Najmlađi, treći sin bjeloruskog predsjednika “na odlasku” Aleksandra Lukašenka, šesnaestogodišnji Nikolaj, poznat i kao “dječak sa zlatnim pištoljem”, ovih je dana nestao iz prosvjedima zatrpanog Minska u nepoznatom smjeru.
Danima se svi pitaju gdje je iščeznuo štreberski počešljan “bjeloruski princ” kojeg je njegov otac, “zadnji europski diktator”, kojem se trese tron nakon punih 26 godina beskrupulozne vlasti, pripremao za svog prestolonasljednika. Nagađalo se da je u SAD-u, pa u Njemačkoj, a onda je ruski tabloid KP uočio da se mladi Lukašenkov sin inkognito smjestio u Moskvi, pod drugim imenom. Ruski mediji odmah su se rastrčali te doznali da je Nikolaj trenutno u bjeloruskoj ambasadi u Moskvi, ali ne mogu se još složiti u tome nastavlja li školovanje u elitnoj gimnaziji Moskovskog sveučilišta ili pak u još elitnijem, zlaćanom i izoliranom privatnom liceju “Prezident” u ekskluzivnom predgrađu Moskve Park Ville Žukovka, gdje mjesečna rata premašuje dvije tisuće eura.
Nagađanje
Obje škole kažu da pod tim imenom nemaju novog učenika, ali se ionako špekulira da je on i došao u Moskvu s lažnim identitetom. No, dok traje potraga za mladim nasljednikom, nedavno službeno proglašenim najpoželjnijim bjeloruskim mladoženjom, ali i najperspektivnijim mladim hokejaškim napadačem te zaboravljene i zapuštene zemlje na krajnjim istočnim granicama Europe, poznato je da se ipak ispisao iz škole u Minsku, kao uostalom i njegove dvije starije nećakinje (kćeri njegove starije polubraće), unuke bjeloruskog “Batka” (oca) - Anastasija i Darija, čiji se trag također gubi u glavinjanju i metežu političkih zbivanja koji su zahvatili Bjelorusiju.
Naime, kako su javili neki bjeloruski mediji, članovi obitelji Lukašenko napustili su školovanje u svojoj zemlji, jer im je postalo “nekomforno” da nastave s učenjem u istim klupama s profesorima koji su zakrčili ulice i trgove Minska tražeći odlazak s vlasti njihova oca i djeda.
Tim više što Lukašenko prosvjednike otvoreno naziva “štakorima”, pa je procurila i snimka na kojoj ga Nikolaj u odori specijalca, s kacigom na glavi i zaštitnim prslukom, naoružan automatom, prati u helikopter koji u niskom letu nadlijeće buntovnike.
- Pogledaj kako bježe štakori - oduševljen je stariji Lukašenko.
- A gdje su? - pita Nikolaj.
- Pa, pobjegli su, jer znaju da si ti sa mnom! - odgovara oholo predsjednik čiji legitimitet priznaje samo Putinova Rusija.
No, Bjelorusija se počela buditi iz košmarnog sna shvaćajući da se vremena mijenjaju te da i taj narod pomiješanog identiteta ima pravo na promjene. Odlazak tatinog ljubimca u Moskvu mnogi su shvatili kao očevu prethodnicu te da će Moskva dobiti na skladištu diktatora, još jednog odbjeglog “oca nacije”, poput ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča ili kirgiskog šerifa Askara Akajeva, koji su također u velebnim ograđenim naseljima podmoskovlja našli svoja zadnja utočišta u bijegu pred bijesom nekada voljenog naroda.
Čini se da se nade Aleksandra Lukašenka u svog mlađahnog sina ipak neće ostvariti i, na žalost bjeloruskog naroda, najdraži sin nacije neće nakon školovanja preuzeti diktatorsku štafetnu palicu od svog oca. No, priča o Nikolaju Lukašenku zapravo je tužna priča o nesretnom prinčevskom “žapcu” iz trule i mračne močvare nezajažljivih postsovjetskih despota.
Nikolaj je nesretno dijete iz zlatnog kaveza nekadašnjeg šefa kolhoza koji se u turbulentnim vremenima raspada SSSR-a i komunizma uspeo na vrh jedne male simpatične države zagubljene u tim nedoumicama.
Drozdi
To je činio i sa svojim najmlađim sinom. Nikolaj je treći sin Aleksandra Lukašenka, ali majka djeteta još je misterij za bjelorusku javnost. Prema nekim dobro upućenim znalcima iz Palače nezavisnosti, majka Nikolaja navodno je Irina Abeljskaja, endokrinologinja i nekadašnja osobna liječnica Aleksandra Lukašenka, ali to nikada nije službeno potvrđeno. Ona je znanstvenica, a živi u raskošnoj vili u minskom ograđenom i nadziranom naselju Drozdi, gdje može ući samo privržena režimska elita. I sam je Nikolaj gotovo do četvrte godine bio nepoznanica za tamošnju javnost. Majka njegove dvoje starije djece - Viktora i Dmitrija - Galina Želnerovič, seoska učiteljica kojom se Lukašenko oženio u mladim danima, danas je potpuno izolirana, daleka i nedostupna, pod nadzorom njegovih zaštitara u zaseoku Rižkoviči nedaleko od grada Mogiljova.
Prva dama Bjelorusije (koliko je poznato, nikada se nisu službeno razveli) živi kao u zlatnom kućnom pritvoru, daleko od muževa autoritarnog sjaja. Za maloga Kolju službeno se doznalo tko je i što je tek pred njegov četvrti rođendan, a do tada je bio najstroža tajna režima opskurnog kolhoznog gazde. No, tada je on donio odluku: - Kolja će biti moj nasljednik i nastavljač - kazao je jednom okupljenim novinarima.
Kolja je odmah stavljen u žrvanj, odijevao se u minijaturne vojne uniforme, generali su mu salutirali dok su stajali pred njim u špaliru, a britanski lord Timothy Bell, poznati stručnjak za odnose s javnošću, za debele je novce, kažu, objašnjavao imidž koji se trebao graditi oko Nikolaja i njegova oca. Naime, Lukašenko se tek 2008. prvi put pojavio s Nikolajem u javnosti na nekom državnom prazniku držeći sina za ruku. Bell mu je, navodno, objasnio da lik obiteljskog čovjeka i brižnog oca “mora upaliti” u javnosti koja ga baš ne miriše.
No, brižni otac odjednom je postao prebrižan. Naime, kako je on ujedno otac ne samo Nikolaju nego i otac nacije, bilo je normalno da svog sina predstavi naciji i kao njezinog sina. Kad joj je on već otac, onda je red da nacija ima i sina. I od tada kreće vrzino kolo. Nikolaj je u pratnji oca na njegovim rijetkim, ali pompoznim predsjedničkim putovanjima, pa je čak i na zajedničkoj fotografiji pred zgradom UN-a u East Riveru tik uz Xi Jinpinga, Vladimira Putina i Recepa Tayyipa Erdoğana. Naći će se uz oca i s Barackom Obamom te u Vatikanu s papom Benediktom XVI., ali i papom Franjom.
Uz to, postat će poznat po bogatim i bizarnim darovima kojima su mladog princa (udvornički bjeloruski mediji i režimska elita laskala mu je uspoređujući ga s nasljednikom britanske krune, Williamom, a čak je, iako još nije punoljetan, proglašavan najljepšim mladićem i seks-simbolom Bjelorusije). Kod Vladimira Putina u Novom Ogorjovu ili u Sočiju, kažu, bio je opušteniji od mnogih domaćina.
Ostat će zabilježeno da mu je, kao sedmogodišnjem dječaku, tadašnji ruski predsjednik Dmitrij Medvedev poklonio zlatni pištolj, 2012. je od Djeda Mraza (svog oca) dobio na dar specijalno izrađenu pneumatsku pušku, a Djed Mraz se pohvalio kako Nikolaj ima solidnu zbirku oružja te da je on “budući specijalac”.
Darovi
No, tim ekstravagantnim darovima nije kraj - armenski milijarder Garik Carukjan, vlasnik destilerije najpoznatijeg armenskog konjaka Ararat, poklonio mu je bačvu od 50 litara koja se treba otvoriti na njegovoj svadbi, ali i dva bijela (albino) lava koja su se čuvala u minskom zoološkom vrtu (neki tvrde da ih tamo više nema, nego da su, navodno, na predsjedničkom posjedu). Jesu li i oni otišli s Nikolajem u moskovski egzil, nije jasno.
No, Lukašenko je svima predstavljao svog sina kao sljedećeg vođu naroda i države, koju je on, kako je nedavno kazao, “minuciozno oblikovao sve ove godine, ne zato da sada napusti dužnost i baci u ropotarnicu povijesti sav svoj trud”. - Nisam to radio uzalud - kaže Lukašenko. Što je s Nikolajem, tek ćemo vidjeti, ali čini se da su se njegovi kristalni snovi razbili u buntu njegovih školskih kolega koji traže neke duge perspektive za svoju zemlju, a ne njegova oca i pogotovo ne njega u budućnosti na čelu njihove države.
