Rastu rizici da Europa izgubi i novu fazu utrke u digitalnoj revoluciji. Eurointelligence u jednoj od analiza upozorava da njemačka vlada već posjeduje studiju koja je utvrdila kako će razvoj europskih modela umjetne inteligencije praktično ovisiti o Sjedinjenim državama jer europske kompanije i istraživačke institucije ne raspolažu tehnološkim rješenjima, podacima niti kompjuterskom moći koji bi omogućili samostalni brzi razvoj rješenja u umjetnoj inteligenciji.
Na razini nacionalnih zakonodavstava u EU, kao i na razini europskih institucija, puno više pažnje zakonodavci i regulatori posvetili su pitanjima kao što je zaštita privatnosti, ali ako će razvoj rješenja umjetne inteligencije ovisiti o Sjedinjenim državama (ili Kini), onda je vrlo izvjesno da će zamišljeni standardi zaštite podataka u Europi pasti.
Eurointelligence u svojoj analizi čak postavlja tezu kako je novo tehnološko zaostajanje logična posljedica toga što europske birokracije doživljavaju umjetnu inteligenciju kao neku vrstu prijetnje od koje se treba zaštititi, pa je jasno kako europske kompanije i instituti ne mogu biti vodeći u razvoju novih rješenja.
Kad su u pitanju digitalne tehnologije općenito, povijest kao da se ponavlja za Europu. Ne tako davno, više velikih njemačkih kompanija kladilo se da mogu voditi uspješnu tržišnu utakmicu protiv dolazećih digitalnih tehnologija razvojem vrhunskih, sofisticiranih analognih tehnologija, što se pokazalo krivom procjenom. Nešto stariji čitatelji sjećaju se, primjerice i zabluda administracija Francoisa Mitteranda i Helmuta Kohla o razvoju HD (high definition) televizije, ali se za te stare državnike može reći da su barem bili jako zainteresirani za razvoj naprednih tehnologija, ali su se kladili na krivu.
Za razliku, sada čak na europskom horizontu više niti ne postoji ideja strateških ulaganja u specifične visoke tehnologije kako bi se osigurala internacionalna konkurentnost, iako je jasno da je Europa već izgubila nekoliko bitnih utakmica; stari kontinent u odnosu prema Sjedinjenim državama i Kini danas je u nezavidnoj poziciji kad su u pitanju tehnologije mobilne telefonije, cloud pohrane podataka i proizvodnje električnih vozila. Stoga ne treba previše čuditi situacija u kojoj najuzbudljivija rješenja umjetne inteligencije upravo dolaze iz istraživačkih laboratorija Sjedinjenih država.
Microsoft je, primjerice, za 10 milijardi dolara već kupio OpenAI, firmu koja je proizvela najpoznatiji otvoreni ‘jezični model‘ današnjice ChatGPT, te ima planove integracije njihovih rješenja u svoje proizvode, a Google je upravo najavio skoro lansiranje svojih rješenja umjetne inteligencije za sve korisnike.
Za razliku, u takvom razdoblju ubrzanih promjena njemačka vlada ima ukupni proračun od samo 3 milijarde dolara koje će uložiti u niz manjih projekata visokih tehnologija, što znači da nema teoretske šanse da zemlja s visokim investicijskim potencijalom dosegne Amerikance ili Kineze, i to zbog toga jer u Bundestagu trenutačno dominiraju rasprave koje ne stavljaju akcent na očiglednu revoluciju u razvoju i primjeni rješenja umjetne inteligencije. CDU i dalje, naime, forsira deregulciju kad su u pitanju high tech rješenja, ali Zeleni (koji su u koalicijskoj raspodjeli dobili ministarstvo gospodarstva) i dalje kao prioritet vide zaštitu podataka.
Pri ovome treba voditi računa da je nesrazmjer ulaganja u Europi i Sjedinjenim državama enorman. Osim što će Microsoft samo na akviziciju OpenAI-a potrošiti tri puta više nego Njemačka u razvoj AI-a, treba znati da podjednako impresivne investicije u razvoj umjetne inteligencije imaju i drugi divovi; Google, Amazon i Meta. Redom su to kompanije s kojima je zbog zaštite podataka Europa ušla u više legislativnih ili konkretnih pravnih bitaka, a te kompanije Sjedinjenim državama osiguravaju tehnološku dominaciju.
Sada kada je na scenu stupila revolucija u razvoju umjetne inteligencije, sklonost Europe zaštiti starih postojećih biznisa, umjesto da riskira poticanjem novih, postaje napadno uočljiva. Primjerice, najvećim njemačkim proizvođačima automobila godinama se gledalo kroz prste dok su varali oko emisije štetnih plinova dizel motora, a Francuska uporno inzistira na radikalnoj i skupoj zaštiti malih farmera, puno manje na aktualnim tehnološkim probojima.
Uz to, pitanje jest je li u EU politički uopće moguće da neka kompanija raste toliko kao američki tehnološki divovi, bez da prethodno reagiraju europski regulatori.
S obzirom na poslovne potencijale koje otvaraju nova rješenja umjetne inteligencije, dojam je da cijela EU previše ovisi od ‘vizonarstva‘ nacionalnih i nadnacionalnih birokracija, koje se u povijesti nisu pokazale talentiranim za vođenje tehnoloških revolucija.
„Ono što treba Europi bio bi golemi program nadoknade (zaostajanja, op.a.), ali razvoj računarstva velikog kapaciteta košta milijarde. Kad čitamo izvješće u ARD Tagesschau, već vidimo zašto njemački i europski pristup ne funkcioniraju. Postoji nekoliko domaćih i EU kickstarter inicijativa koje djeluju u malom opsegu. I ne vidimo da politički lideri ovo pretvaraju u pitanje visokog prioriteta“, upozorava Wolfgang Munchau.