S početkom "druge faze operacije" u Ukrajini, kako su novu rusku ofenzivu na Donbas nazvali ruski ministri obrane i vanjskih poslova Sergej Šojgu i Sergej Lavrov, postavlja se značajno pitanje za koju su se strategiju opredijelili ruski stratezi i zapovjednik snaga na terenu, general Aleksandr Dvornikov.
Kako piše ruski nezavisni portal Meduza, pred ruskom su vojskom sada tri raspoloživa scenarija za ofenzivu, no svaki od njih dolazi sa svojim setom potencijalnih problema, dok zapadni vojni stručnjaci procjenjuju kako Rusija čak i s pojačanjima nema dovoljno snaga za odlučno istjerivanje ukrajinskih postrojbi s njihovih pozicija.
Prvi mogući scenarij bio bi pokušaj velikog okruženja ukrajinske vojske. Prodor južno od Izjuma i paralelni proboj s juga iz smjera Velike Novoselke mogao bi u potpunosti opkoliti ukrajinske snage. Prednost tog scenarija je što bi, ako se pokaže uspješnim, omogućio Moskvi da proglasi pobjedu - preuzimanje cijelih pokrajina Donjeck i Luhansk, te poraz znatnog dijela ukrajinske vojske.
Takav bi razvoj događaja znatno osnažio položaj Rusije u pregovorima. Problem s tim scenarijem je to što je nerealan. Ruske bi postrojbe morale biti borbeno sposobne više od 120 kilometara udaljene od svojih logističkih položaja sjeverno i južno od ukrajinskih snaga, a morale bi i čuvati svoja krila duž cijele duljine tog manevra, kako bi se zaštitile od ukrajinskih protunapada iz smjera Harkiva, Poltave, Dnjepra i Zaporižja. Ukrajinski protunapadi vjerojatno bi zaustavili takvu operaciju usred njezina izvođenja.
Drugi je scenarij podijeljena fronta, u kojem bi ruske snage pokrenule niz manjih ofenziva s ciljem iscrpljivanja ukrajinske vojske i uvođenja kaosa u ukrajinske obrambene planove. No, takav scenarij Moskvi ne bi omogućio brzo proglašenje pobjede, a dao bi i dodatno vrijeme za opskrbu ukrajinskih branitelja dodatnim teškim naoružanjem koje pristiže iz zapadnih zemalja.
Treći je scenarij pokušaj malog okruženja ukrajinske vojske te probijanje ukrajinske obrambene linije u smjeru Kramatorska i presjecanje ukrajinske snage na pola. Takva, manja ofenziva dovela bi Moskvu bliže njenim političkim ciljevima, i manje bi riskirala ruske postrojbe. No, tu je problem to što se radi o temeljito utvrđenim položajima koje bi bilo iznimno teško probiti. Neuspjeh tog plana doveo bi i do oba problema iz prva dva scenarija.
Kako se u ovom trenutku čini, niti jedan od scenarija ne doima se lako izvediv. Zasad Rusi još uvijek pokušavaju izvesti napade iz Izjuma u smjeru Slovjanska, te pokušavaju osvojiti Rubižnje i Popasnu no niti na jednoj od tih fronti zasad ne napreduju.