Francuski predsjednički kandidat Jean-Luc Mélenchon priprema radikalne promjene koje bi, dođe li na vlast 2027. godine, mogle iz temelja promijeniti pravila privatnog vlasništva nad nekretninama. Država bi mogla preuzimati pojedine stanove, porezi na nekretnine znatno bi porasli, najam bi se strogo ograničio, a vlasnici kuća za odmor suočili bi se s poreznim povećanjima do 300 posto, piše francuski Le Figaro u opsežnoj analizi Mélenchonova programa objavljenoj u nedjelju.
Na meti čelnika radikalno lijeve stranke Nepokorena Francuska (LFI) prije svega su građani koji posjeduju više nekretnina. Mélenchon smatra da je koncentracija stanova u rukama bogatijih građana jedan od glavnih uzroka stambene krize, zbog koje milijuni Francuza teško dolaze do krova nad glavom.
Ograničen broj stanova
Posebno kontroverzna mjera odnosi se na ograničavanje broja stanova koje građani mogu naslijediti na pet. Prema programu LFI-ja, nekretnine iznad tog broja država bi mogla preuzeti i usmjeriti u socijalno stanovanje ili programe pristupačnog vlasništva.
Još radikalnija mogućnost, preuzimanje nekretnina od ljudi koji već posjeduju više od pet stanova, također se razmatra, ali zasad nije formalno usvojena.
– Ništa još nije odlučeno, ali ništa ne isključujemo – izjavio je za Le Figaro François Piquemal, zastupnik LFI-ja zadužen za stambenu politiku.
Posebno bi teško mogli biti pogođeni vlasnici drugih nekretnina, odnosno kuća i stanova za odmor.
Mélenchonov plan predviđa da lokalne vlasti mogu povećati dodatni porez na takve nekretnine do 300 posto, dok je sadašnji maksimalni iznos povećanja 60 posto. Gradovi i općine dobili bi šire ovlasti za uvođenje tih nameta, a njihova visina mogla bi ovisiti o broju nekretnina i njihovoj površini.
Porez na nekretnine postao bi progresivan za vlasnike čija ukupna neto imovina, uključujući financijsku, prelazi 800.000 eura.
Istodobno bi se pooštrilo oporezivanje praznih stanova. Francuska ima približno tri milijuna nenastanjenih stambenih jedinica, a Mélenchon želi dio tog fonda staviti u funkciju stanovanja.
Država bi mogla rekvirirati stanove koji su dulje vrijeme prazni, pri čemu bi se opseg i uvjeti takvih zahvata tek morali precizirati.
Velike promjene očekivale bi i vlasnike stanova koji žive od najamnina.
Mélenchon predlaže proširenje kontrole cijena najma na cijelu Francusku, uključujući manja mjesta, te smanjenje referentnih najamnina za 20 posto u područjima s najvećom potražnjom.
Dok se nova pravila ne uvedu, najamnine bi bile zamrznute.
Kratkoročni turistički najam, uključujući Airbnb, bio bi ograničen na 60 dana godišnje, a u središtima velikih gradova mogao bi biti potpuno zabranjen. Predviđeno je i ukidanje poreznih olakšica za turističko iznajmljivanje.
Kontrolu bi provodila nova inspekcija za stanovanje, dok bi vlasnici morali ishoditi posebnu dozvolu za iznajmljivanje.
Što je još u programu
Le Figaro upozorava da bi takva kombinacija poreza, ograničenja i novih propisa mogla snažno pogoditi privatne iznajmljivače i smanjiti njihovu spremnost na ulaganja.
Ipak, program sadrži i mjere kojima se nastoji zaštititi vlasnike, među kojima je univerzalno jamstvo za neplaćene najamnine.
Mélenchonove mjere dio su ambicioznog plana kojim želi osigurati 400.000 novih pristupačnih stanova godišnje, od čega 200.000 javnih, te energetski obnoviti još 700.000 nekretnina.
Do 2032. godine to bi značilo dva milijuna dodatnih pristupačnih stanova i 3,5 milijuna obnovljenih stambenih jedinica.
Ukupni godišnji trošak programa procjenjuje se na približno 50 milijardi eura, uključujući oko 12 milijardi državnih sredstava.
Mélenchon namjerava ubrzati i zamjenu sustava grijanja na plin i loživo ulje, uz poticanje korištenja električne energije i dizalica topline.
Francuski stručnjak za nekretnine Henry Buzy-Cazaux ocjenjuje da je Mélenchonov program koherentniji od dosadašnjih stambenih politika, ali upozorava na opasnost pretjeranog kažnjavanja vlasnika.
– Oni su ključni gospodarski akteri na tržištu stanovanja. Treba ih iskoristiti, a ne kažnjavati – rekao je za Le Figaro.
Smatra da bi država trebala uspostaviti sustav u kojem bi vlasnici imali obvezu iznajmljivati kvalitetne stanove po razumnim cijenama, umjesto da ih se unaprijed tretira kao protivnike stambene politike.
Razmjere francuske stambene krize pokazuju i službeni podaci. Prema izvješću francuskog Visokog odbora za stanovanje osoba u nepovoljnom položaju iz 2025., oko 350.000 ljudi nema vlastiti dom, dok gotovo 2,8 milijuna kućanstava čeka socijalni stan. Više od četiri milijuna ljudi živi u neodgovarajućim stambenim uvjetima.
Mélenchon stoga stambeno pitanje želi pretvoriti u jednu od središnjih tema predsjedničkih izbora 2027. godine. Njegov je argument da pravo na stanovanje mora imati prednost pred neograničenim gomilanjem nekretninskog bogatstva.
No provedba takvih prijedloga otvorila bi ozbiljna pravna, ustavna i gospodarska pitanja. Rekvizicija, ograničavanje nasljeđivanja i visoki porezi ne znače automatski i pravo države na proizvoljno oduzimanje privatne imovine. Za njihovu provedbu bilo bi potrebno donijeti odgovarajuće zakone i poštovati ustavnu zaštitu vlasništva.
Zasad je riječ o predizbornom programu, a ne o usvojenim zakonima. Hoće li takav pristup pomoći u rješavanju stambene krize ili dodatno obeshrabriti privatne ulagače, moglo bi postati jedno od važnijih pitanja francuske predsjedničke kampanje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....