Gadi Eisenkot uspio je napraviti ono što se do jučer u Izraelu smatralo praktički nemogućim

Na prvi pogled čini se da Gadi Eisenkot nema gotovo nikakve šanse izbaciti Benjamina Netanyahua s vlasti.

Grub je, općeprihvaćeno nekarizmatičan govornik i potpuni politički početnik, piše britanski The Telegraph.

Ipak, posljednjih dana bivši načelnik Glavnog stožera Izraelskih obrambenih snaga (IDF), 66-godišnji Eisenkot, prometnuo se u najozbiljnijeg izazivača dugogodišnjem premijeru uoči izbora za Kneset, koji se moraju održati najkasnije do kraja listopada.

Jedno istraživanje javnog mnijenja, objavljeno u petak za list Maariv, prvi je put pokazalo da Eisenkot osvaja više zastupničkih mjesta od Netanyahua, premda ni jedan ni drugi ne bi imali parlamentarnu većinu.

Druga anketa pokazala je da 41 posto ispitanika smatra kako bi Eisenkot, kojem je sin poginuo u Gazi, bio prikladniji premijer od aktualnog predsjednika vlade, kojeg podupire 40 posto birača.

Eisenkot nije prvi ugledni general koji pokušava svrgnuti Netanyahua, čovjeka koji je gotovo neprekidno vladao Izraelom posljednjih 18 godina, uz još jedan trogodišnji premijerski mandat krajem devedesetih. No sve je više komentatora koji vjeruju da bi upravo on mogao prekinuti gotovo hipnotički stisak kojim 76-godišnji Netanyahu već desetljećima drži premijersku funkciju, i to iz političkog centra koji naglašava sigurnost i obranu.

Benjamin Netanyahu

Ilia Yefimovich/Afp

S iranskim režimom koji je i dalje na vlasti, Hamasom koji još kontrolira naseljeni dio Gaze, ponovno ojačanim Hezbollahom u Libanonu te Donaldom Trumpom koji ga redovito javno ponižava na međunarodnoj sceni, Netanyahu vodi možda najtežu političku bitku svoje karijere.

Najveća opasnost za čelnika Likuda jest mogućnost da birači desnog centra zaključe kako njegova ratoborna retorika više nema dodira sa stvarnošću.

U takvom ozračju Netanyahu postaje ranjiv upravo pred kandidatom poput Eisenkota, čiji nedostatak političkog sezacionalizma mnogi doživljavaju kao dokaz autentičnosti i strateškog promišljanja.

Jeruzalemski politički analitičar Maoz Rosenthal kaže:

"Mnogi koji su se zasitili Netanyahua zasitili su se i njegovih gesta i načina na koji vodi politiku. Sviđa im se taj stari general koji zastane prije nego što progovori i želi biti potpuno siguran u ono što će izgovoriti."

Rosenthal smatra da Eisenkot kod birača budi uspomene na Jicaka Rabina, jednog od najcjenjenijih izraelskih vojnih zapovjednika i državnika. Kao premijer početkom devedesetih Rabin je pokušao Izrael usmjeriti prema miru s Palestincima, prije nego što ga je 1995. ubio židovski ekstremist.

Medvjedić s čeličnom kralježnicom

Jedan drugi komentator opisao je Eisenkota kao "medvjedića s čeličnom kralježnicom".

Eisenkot je odrastao u perifernim gradovima Eilatu i Tiberijadi, u radničkoj obitelji iz koje je Likud tradicionalno crpio velik dio svoje potpore.

U vojsku je ušao kao obični vojnik pješačke brigade Golani, a kroz godine se probio do najvišeg vojnog čina u zemlji.

Netanyahu, nasuprot tome, sin je uglednog akademika, a velik dio mladosti proveo je u privilegiranim krugovima u Sjedinjenim Državama, gdje je studirao na Massachusetts Institute of Technologyju (MIT).

Iako je i Netanyahu služio u elitnoj postrojbi Sayeret Matkal, dio izraelske javnosti njegov vojni put smatra manje uvjerljivim od Eisenkotova iskustva stečenog kroz redovne postrojbe.

Pojedini analitičari, opravdano ili ne, povezuju njihove različite društvene pozadine s potpuno drukčijom osobnom cijenom koju su platili u ratu protiv Hamasa.

Nijedan od Netanyahuovih sinova nakon 7. listopada 2023. nije služio vojsku, premda je njihov otac rat prikazivao kao gotovo biblijski sukob civilizacija.

Samo dva mjeseca nakon početka krvavog sukoba, dok je kratko bio član Netanyahuove ratne koalicije, Eisenkot je doznao da mu je u Gazi poginuo 25-godišnji sin Gal. U ratu je izgubio i dvojicu nećaka.

Na predstavljanju svoje nove stranke Yashar ("Ravno" ili "Pošteno" na hebrejskom) prije deset dana nije ni jednom izgovorio sinovo ime.

Umjesto toga obiteljsku tragediju utkao je u širu priču o današnjem Izraelu.

"Bol rata nikada neće nestati, ali uvjeren sam da u sebi imamo snagu ponovno procvasti i izgraditi ovu zemlju."

Lavina napada

Čini se da je upravo to privuklo Netanyahuovu pozornost. Posljednjih dana Likud i njegovi saveznici pokrenuli su pravu lavinu napadačkih oglasa protiv Eisenkota.

"Bez Tibija nema ni Gadija", poručuje jedan od njih, aludirajući na Ahmada Tibija, čelnika jedne arapske stranke, uz tvrdnju da bi Eisenkot mogao postati premijer jedino uz potporu arapskih zastupnika.

U Izraelu nakon 7. listopada takva poruka može imati snažan politički učinak.

Netanyahu je istu optužbu ranije koristio protiv drugih suparnika, poput Naftalija Bennetta i Yaira Lapida, bivših premijera koji danas nastupaju na zajedničkoj listi, ali u anketama zaostaju za Eisenkotom.

To što Likud sada najveći dio svoje kampanje usmjerava upravo protiv njega – jedan je stranački izvor za CNN rekao da imaju pripremljene stotine oglasa – izraelski komentatori tumače kao prešutno priznanje da ga smatraju glavnim protivnikom.

Unatoč nesigurnom javnom nastupu, Eisenkot zasad vodi prilično promišljenu političku kampanju.

Pokušava pridobiti birače centra i desnog centra koji su izgubili povjerenje u Netanyahua nakon katastrofe 7. listopada i zbog njegova sve konfliktnijeg načina vođenja politike.

Velik dio kampanje temelji na kritikama Netanyahuova stila upravljanja državom te na popularnim temama poput činjenice da premijer nije uspio prisiliti ultraortodoksne Židove na služenje vojnog roka unatoč kroničnom nedostatku vojnika.

Jednako je važno, međutim, ono o čemu Eisenkot uopće ne govori.

Rosenthal objašnjava:

"Pronašao je publiku koja ga želi slušati i jako se trudi da tako i ostane. Zato izbjegava teme koje toj skupini birača nisu prihvatljive, poput povlačenja sa Zapadne obale ili rješenja o dvije države. Zna da ti ljudi nemaju povjerenja prema Arapima."

Arapske stranke ključne?

Eisenkot je već izjavio da neće ulaziti u koaliciju s arapskim strankama.

No analitičari smatraju da će bez njihove potpore teško sastaviti vladu, čak i ako uspije okupiti široku koaliciju židovskih stranaka od lijevog centra do desnog centra.

Zbog toga se kao mogući scenarij spominje neformalni dogovor prema kojem arapske stranke ne bi ušle u vladu, ali bi joj osiguravale parlamentarnu potporu prilikom glasanja o povjerenju.

Kako bi izgledala Eisenkotova vlada, zasad je teško procijeniti.

Kao vojni zapovjednik bio je poznat po sustavnom radu i jasnim strateškim ciljevima.

Upravo ga je frustracija zbog onoga što je smatrao Netanyahuovim opsesivnim traženjem taktičkih pobjeda bez dugoročne strategije u Gazi navela da 2024. napusti ratnu koaliciju.

Poznat je i po inzistiranju na visokim etičkim standardima.

Za načelnika Glavnog stožera imenovao ga je upravo Netanyahu, a dužnost je obnašao od 2015. do 2019.

Tijekom mandata podržao je kazneni progon izraelskog vojnika Elora Azarije, koji je usmrtio već ranjenog palestinskog napadača koji više nije predstavljao prijetnju.

Azarijin slučaj prerastao je u jednu od najvećih političkih kontroverzi u Izraelu, a Netanyahu je tada javno kritizirao presudu.

Mnogi vjeruju da će upravo tu epizodu iskoristiti protiv Eisenkota kako bi dodatno mobilizirao najvjernije birače Likuda.

Ipak, bivši general nipošto nije golub mira.

Bio je jedan od ključnih autora takozvane "Dahiya doktrine", vojne strategije koja zagovara razornu uporabu sile protiv civilnih područja iz kojih djeluju terorističke organizacije, kako bi se odvratili budući napadi.

Godine 2019. bio je i koautor dokumenta o nacionalnoj sigurnosti koji se u velikoj mjeri oslanja na ideje Ze‘eva Jabotinskog, jednog od utemeljitelja revizionističkog cionizma na kojem počiva i Netanyahuov Likud.

Zbog toga nije izvjesno da bi Eisenkotov dolazak na vlast značio manje agresivnu izraelsku politiku prema tradicionalnim sigurnosnim žarištima.

Ono što bi gotovo sigurno donio bila bi duboka promjena političke kulture.

A ako je vjerovati anketama, upravo je to, čak i više od promjene konkretnih politika, ono što velik dio izraelskih birača danas priželjkuje.