KOPENHAGEN - Hoće li u petak u Kopenhagenu biti potpisan novi globalni klimatski sporazum? Velika UN-ova Klimatska konferencija (COP15), najvažniji skup posvećen problemu globalnog zagrijavanja u posljednjem desetljeću, ulazi u završnicu. Dok su deseci tisuća ljudi u subotu prosvjedovali na ulicama Kopenhagena, u glavni grad Danske pristizali su ministri okoliša 192 zemlje.
Dolazak lidera
Oni bi idućih dana trebali pripremiti teren za dolazak svjetskih lidera, uključujući američkog predsjednika Baracka Obamu, britanskog premijera Browna, kineskog premijera Wena Jiabaa te predsjednika Europske komisije Josea Manuela Barrosa. Hrvatsku delegaciju na završnici klimatskog skupa vodit će predsjednik Stjepan Mesić.
Prije dvije godine na UN-ovoj klimatskoj konferenciji na Baliju predstavnici 192 države složili su se da se napori na obuzdavanju globalnog zagrijavanja moraju ubrzati kako bi se donio novi međunarodni sporazum.
‘Kyotov sin’
On je u medijima nazvan “Kyotov sin” jer bi trebao naslijediti Protokol iz Kyota koji istječe 2012. godine. Novi sporazum izuskuje radikalan rez u emisiji stakleničkih plinova kako bi se spriječile “opasne klimatske promjene”, odnosno rast temperature držao u granici od oko dva Celzijeva stupnja u odnosu na predindustrijsko razdoblje.
To zahtijeva smanjenje emisije stakleničkih plinova za 25 do 40 posto do 2020. godine (u odnosu na 1990. ) te 80 do 95 posto do 2050. godine .
Na pregovorima u Kopenhagenu svih 27 članica EU pokušava biti jednoglasno: njihov je cilj da do 2020. godine smanje emisiju stakleničkih plinova za 20 posto.
No, ciljano smanjenje emisije moglo bi se povećati i na 30 posto postigne li se međunarodni sporazum kojim će biti obuhvaćene ostale razvijene zemlje te neke od najnaprednijih zemalja u razvoju.
Ima i razlika
Iako sve članice EU u Kopenagenu nastoje nastupiti jedinstveno, zamjetne su razlike među industrijskim i zemljama u tranziciji. Poljska i ostale istočnoeuropske zemlje zagovornice su sporazuma koji ih neće ekonomski iscrpiti s obzirom na to da se njihov energetski sektor i dalje zasniva na ugljenu.
Među najvažnijim temama u Kopenhagenu jest pitanje financijske pomoći zemalja u razvoju. EU smatra da zemljama u razvoju do 2020. godine treba 100 milijardi eura te drži da bi 20 do 40 posto te svote mogle pribaviti same zemlje u razvoju. Preostalih 40 posto moglo bi se pribaviti trgovinom emisija, a ostatak bi, između 22 do 50 milijardi eura, stigao iz industrijskih zemalja.
Na summitu u Bruxellesu prije nekoliko dana donesena je odluka da će EU do 2013. godine izdvojiti 7,2 milijarde eura pomoći zemljama u razvoju.
Europska Unija je spasila i Protokol iz Kyota
Prema Protokolu iz Kyota, industrijske zemlje, među koje je svrstana i Hrvatska, trebaju u razdoblju od 2008. do 2012. godine smanjiti emisiju ugljičnog dioksida za oko pet posto u odnosu na 1990. godine. No, Protokol je znatno izgubio na učinkovitosti jer se SAD, najveći emiter stakleničkih plinova među industrijskim zemljama, 2001. godine povukao iz pregovaračkog procesa. Kada je Protokolu 2001. godine prijetila “smrt” zbog povlačenja SAD-a, pregovori su spašeni uglavnom zbog golemog angažmana predstavnika EU.