- Takvi potezi riskiraju narušavanje postojećeg osjetljivog ravnovjesja i povećanje napetosti na otoku, rekao je dužnosnik turskog ministarstva krajem prošlog tjedna. ‘Ponavljamo da bi ove inicijative mogle predstavljati buduće sigurnosne rizike grčkoj administraciji Cipra te da bi se trebalo suzdržati od koraka koji bi mogli potkopati regionalnu stabilnost‘, rekao je dužnosnik.
Izjava je uslijedila kao odgovor na prošlonedjeljnu izjavu Nikosa Christodoulidesa, predsjednika Cipra, da će Francuska moći rasporediti trupe u Republici Cipar.
Jačanje tenzija s Turskom
Prošlog tjedna Pariz i Atena potpisali su sporazum o produljenom, sveobuhvatnom strateškom partnerstvu koji učinkovito povezuje grčku sigurnost s novom francuskom vojnom prisutnošću na Cipru, prenosi Al-Monitor. Francuska odluka da snage rasporedi na Cipru prijeti izazivanjem tenzija s Turskom, s kojom Pariz već dulje vrijeme nema dobre odnose zbog njezina djelovanja na prostoru Levanta tijekom rata u Siriji i u Libiji.
Rat zbog ključne odluke u Bruxellesu, dio zemalja dogovara zajedničku taktiku
Francuski predsjednik Emmanuel Macron u utorak je komentirao da ne bi smjelo biti ‘nikakve sumnje‘ u predanost Francuske da podrži Grčku protiv ‘svih prijetnji‘, što se u Ankari uvelike tumači kao prikriveno upućivanje na Tursku. Grčka je posljednjih mjeseci također produbila suradnju s Izraelom, dodatno potičući zabrinutost Ankare zbog okruženosti u regiji.
Nepromišljene vojne avanture, poput američko-britanske invazije na Irak 2003. godine, izazivaju posljedice u široj regiji. Operacija iz 2003. godine u konačnici je dovela do formiranja strašne terorističke organizacije Islamska država, koja je u jednom trenutku došla na 60 kilometara od Bagdada, a međunarodnoj zajednici je, uz pomoć kurdskih snaga i iračkih milicija pod iranskom kontrolom, trebalo nekoliko godina da uništi to zlo koje je opstalo u podružnicama.
Strateška važnost Cipra
Cipar je strateški važan otok u istočnom Mediteranu, udaljen 47 nautičkih milja od Turske, 65 od Sirije, 67 od Libanona i 125 od Izraela. Iz pjene valova na njegovim obalama rodila se Afrodita, božica ljubavi (zanemarujem ružniji dio mita). Neovisnost od Ujedinjene Kraljevine ostvaruje 1960. godine, ali London je zadržao suverenitet nad teritorijima na kojima su dvije vojne baze, Akrotiri i Dhekelia.
Moćnom mornaricom nekad su pokorili svijet. Sad im treba 12 dana da pošalju razarač u Mediteran
Nevolje nije trebalo dugo čekati. Tijekom vladavine Osmanskog Carstva na otok je doseljeno njegovo stanovništvo, koje se smjestilo na sjeveru. Grčka hunta se 1974. pomamila i odlučila pučem preuzeti vlast i pripojiti Cipar. Kad se suočim s takvim povijesnim situacijama, uvijek se zapitam jesu li ti pukovnici uopće razmišljali o reakciji Turske? Koja je brzo, u roku od četiri dana, organizirala vojnu akciju zaštite svog stanovništva i Cipar je podijeljen do danas. Ušao je u EU, iako podijeljen, jer je Grčka prijetila da će blokirati veliko proširenje 2004. godine. Nije u NATO-u.
Stradala britanska baza
Na početku američko-izraelske agresije na Iran, 1. ožujka, iranska besposadna letjelica Shahed pogodila je britansku bazu Akrotiri; vjeruje se da ju je ispalio Hezbolah iz Libanona jer je Cipar u dobrim odnosima s Izraelom.
Na snagu je stupio Zakon nenamjeravanih posljedica: opet je nepromišljena vojna operacija razjarila žar primirene krize, sada u istočnom Mediteranu, geografskom području koje se proteže od istočnih obala Libije do Levanta, Turske i Grčke – nije slučajno NATO zapovjedništvo smjestio u Napulj.
EU ubrzano priprema aktiviranje članka 42.7
Panos Tasiopoulos u tekstu ‘Istočni Mediteran: Ispod plavih voda snažne struje preoblikuju ravnotežu‘, objavljenom u časopisu European View (online 20. travnja), zaključuje: ‘Istočni Mediteran nije samo najistočnija vanjska granica EU, nego i vrata prema Bliskom istoku, Zaljevu, Magrebu, Balkanu i, iza njih, istočnoj Europi, Crnom moru i Kavkazu. U tom smislu označava granicu između zone mira i zone sukoba. Njegova važnost nadilazi geopolitiku i proteže se na temeljne geoekonomske interese‘.
London je bio izuzetno spor u dovođenju vojne pomoći, dok su države članice EU reagirale promptno: prva, razumljivo, Grčka, ali zatim Francuska, Italija, Španjolska, Nizozemska, čak i Ukrajina. Sljedeći korak bilo je lako predvidjeti: Christodoulides je 19. ožujka u Bruxellesu zatražio ‘otvorenu i iskrenu raspravu‘ o budućnosti britanskih baza na otoku, jer bi mogle predstavljati prijetnju sigurnosti. Odgovor Londona opet je kasnio; tek 12. travnja obznanili su da je ‘pravni status suverenih baznih područja čvrst kao stijena‘, iako razumiju određene napetosti.
Pregovori Nikozije i Pariza dio su ‘otvorene i iskrene rasprave‘ na koju je utjecala i odluka Turske, koja prigovara suverenoj odluci Cipra, da 9. ožujka na sjeveru otoka rasporedi šest zrakoplova F-16.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....