Dok posljednjih mjeseci neki visoki ruski dužnosnici, utjecajni poduzetnici, bankari i stručnjaci sve glasnije upozoravaju da rusko pregrijano gospodarstvo ne može još dugo izdržati probleme s kojima se suočava, u prvom redu i dalje visoku ključnu kamatnu stopu kao antiinflacijsku mjeru, zbog čega je Rusija srezala procjenu gospodarskog rasta na tek 1,2 posto, i dalje izostaju sankcije kojima je Donald Trump prijetio i koje bi predstavljale ultimativni udar na zahuktali ratni stroj Vladimira Putina.
Umjesto toga, sastao se s ruskim čelnikom na Aljasci i zapljeskao mu na crvenom tepihu u još jednom očekivano neuspješnom pokušaju pridobivanja Putina na ustupke i konkretne korake prema miru u Ukrajini.
I dok nitko ne zna što se ruski vođa nadao postići kada se prošlog mjeseca ukrcao na devetosatni let iz Moskve za Aljasku kako bi se sastao s američkim predsjednikom, sigurno je da je želio izbjeći upravo te dodatne Trumpove sankcije ruskom gospodarstvu i možda iskamčiti ublažavanje postojećih sankcija ili čak dogovoriti neke unosne američke investicijske poslove, kako piše u svojoj analizi kolumnistica Foreign Policyja i viša suradnica za geoekonomiju pri Europskom vijeću za vanjske odnose (ECFR) Agathe Demarais.
A Putin, kako navodi autorica, ima sve razloge tražiti spas za rusko gospodarstvo. Posljednjih tjedana niz znakova ukazuje da se rusko gospodarstvo, iscrpljeno ratom i ograničeno sankcijama, nalazi na prekretnici. Prvi put od početka rata gospodarska aktivnost koja nije vezana uz vojnu industriju se smanjuje, bankari izrađuju planove za prebrođivanje financijske krize, a energetske tvrtke strahuju od gubitka svog najvećeg kupca za izvoz nafte morskim putem – Indije, kojoj je Trump uveo drastične uvozne carine od 50 posto zbog kupnje ruske nafte.
Putinovi sve intenzivniji ekonomski problemi imaju važne implikacije za zapadne kreatore politike dok pokušavaju pregovarati s Moskvom o budućnosti Ukrajine. Za razliku od dojma koji ruski vođa pokušava ostaviti, daleko je od toga da je vrijeme na njegovoj strani. Zapravo, ekonomski pritisak i dalje je najbolji alat koji ukrajinski pristaše i partneri imaju protiv agresije Kremlja. Ipak, kako se ocjenjuje, ostaje za vidjeti hoće li Europa i Sjedinjene Države odlučiti odigrati ekonomski adut koji još uvijek samo kriju u rukavu – podsjetimo, čak je i Putinu često sklon Trump poručio u četvrtak europskim čelnicima da Europa mora prestati kupovati rusku naftu jer to pomaže Moskvi da financira rat u Ukrajini.
Razumijevanje pravog stanja ruskog gospodarstva zahtijeva ozbiljno istraživanje. Obično je, kako ističe Demarais, beskorisno gledati službene statistike rasta, koje su varljive i izložene čestim revizijama. Ipak, najnovije procjene BDP-a sadrže zanimljivu činjenicu – gospodarstvo je u drugom tromjesečju jedva izbjeglo tehničku recesiju, koja se definira kao dva uzastopna tromjesečna smanjenja BDP-a, s prijavljenim rastom od samo 0,1 posto nakon pada od 0,6 posto u prvom tromjesečju, prvog takvog pada od početka sveobuhvatne invazije.
Naime, ako se izuzme procvat vojnog sektora, ostatak ruskog gospodarstva je u recesiji. Brz pogled na automobilski sektor naglašava sumorno stanje civilnog gospodarstva. Obično pouzdan pokazatelj raspoloženja kućanstava, prodaja novih automobila pala je za gotovo 30 posto tijekom prve polovice godine u usporedbi s istim razdobljem prošle godine, što je siguran znak problema u sferi potražnje potrošača.
Pad poslovne aktivnosti daleko nadilazi mogućnosti proizvođača automobila. U srpnju je S&P-ov Globalni indeks menadžera nabave za rusku proizvodnju – koji prati korporativne narudžbe od njihovih dobavljača i kod kojeg sve ispod vrijednosti 50 ukazuje na pad poslovanja – iznosio samo 47, što je najniža vrijednost od ožujka 2022. godine, nedugo nakon početka ruske invazije punog opsega na Ukrajinu.
Problemi s kojima se suočavaju kućanstva i tvrtke sada prijete da se prošire na ruski bankarski sektor, što je posebno alarmantan signal za Moskvu. Stopa neplaćanja na sve kredite izdane pojedincima, kao što su hipoteke, krediti za kupnju automobila i kreditne kartice, ubrzano raste – u slučaju VTB-a, druge najveće ruske banke, radi se o rastu od 32 posto od početka ove godine. Ukupne stope neplaćanja ostaju niske, ali su varljive jer u Rusiji kućanstva koja se muče s otplatom kredita često pregovaraju o počeku sa svojim bankama, umjesto da odmah ispune svoje financijske obveze.
Ovaj negativni trend bi se uskoro mogao proširiti i na nekretnine. U svibnju je Ruska središnja banka upozorila da je rizik od sloma tržišta nekretnina dosegao najvišu razinu otkako ga je ova institucija počela pratiti prije gotovo 10 godina. Središnja banka ima dobar razlog za zabrinutost zbog potencijalnog pucanja balona nekretnina – ove godine do srpnja su cijene nekretnina za nove domove porasle za gotovo četvrtinu u središtu Moskve, što je gotovo tri puta više od inflacije u istom razdoblju, što izaziva strahove da bi takav porast mogao biti neodrživ, piše kolumnistica Foreign Policyja.
Paralelno s tim, ruska kućanstva ugovaraju kredite na rekordno visok prosječni rok od 26 godina. U ruskom kontekstu, rastezanje otplate kredita na tako dosad nezabilježeno duge rokove siguran je znak rastuće zaduženosti i financijskih problema.
Bankari su također zabrinuti zbog nestabilnih korporativnih kredita, otkrivši Bloombergu da su s ruskom vladom razgovarali o mogućnostima spašavanja. Središnja banka izvijestila je da 13 od 78 najvećih ruskih nebankarskih tvrtki ne može servisirati svoj dug, što je više nego dvostruko više od prošle godine. Središnja banka očekuje da će kasnije ove godine na taj popis dodati još dvije tvrtke, a s obzirom na to da kamatne stope vjerojatno neće uskoro znatno pasti s trenutačnih 18 posto usred i dalje visoke inflacije – šef Sberbanka German Gref izjavio je da se oporavak može očekivati tek kada stopa bude na 12 posto ili niže, kako je u četvrtak izvijestio Jutarnji list – teško je zamisliti kako tvrtke mogu servisirati dugove i zadržati glavu iznad vode.
S kućanstvima i tvrtkama koje se nalaze u teškim financijskim poteškoćama, VTB je zabilježio pad neto prihoda od kamata za otprilike polovicu u prvoj polovici ove godine u odnosu na prethodnu godinu. Ovi podaci vjerojatno su zvono na uzbunu u Kremlju, budući da ruski kreatori politike više nemaju na raspolaganju pun fiskalni fond za dokapitalizaciju banaka.
Posljednja takva operacija imala je golemu cijenu – 2017. godine, rekapitalizacija tri male banke – Otkritje, B&N i Promsvjazbank – koštala je više od 24 milijarde dolara, što je otprilike polovica trenutačnih preostalih likvidnih rezervi Nacionalnog fonda blagostanja.
Tiskanje novca, pak, nije opcija jer bi to dodatno potaknulo inflaciju. Osim toga, sami nagovještaji da bi ruski bankarski sektor mogao početi prolaziti kroz teško razdoblje za Moskvu bi značili katastrofu za ruska propagandna nastojanja i PR-ovsko pokazivanje mišića – takva bi situacija, naime, potkopala narativ Kremlja da zapadne sankcije na njih nemaju učinka.
Trumpove nedavno uvedene sankcije trećim zemljama također predstavljaju brigu za Kremlj. U kolovozu je Trumpova administracija nametnula Indiji dodatnih 25 posto carine kako bi kaznila zemlju zbog kupnje ruske nafte. Otkad su europske zemlje smanjile uvoz ruske nafte počevši od početka invazije, Indija je postala najveći kupac ruskih pomorskih pošiljki nafte. Indijske rafinerije nafte prerađuju otprilike 1,8 milijuna barela ruske sirove nafte dnevno, što indijsko tržište za ruske naftne tvrtke čini vrijednim oko 40 milijardi dolara godišnje.
Zasad indijske rafinerije nastavljaju uvoziti rusku naftu uz mali popust. No, Kremlj vjerojatno ima na umu i najgori scenarij, prema kojem New Delhi donosi odluku o prekidu uvoza ruske nafte zbog straha od eskalacije spora sa Sjedinjenim Državama. To bi bila noćna mora za ruske izvoznike nafte.
S druge strane, čini se da Kina, drugi po redu kupac ruske nafte, nije voljna povećati uvoz kako bi izbjegla preveliko oslanjanje na ruske tvrtke. S obzirom na to da Kine nema u toj kombinaciji, teško je detektirati druge glavne alternativne kupce za ruski energent ako bi indijska ‘žila kucavica‘ bila izgubljena.
Dok Ukrajina pojačava svoje napade na ruske rafinerije nafte i naftovode, izbacujući iz stroja čak 20 posto ruske proizvodnje goriva, šefovi ruskih energetskih tvrtki vjerojatno ovih dana ne spavaju baš mirno. Osim toga, ruski naftni sektor suočava se s još dva snažna udarca u ozbiljnoj situaciji za sektor koji obično osigurava oko trećinu proračuna Kremlja i stoga je ključan za ratne napore.
Kao prvo, referentna cijena ruske nafte Ural pala je za više od 20 posto u odnosu na vrhunac koji je dosegnut početkom siječnja, što je veliki teret za prihode od nafte, a kao drugo, ruski rubalj je porastao za 41 posto u odnosu na dolar od početka godine, što dodatno opterećuje prihode od nafte nakon što se konvertiraju u rusku valutu.
Kako bi pomogla u punjenju ruske državne blagajne, središnja banka očajnički pokušava zaustaviti daljnji pad vrijednosti rublja, a kako bi ograničila potražnju za rubljima, prošlog je mjeseca ukinula propise koji su od ruskih izvoznika zahtijevali povlačenje novca u Rusiju i konverziju zarade u stranoj valuti.
Da bi riješio svoju nerješivu fiskalnu dilemu, Kremlj sada pribjegava starim taktikama. Vrijednost privatne imovine koju je vlada oduzela tvrtkama i pojedincima utrostručila se u posljednjih 12 mjeseci i dosegnula je ukupno 50 milijardi dolara od početka rata. To golemo otuđivanje imovine dogodilo se u lipnju, kada je sud u Moskvi presudio da ruska država može nacionalizirati drugu najveću rusku zračnu luku, Domodedovo. Kako bi podupro slučaj u korist Kremlja, glavni tužitelj tvrdio je da vlasnici zračne luke kuju zavjeru protiv zemlje, s argumentom da posjeduju strane putovnice. To je izazvalo zebnju u ruskim poslovnim krugovima, gdje su europske i američke putovnice nešto uobičajeno.
U međuvremenu, teško je, navodi autorica, davati bilo kakva predviđanja o obliku i ishodu potencijalnih pregovora o budućnosti Ukrajine. Dok zapadni diplomati razmišljaju o idućim koracima, trebali bi imati na umu da je ekonomski pritisak možda bio jedina stvar koja je natjerala Putina da otputuje na Aljasku.
Sada, kako se navodi, nije vrijeme da zapadni čelnici čine ustupke po pitanju sankcija i otvaraju Putinu toliko potreban ekonomski prostor da udahne zraka. Ako Europa i Sjedinjene Države uspiju ostati strpljive i ujedinjene po ovom pitanju, zaključuje Agathe Demarais za Foreign Policy, Putinov rastući strah od ponižavajuće ekonomske krize mogao bi ga dovesti za pregovarački stol.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....