Kako se iz dana u dan zaokružuju sve bizarniji detalji priče o Malčanskom brijaču, tako ona scenarijem, psihologizacijom i dramaturgijom sve više konkurira najpoznatijim filmskim trilerima o serijskim pedofilima i silovateljima.
Teške krađe
Nakon što je monstruozni Ninoslav Jovanović nakon 17 dana intenzivne potjere u nedjelju konačno uhapšen na groblju u svojem rodnom selu Malča na jugu Srbije, nove informacije iz istrage i njegova iskaza popunjavaju frapantan mozaik aktivnosti i navika manijaka koji je prije zadnje otmice 12-godišnje Monike Karimanović bio čak 11 puta osumnjičen ili osuđivan za više od 30 kaznenih djela: od obljube i silovanja malodobnica do teških krađa. U zadnju potragu za Jovanovićem bilo je uključeno više od 300 policajaca iz Niša i Zaječara, uključujući helikopterske jedinice, žandarmeriju, pse tragače, dronove i termovizijske kamere.
Bjegunac se kretao područjem od 180 četvornih kilometara koje uključuje zone više sela oko Niša, Knjaževca i Svrljiga te se pretpostavlja da je pješice, najprije s otetom i zlostavljanom Monikom, a poslije sam, prelazio udaljenosti od najmanje 70 do 80 kilometara. Kako nije utvrđeno da je na tom terenu imao ikakve jatake, njegov stil preživljavanja još je frapantniji.
Lucidnost
Tijekom bijega od policije Malčanski je brijač iskazao tako zavidnu razinu taktičke lucidnosti. “Riječ je o čovjeku naviknutom na šumske uvjete života i noćenje u rupama i jazbinama, što je fascinantno za današnje vrijeme, u negativnom smislu”, izjavio je načelnik krim policije srbijanskog MUP-a Dejan Kovačević.
Osim u praznim kućama i štalama, Jovanović je, naime, spavao u desecima prije iskopanih i pomno pripremljenih zemunica i rupa u zemlji, zakamufliranih granjem i suhim lišćem. Ni na jednome mjestu nije ostajao predugo i stalno je mijenjao lokaciju. Izbjegavao je naseljena mjesta jer je znao da bi lako mogao biti prepoznat, kretao se uglavnom noću i po šumama, a kad bi se približio selima šuljao se isključivo rubnim dijelovima naselja.
Pedofil je navodno priznao policiji da se u rodno selo Malča, koje je ona nekoliko puta pomno pretražila, vratio zato što je procijenio da će im tu popustiti pozornost nakon što nije pronašla nikakve tragove. Skrivao se na mjesnom groblju, u improviziranoj rupi nalik na raku, koju je iskopao za svoje potrebe i zamaskirao je lišćem i granjem.
Kad ga je policija uočila na području groblja, navodno se isprva pokušavao kamuflirati hrpom vijenaca u podnožju nadgrobnoga spomenika te je, primijetivši da je lociran, naglo počeo panično bježati. Kad su ga progonitelji sustigli i oborili na zemlju, preklinjao ih je da ga ne tuku. Ubrzo potom priznao je da devet dana ništa nije jeo; smršavio je najmanje desetak kilograma. Čini se da ga je upravo nedostatak hrane, u kombinaciji s noćnom hladnoćom, stajao slobode. Nakon što se smrznuo spavajući u improviziranoj rupi na otvorenom, jedne se noći odlučio zavući u slamu na sjeniku obitelji Cekić. Kad je oko podneva pokušao ukrasti nešto za jelo, primijetili su ga mještani i alarmirali policajce.
Forenzika
Manijak iz Malče priznao je izvorima iz niške policije da je svoju žrtvu, maloljetnu Moniku Karimanović, odlučio oteti impulzivno, u trenutku kad je prolazio pokraj nje automobilom u selu Suvi Dol. Rekao joj je da je električar koji treba obaviti neki posao u mjesnoj školi te je zamolio da mu pokaže put, nakon čega ju je ubacio u ukradeno vozilo. Kasnijom je forenzičkom obradom tog napuštenog automobila utvrđeno da su u njemu bili Ninoslav Jovanović i na suvozačkom mjestu mala Monika.
Taj 46-godišnji pedofil i svoje je prijašnje maloljetne žrtve, za čije je zlostavljanje dvaput osuđen, na deset te dvanaest i pol godina zatvora, prije silovanja također ritualno šišao. Sudeći prema tvrdnjama rodbine, u pozadini njegove izopačenosti duboka je trauma iz djetinjstva: njegova majka, na glasu kao laka žena koja je u kuću stalno dovodila brojne ljubavnike, sina je, navodno, od najranije dobi za neposluh kažnjavala vezivanjem u podrumu i ritualnim šišanjem na ćelavo.