Od 1950 do 2020 u Francuskoj je najmanje 2900-3200 identificiranih pripadnika katoličkog klera odnosno katoličkog redovništva silovalo ili na sličan način spolno napastovalo oko 216 tisuća maloljetnih ili ranjivih odraslih osoba - ustanovilo je francusko Neovisno povjerenstvo za seksualno zlostavljanje u Crkvi (CIASE).
Pedofilskim zločinom se, dakle, okaljalo oko 2,6 posto od ukupno oko 115.000 svećenika i redovnika koji su u tom razdoblju služili u Katoličkoj crkvi u Francuskoj.
Te rezultate, koje je nedavno anticipirao CIASE-ov predsjednik Jean-Marc Sauvé, jutros je CIASE objavio cjelovito, na konferenciji za novinare koja je počela u 9 sati.
CIASE-ova izvijest je opsežna (oko 2500 stranica). Za nju mu je trebalo dvije i pô godine mukotrpnoga i veoma mučnog rada, suočavajući se s tegobnim svjedočanstvima 174 žrtava.
François Devaux, osnivač udruge žrtava La Parole libérée (Oslobođena Riječ), obratio se jutros članovima Povjerenstva na početku konferencije za novinare: „Znam iz kakvog ste se pakla vratili. Istražili ste najmračnije i najgnusnije detalje […]. Sišli ste u najnepodnošljivijim meandre, u nešto što izgleda kao masovna grobnica razderanih duša Crkve. […] Iskreno vam zahvaljujemo na golemu trudu. Strašnih zločina je u masovnim količinama bilo desetljećima.“
Povjerenstvo je nakon javnog poziva prikupilo oko 6500 izjava odnosno kontakata žrtava ili njihove rodbine.
Naručitelji, Francuska biskupska konferencija (CEF) i Francuska redovnička konferencija (Corref), povjerili su CIASE-u tri zadaće: rasvijetliti seksualno nasilje koje su svećenici odnosno redovnici počinili nad malodobnim osobama ili ranjivim odraslim osobama od 1950. godine; proučiti način na koji su ti slučajevi rješavani; procijeniti mjere protiv pedofilije koje su CEF i Corref poduzeli u posljednjih dvadeset godina kako bi dali preporuke.
Sauvé je naglasio da su brojke strašne. Ako se klericima i redovnicima dodaju laici u službi Katoličke crkve (na primjer kateheti, nonculi itd.) - broj žrtava se penje na 330.000.
Žrtve su, kaže Sauvé, u najvećem broju (oko 80 posto) bili dječaci, ponajviše u dobi od 10 do 13 godina. Doduše – a to nije nikakva utjeha – pedofilskih napastovanja je manje u Katoličkoj crkvi nego u ostatku francuskog društva: među Francuzima koji su navršili 18 godina spolnim nasrtajima u Crkvi bilo je izloženo njih 32 posto, a u društvu općenito njih 38 posto.
Najveći postotak napastovanja odvio se između 1950 i 1969: 56 posto. Njihov postotak se naglo smanjivao 1970-1990, a od tada se održava otprilike na istoj razini. Sauvé to objašnjava smanjivanjem društvenog utjecaja Katoličke crkve u društvu.
Kad je riječ o crkvenoj politici spram pedofilije u vlastitim redovima, Sauvé je opisuje kao „duboku i totalnu, čak okrutnu ravnodušnost spram žrtava“, sve do početka XXI stoljeća. Crkva je u istu kategoriju „problematičnih svećenika“ (prêtres défaillants) svrstavala pedofile, zajedno sa svećenicima s psihičkim problemima ili alkoholičarima: čuvala je instituciju, pa je pedofile zadržavala u svećeništvu.
Godine 2000, nakon procesa mons. Picanu, uvedena je „nulta tolerancija“. Ona je proglašena, ali se ne primjenjuje zbog „bratskih odnosa među svećenicima, odnosno redovnicima“ – objašnjava Sauvé. Po njegovim riječima, stav se počeo mijenjati tek 2015-2016, zahvaljujući aferama Preynat i Barbarin.
Devauxova ocjena je nemilosrdna, ali nemilosrdan je bio i zločin: „Institucija [Katoličke crkve] je potpuno disfunkcionalna. Taj sustav je devijantan. Nedostaju pouzdane zaštitne mjere. Potrebna je reforma tolikih razmjera, takve dubine, da bi neki Treći vatikanski koncil mogao biti samo odskočna daska. Govorimo o elementarnim temeljima pravde, transparentnosti, jednostavne ljudskosti. Govorimo o iskrenosti duhovnog opredjeljenja. Zadatak je užasan. A poduzeto je nekoliko mjerica.“
Što, dakle, treba poduzeti? CIASE smatra, kaže Sauvé, da treba promijeniti crkvene zakone, a i crkveno procesno pravo, tako da i kanonski proces treba otvoriti za sudjelovanje žrtava.
Nadalje, treba izmijeniti upravljanje Crkvom, tako da oni koji upravljanju ne budu u mogućnosti stavljati prepreke istraživanju nasrtaja. Treba, kažu, i laike uključiti u organe koji odlučuju, te ustanoviti unutranju kontrolu. [Naša primjedba: to bi značilo ograničiti iznutra apsolutnu vlast biskupa u dijecezi, odnosno poglavara u redovničkoj zajednici – a to bi bio kopernikanski obrat u organizaciji Katoličke crkve.]
Nadalje, „moramo popraviti", priznati "kvalitetu žrtve". Potrebno je "nadoknaditi", ali tome ne može služiti "ljestvica" usklađena s razmjerom zločina i prekršaja: "Odšteta ne može biti dar, nego dug. Žrtve imaju dostojanstvo. "
Osim toga, „treba priznati odgovornost Crkve za ono što se dogodilo od početka, barem za one koji danas žive u našoj zemlji. Bilo je građanskih i kaznenih zlodjela sa strane počinitelja nasilja, ponekad i sa strane službenika Crkve koji ih nisu prijavili. No prije svega tu je bio spoj nemara, neuspjeha, šutnje, što je bio sistemski karakter. Crkva nije znala vidjeti, čuti ili uhvatiti slabe signale, iako je 4 posto nasrtaja doprlo do nje“, ocjenjuje Sauvé.
Završio je izlaganje izjavom: „Danas predajemo štafetu Crkvi. Izrazio sam naše očekivanje i našu nadu. Štafetu predajemo i Neovisnom povjerenstvu za spolno nasilje i incest. Potpuno sam siguran da će ispuniti naša očekivanja. Na kraju, izražavam zahvalnost žrtvama, bez kojih se ništa nije moglo učiniti. Također mislimo na sve žrtve koje nas nisu mogle dočekati. One su jamačno najbolnije i s njima želim završiti.“
Predsjednik Francuske biskupske konferencije mons. Eric de Moulins-Beaufort izrazio je "svoj stid", "svoj užas", te zatražio "oprost" od žrtava dječjeg zločina. "Moja je današnja želja tražiti vaš oprost, oprost od svih i svih", izjavio je novinarima biskup de Moulins-Beaufort, dodajući da nas glas žrtava "prevladava, njihov broj nadvladava nas".
Kao što je bilo najavljeno, CIASE-ova izvijest je zaista eksplozivna. Brojevi navedeni u njoj zastrašujuće su veliki.
CIASE je formiran 2018, nakon mnogih skandaloznih i bolnih otkrića, kao odgovor Katoličke crkve u Francuskoj na iskaze mnogih žrtava, izražene kroz nekoliko udruga. Najpoznatija među njima, Oslobođena Riječ, nikla je iznenada u siječnju 2016, kao podrška dvjema žrtvama oca Preynata. Ona je predbacila tadašnjemu lyonskom nadbiskupu kardinalu Philippeu Barbarinu da nije obavijestio tužilaštvo o otkrivenim zlodjelima tog svećenika njegove arhidijeceze. Oslobođena Riječ prodrmala je francusko javno mnijenje i potaknula osnivanje još nekoliko takvih udruga.
Drugi je pomak bio kad su neke od žrtava svjedočile otkrivenih lica u dokumentarnom filmu "Pedofilija, katedralna tišina", emitiranome u proljeće 2018.
Papa Frane je 20-VIII-2018 objavio "pismo narodu Božjem" u kojem priznaje "bol žrtava" i poziva na "solidarnost" i "predanost" u korist "kulture zaštite, s odlukom 'nikad više' bilo kojem tipu i obliku zlostavljanja“. Francuska biskupska konferencija prihvatila je to pismo poglavara Katoličke crkve, iskazavši „tugu i stid“ zbog tih "zvjerskih djela", te pozvala na „nemilosrdno proganjanje (...) svake zloupotrebe".
U studenom 2018 su 120 biskupa okupljenih u Lourdesu, u nazočnosti sedmorih žrtava, izglasali stvaranje neovisnog povjerenstva. Toj odluci su se pridružile redovničke zajednice.
Na čelo Neovisnog povjerenstva postavljen je katolik Jean-Marc Sauvé, pravnik i visoki državni upravni dužnosnik, koji je radio kao glavni tajnik Vlade pod četvero premijera.
Kad se već nazirao užasavajući rezultat neovisne istrage, Francuska biskupska konferencija je 26-III ove godine usvojila rezoluciju u kojoj je rečenu, među inim, da će „Crkva preuzeti odgovornost pred društvom moleći oproštaj za te zločine i propuste, te da će isplatiti financijski prinos žrtava. Na to je Sauvé aludirao danas, rekavši da je odšteta dug, a ne dar.