PUTIN TRLJA RUKE

‘Europljani će preživjeti zimu, ali pogledajte nauštrb koga! Pa što će se dogoditi s nama?!‘

Svjetski proizvođači i trgovci energentima sve su manje voljni svoja dobra prodavati državama koje bi mogle bankrotirati

Vladimir Putin, Pariz, europska plinska skladišta

 /Photo By Sergei Karpukhin/Sputnik/Afp) Carina Johansen/Ntb/Afp)/Norway Out Ekaterina Pokrovsky/Depositphotos

Računi će biti visoki, međutim Europa će preživjeti zimu. Kupila je dovoljno nafte i plina da izgura sezonu grijanja, piše Bloomberg. To, međutim, znači da na tržištu sada nema dovoljno plina za najsiromašnije zemlje svijeta. Zemlje u razvoju ni danas, a ni sutra neće moći odgovoriti na zahtjeve kupaca, što će najvjerojatnije dovesti do zatvaranja tvornica, dugotrajnijih nestašica i nemira u društvu.

- Energetska nesigurnost u Europi dovodi do energetskog siromaštva u zemljama u razvoju - rekao je Saul Kavonic, energetski analitičar u investicijskoj banci Credit Suisse.

- Europa drugim zemljama uzima plin i ne pita za cijenu - dodao je Kavonic.

Nakon ljeta koje su obilježili nestanci struje i politička previranja, niže temperature i obilne kiše ublažile su energetsku krizu u Pakistanu, Indiji, Bangladešu i Filipinima. Nažalost, razdoblje bez energetskih turbulencija neće potrajati. Stiže hladnoća, a u nekim dijelovima Južne Azije zna biti prilično hladno. Kako stvari stoje, te regije neće moći odgovoriti na dugoročne potrebe svojih građana i gospodarskih subjekata. Jak dolar dodatno je zakomplicirao situaciju. Neke zemlje sada moraju birati između kupovine energenata i otplaćivanja dugova. Svjetski proizvođači i trgovci energentima sve su manje voljni svoja dobra prodavati državama koje bi mogle bankrotirati.

Reakcija Europe na nestašice na tržištima te rat u Ukrajini nalazi se u središtu spomenutog problema. Kako energente više ne kupuju od Rusije, europske su se zemlje okrenule spot-tržištima. S obzirom na porast cijena, trgovci kažu da su se neki dobavljači koji su snabdijevali Južnu Aziju otkazali dugoročne narudžbe i okrenuli se povoljnijim aranžmanima. Raghav Mathur, analitičar konzultantske tvrtke Wood Mackenzie, rekao je da dobavljači kazne koje će im biti izrečene bez ikakvih problema mogu platiti od zarade na spot-tržištima. Mathur kaže da će tržište vjerojatno godinama funkcionirati baš tako.

Uzimanje tuđih zaliha

Ne treba zanemariti ni činjenicu da klimatske promjene štete ekonomijama država u razvoju. Svjetski su lideri na klimatskom samitu COP27 koji se od 6. do 18. studenog održava u egipatskom gradu Šarm el-Šeiku raspravljali o tome kako bogate zemlje mogu siromašnima pomoći da prebrode energetsku krizu.

Istovremeno, Europa ubrzano radi na izgradnji terminala za uvoz ukapljenog prirodnog plina. Njemačka, Italija i Finska osigurale su nova postrojenja, a Nizozemska je nove terminale za uvoz ukapljenog plina uposlila u rujnu. Bloomberg predviđa da će potražnja za prirodnim plinom u Europi do 2026. godine porasti za gotovo 60 posto. Katarski i američki izvoznici već su zaprimili upite europskih uvoznika koji žele popuniti te nove kapacitete. Ovo je prvi puta da se Pakistan, Bangladeš i Tajland moraju natjecati s Njemačkom i drugim zemljama čije su ekonomije po nekoliko puta veće od njihovih.

- Uzimamo tuđe energetske zalihe - rekao je glavni izvršni direktor Vitol grupe Russell Hardy.

- To nije dobra stvar - dodao je.

Inače, kada se pojavi kratkoročna nestašica, zemlje mogu potpisati dugotrajne ugovore po fiksnim cijenama koji im jamče da godinama neće morati brinuti za zalihe energenata. Ta opcija ovaj puta nije upalila. Dobavljači odbijaju potpisati ugovore koji bi stupili na snagu tek nakon više godina. Indija nije uspjela potpisati ugovor koji bi počeo teći tek 2025. godine. Bangladeš i Tajland odustali su od potpisivanja ugovora koji kreću prije 2026. godine. Tada će, naime, s radom krenuti velika postrojenja za isporuku plina u Kataru i Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon što energente nije uspio nabaviti na spot-tržištu, Pakistan prošlog mjeseca nije uspio potpisati šestogodišnji ugovor koji bi počeo teći 2023. godine.

- Mislili smo da će kriza krajem godine prestati, međutim nije - rekao je Kulit Sombatsiri, državni tajnik u Ministarstvu energetike Tajlanda. Ako cijene ukapljenog plina nastave rasti, Sombatsiri kaže da će tajlandska vlada morati raspravljati o mjerama poput zatvaranja trgovina i drugih energenata gladnih poslovnih subjekata.

Kriza zemlje u razvoju gura prema Rusiji

Dobavljači ukapljenog plina brinu da te zemlje neće moći platiti te isporuke. Energenti se plaćaju u dolarima, a jedna isporuka trenutno košta gotovo 100 milijuna dolara. Usporedbe radi, isporuke ukapljenog plina tijekom 2010-ih godina u prosjeku su koštale 33 milijuna dolara. Pretvore li se ti dolari u valute pojedinih država, tada su te pošiljke još i skuplje, pogotovo zato što vrijednost dolara ubrzano raste.

Kako ruski plin trenutno ne dolazi na europsko tržište, situacija na globalnim tržištima ostat će gusta. Cijene na spot-tržištima ostat će visoke, a zemlje koje ne mogu potpisati dugotrajne ugovore mogle bi posegnuti za prljavijim izvorima energije ili drugim aranžmanima. Prirodni plin najčišći je energent te prilikom sagorijevanja u atmosferu emitira manje CO2 od ugljena.

Energetska je kriza zbližila Rusiju i zemlje u razvoju. Moskva Pakistanu, Indiji i drugima koji nemaju sreće na spot-tržištu rado nudi svoje energente.

- Uspostavili smo kontakt s Rusima jer smo zainteresirani za ukapljeni plin - rekao je ambasador Pakistana u Rusiji Šafkat Ali Kan.

- Ako bogate zemlje pokupuju sav plin, što će nam se dogoditi? - dodao je ambasador.

Premda zbog visokih cijena na spot-tržištu uvozi manje ukapljenog plina, Kina je poradi iznimno povoljnih cijena plin počela sve više naručivati od Rusije. Isporuke koje Moskva šalje Pekingu ove su godine porasle za 25 posto.

Moguće je i da će se siromašne zemlje okrenuti jeftinijim izvorima energije kao što su ugljen ili nafta. A moguće je i da će pokušati razviti vlastite pogone. Pakistanska se vlada našla na udaru kritika jer ne iskorištava plinske rezerve u nekim dijelovima zemlje.

Četiri godine do normalizacije tržišta

- Spasit ćemo samo ako ne bude prehladno - rekao je Šaik Džaved, izvršni direktor u JK grupi, pakistanskoj tvrtki koja svjetske lance hotela opskrbljuje tkaninama. Tvrtka je ove godine po prvi puta u 25 godina dobila samo pola od potrebne količine plina. Ako situacija bude tijesna, Džaved je rekao da se tvrtka može okrenuti struji ili ugljenu.

- To je posljednja opcija. Obustava rada nije - rekao je Džaved.

Sve su to loše vijesti za okoliš. Nafta i ugljen bitno su prljaviji od plina. Proces ekstrakcije novih fosilnih goriva energetski je skup i može dovesti do povećanja seizmičkih aktivnosti te zagađenja.

- Ako si ne budemo mogli priuštiti prirodni plin, okrenut ćemo se ugljenu jer moramo imati određenu količinu struje - rekao je u listopadu Nirmala Sitharaman, indijski ministar financija.

- A to se ne može napraviti isključivo pomoću solarne energije i energije vjetra - dodao je ministar.

Obnovljivi bi izvori energije mogli pomoći, ali tek na duge staze. Dotad će visoke cijene odraditi svoje. Prema Međunarodnoj energetskoj agenciji (IEA), porast potražnje za plinom u azijskim zemljama u razvoju značajno je pao u periodu od siječnja do srpnja. IEA taj pad pripisuje porastu cijena. Potražnja u Tajlandu u tom periodu pala je za 12 posto. Visoke su cijene stisle energetski sektor, a pad proizvodnje smanjio ponudu.

Vlade će morati odraditi ostalo. Kontrolirat će distribuciju energenata i organizirati gašenje elektroenergetskih sustava.

Raghav Mathur iz tvrtke Wood Mackenzie kaže da će se tržište u balans vratiti za maksimalno četiri godine. Cijene će do tada biti nestabilne.

- Ukapljeni će plin prvo ići razvijenim zemljama, a one u razvoju dobit će ostatke - rekao je Mathur.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
06. veljača 2024 05:36