Za obitelj Mubarak jučer je bio dobar dan. Naime, Ala i Gamal, dvojica sinova svrgnutog, nekad neupitnog vladara Egipta Hosnija Mubaraka, pušteni su iz zatvora jučer rano ujutro, dan nakon obljetnice nasilnog ustanka kojim je 2011. završena vladavina njihova oca - modernog egipatskog faraona.
Hosni Mubarak (87) Egiptom je vladao skoro tri desetljeća. Bio je vladar neograničene moći sve dok na valu masovnih demonstracija, usred Arapskog proljeća koje se širilo arapskim zemljama poput epidemije, nije svrgnut i zbačen s vlasti u veljači 2011.
Bio je to epilog ionako neočekivane priče o moći.
Naime, malo tko je očekivao da će nekadašnji zamjenik Anwara Sadata, koji je ubijen 1981. u atentatu tijekom vojne parade u Kairu, doći i ostati tako dugo na vlasti. Tog je dana, iako je sjedio tik do Sadata, izbjegao metke. U sljedećim godinama izbjeći će ih još šest puta. Najbliže smrti bio je 1995. u Etiopiji gdje se, dok se vozio na summit, njegova limuzina našla pod napadom.
Volja naroda
No, dok je preživljavao atentate, bivši zapovjednik egipatskih zračnih snaga uspijevao je koncentrirati moć u svojim rukama, pozicionirati se kao povjerljiv zapadnjački saveznik i othrvati se snažnim opozicijskim strujama u zemlji. Mogao je sve, osim jedne stvari koja je postala jasna 2011. - othrvati se volji naroda. - Ova draga zemlja... mjesto je gdje sam živio, za koje sam se borio i čiji sam teritorij, suverenost i interese branio. Na njezinu ću tlu umrijeti. Povijest će mi suditi kao što je presudila drugima - rekao je u jednom od svojih “oproštajnih govora”, 1. veljače 2011.
Prethodni dan obilježili su prosvjedi u Kairu i ostalim gradovima diljem Egipta. Tada omraženi Mubarak osvanuo je na televiziji i obznanio da se ne namjerava kandidirati na predstojećim izborima. Bio je to početak kraja. Devet dana kasnije ponovno se obratio javnosti i priopćio Egipćanima da, iako ostaje predsjednik, sve ovlasti prenosi na svog zamjenika. Idući dan novi preokret. Njegova desna ruka, Omar Sulejman, javnosti kaže da Mubarak odstupa s funkcije i da će vodstvo zemlje preuzeti vrhovno vojno vijeće. Nekoliko mjeseci kasnije objavljeno je da će Mubarak, zajedno sa sinovima Gamalom i Alaom, sjesti na optuženičku klupu zbog ubojstava prosvjednika.
Hosni Mubarak rođen je 1928. u malom selu u provinciji Menofya, nedaleko od Kaira. Privatni život skrivao je od javnosti kao zmija noge. No, ono što se zna jest to da je Mubarak, oženjen sa Suzanne Mubarak, bio pobornik discipliniranog životnog stila. Pravila su bila strogo postavljena. Dan je počinjao u 6 sati ujutro, a alkohol i cigarete nisu dolazili u obzir. Vodio je, ili je barem odavao taj dojam, vrlo zdrav život. I nije to bila odluka tek pod starije dane. Navodno su se, dok je bio i mlađi, njegovi suradnici nerijetko žalili na njegov tempo i raspored, koji je počinjao vježbanjem u teretani ili partijom squasha.
Pozadina atentata
Kao predsjednik Egipta prisegnuo je 14. listopada 1981., osam dana nakon Sadatova ubojstva. I iz situacije je izvukao najbolje što je mogao. Iako nije imao dobar rejting ni etablirani međunarodni profil u to vrijeme, vladajuća klika iskoristila je pozadinu atentata na Sadata - mir s Izraelom - kako bi mu izgradila ugled i promovirala ga u međunarodnog državnika. No, u stvarnosti, kada je preuzeo vlast, Mubarak je bio “vojni vladar”. I tog se stila držao. Tijekom cijele vladavine u Egiptu je na snazi bio zakon o izvanrednom stanju u zemlji, koji je vladajućoj strukturi, i Mubaraku, davao neograničenu moć da uhićuje i privodi te satire ljudske slobode. Izgovor za takav modus operandi bio je uvijek isti - on je potreban za borbu protiv islamističkog terorizma koji je svako malo izlazio na površinu, nerijetko ciljajući egipatsku zlatnu koku - turizam. Istodobno je vrijeme njegove vladavine Egiptom bilo razdoblje unutarnje stabilnosti i ekonomskog razvoja. Zadovoljna ovim potonjim, većina njegovih sunarodnjaka prihvatila je monopolizaciju vlasti kao normalnu.
Zov za demokraciju
No, pred kraj svoje vladavine Mubarak je prvi put osjetio žestok pritisak “zova za demokracijom” - iz Egipta, ali i od svog najmoćnijeg saveznika, SAD-a. Mnogi su sumnjali u obećanje koje je dao kad mu se zatreslo tlo pod tronom - da je za otvaranje političkog procesa. Naime, od 1981. Mubarak je dobio sve izbore. Ni na jednima od njih nije imao suparnika. No, uoči četvrtih, onih 2005., nakon jakog pritiska SAD-a ipak je uveo promjenu i dopustio drugima da se kandidiraju. Osim izbora, nekoliko je tema uvijek bilo tabu - duljina njegove vladavine, njegove godine i zdravlje te nasljednik. Glasine o njegovu zdravlju dobile su zamah nakon što je u ožujku 2010. otišao u Njemačku na operaciju. Zatim su jenjale, pa se intenzivirale svaki put kada bi propustio bitni sastanak ili nestao iz oka javnosti.
Sudska trakavica
Onda su ga dani masovnih prosvjeda natjerali da konačno imenuje potpredsjednika. Radilo se o Omaru Sulejmanu, šefu obavještajnih službi, koji je postavljen na funkciju 29. siječnja. No, dva tjedna nakon toga njegova je vladavina završena, a nekoliko mjeseci kasnije je uhićen. Uslijedila su hodočašćenja na sud. Bio je to uvod u dugu sudsku trakavicu: sudski procesi, žalbe i ponavljanja suđenja. Cijelo to vrijeme Mubarak se, često na nosilima i sa sunčanim naočalama, kleo u nevinost, izjavljujući da se “kraju svog života približava mirne savjesti’”.
No, 2. lipnja 2012. proglašen je krivim za ubojstvo prosvjednika i osuđen je na doživotni zatvor. I siječnju 2013. sud je odlučio o žalbi na tu presudu i odobrio ponavljanje suđenja. I ocu i sinovima je također naređeno novo suđenje za optužbe za korupciju za koje su u prvotnom postupku oslobođeni. Mubarak je na kraju pušten iz zatvora u kolovozu 2013. - samo da bi završio u kućnom pritvoru, pa bio premješten u vojnu bolnicu (iz koje bi ga mogli pustiti budući da ga drže bez osnove).
U svibnju 2014. sud je presudio da je kriv za utaju i osudio ga na tri godine zatvora. Njegovi sinovi dobili su svaki po četiri godine. No, na ponovljenom suđenju u studenome 2014. oslobođen je optužbi za urotu da ubije prosvjednike 2011. Što se tiče Gamala i Alae, sud je prošli tjedan naredio njihovo puštanje uz jamčevinu jer je isteklo maksimalno vrijeme njihova boravka u pritvoru. Zajedno s ocem čeka ih ponovno suđenje za korupciju. Osim toga, njih dvojica posebno čekaju na suđenje zbog optužbi za trgovinu povjerljivim informacijama. Njih dvojicu, pogotovo Gamala, smatralo se stupovima autoritarne i korupcijom prožete administracije koja je bogate favorizirala nauštrb siromašnih.
Upravo je Gamal trebao biti, navodno, novi predsjednik. Puštanje Mubarakovih na slobodu pogoršalo je tenzije u Egiptu. Najmanje 25 osoba ubijeno je u nedjelju u antivladinim demonstracijama.