U kasnim večernjim satima u srijedu 23. srpnja u Istanbulu je prošla (zbilja samo prošla) treća runda beskorisnih rusko-ukrajinskih pregovora. Razgovaralo se manje od sat vremena, valjda tek toliko da se opravdaju dnevnice i da novinari nešto zabilježe.
I sada je valjda i zadnjim naivcima potpuno jasno - pregovori su tek puka formalnost, pogotovo s ruske strane, koju ozbiljni razgovori, pogotovo o prekidu ili okončanju rata, uopće ne zanimaju. Rusija nastavlja s ratom i namjerava stajati, kako pišu njezini režimski mediji, dobro na bojištu. I nakon ovog kruga razgovora ista je meta i isto odstojanje, odnosno - ništa. Utjehu mogu dobiti jadni roditelji poginulih vojnika jer će se opet izvršiti razmjena mrtvih, a i oko 3000 zarobljenih će se vratiti kućama. Dakle, Rusija ne želi dugoročno primirje.
Šef ruske delegacije Vladimir Medinski bi primirje od 24 do najviše 48 sati, da se "pokupe mrtvi" duž bojišnice, a odbija i prijedlog ukrajinskog pregovarača Rustema Umerova da se krajem kolovoza na izravnim razgovorima susretnu ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski i ruski vožd Vladimir Putin, kao i da se održi i veliki sastanak na kojem bi osim njih dvojice bio još i Donald Trump, možda i turski predsjednik Tayyip Recep Erdoğan kao domaćin, a možda i europska šefica Ursula von der Leyen. No Rusima nije do takvog susreta. Naime, još uvijek "sumnjaju" u legitimnost Zelenskog odnosno traže izbore, ali ne bi "dali" primirje da se oni održe, a pogotovo odbijaju sastanak u proširenom formatu jer bi, kako kaže režimski komentator Pjotr Akopov, Rusija tu bila sama protiv svih.
Putin smatra da bi sastanak sa Zelenskim bio znak njegove slabosti, a i određeni poraz, jer on njemu ne želi time dati nikakav legitimitet i "ravnopravnost". Zelenskog Putin ne smatra sebi ravnim. Rusija želi da Ukrajina bude tek jedna od "stavki" u izravnom pregovorima o normalizaciji odnosa Rusije i SAD-a. No zato beskonačno ponavlja svoje zahtjeve - Ukrajina ne smije u NATO, mora biti neutralna, imati ograničene vojne snage, mora se odreći teritorija koje je Rusija anektirala i međunarodna zajednica to mora verificirati, a sada traži da se Ukrajina povuče s onih anektiranih područja koja Rusija ne kontrolira!
Po tome se vidi da Moskva ne želi nikakve ozbiljne mirovne pregovore, nego i dalje inzistira na provedbi plana "specijalne vojne operacije", odnosno uspostavi proruskog režima u Kijevu. I tu nema napretka. Nedavno je i glavni tajnik NATO-a Mark Rutte kazao da je zgrožen time što šef ruskog pregovaračkog tima Medinski, jedan od Putinovih pomoćnika, inače bivši ministar kulture i šef državne komisije za povijesni obrazovni kurikulum, na svakom sastanku samo drvi o povijesti rusko-ukrajinskih odnosa od XII. stoljeća i ni o čemu drugom!
Vidjet ćemo što će biti nakon što istekne tzv. ultimatum od 50 dana (negdje krajem kolovoza ili početkom rujna) koji je navodno razočarani i nezadovoljni američki predsjednik Donald Trump dao svom ruskom kolegi Vladimiru Putinu. Uz to, Trump je obećao još naoružanja za Ukrajinu, a i dalekometnih raketa kojima bi Ukrajinci mogli doseći duboko u unutrašnjost ruskog teritorija.
Moskva i Sankt-Peterburg bi bili u dometu tih projektila, pa čak i baze pout onih na poluotoku Koli, gdje su razmještene podmorničke baze, kao i rusko dalekometno naoružanje. Američki State Department odobrio je prodaju vojne opreme Ukrajini od 322 milijuna dolara. Radi se o prodaji raketnog sustava HAWK Phase III te pješačkih borbenih vozila Bradley. No Moskvu brinu i prijetnje da bi Trump za kupce ruske nafte uveo carine od sto posto, a možda i više, ako Moskva ne pristane na mirovni sporazum s Ukrajinom.
Na susretu nije dogovoreno kada bi se delegacije mogle naći ponovno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....