Ljevica – i reformistička, a još više radikalna – gubi pozicije u Evropi. Ne mislim na Mila Đukanovića, serijalnoga kameleona, čak ni na Bugarsku, nego na Finsku, prije toga na Švedsku i Italiju, još ranije na Francusku, gdje su od socijalista ostali tek tragovi, a od komunista parole ne baš striktno realne, pa na Grčku gdje je PASOK skrahirao, a Sýriza izgubila od Nove demokracije pošto je odgovorno sanirala njezin endemski lopovluk. Mislim naravno i na Izrael, iako nije u Evropi, ali je svojedobno disao evropski, a gdje sada laburisti ne znače gotovo ništa. Očito, posrijedi je dulji i dublji proces.
Ključna razdioba, bez obzira na prolazne ideološke parole i mode, sadržana je u Bobbiovu stavu da se "razlika između desnice i ljevice (…)...