INDONEZIJA

Gladni makakiji napuštaju rezervat kako bi u obližnjem mjestu ljudima krali hranu

Makakiji su svejedi i mogu jesti mnogo životinja i biljki koje se nalaze u džungli, no ovi iz rezervata čini se više vole ljudsku hranu
Sivi dugorepi makaki u rezervatu Šuma majmuna Sangeh
 Basri Marzuki/NurPhoto/NurPhoto via AFP

Mještani sela Sangeh na indonezijskom otoku Baliju tvrde da sivi dugorepi makakiji napuštaju obližnji rezervat Šuma majmuna Sangeh i dolaze u njihove domove kako bi se pogostili nekom finom hranom, javlja The Associated Press.

Mještani Sangeha tvrde da makakiji prevale čak i po 500 metara kako bi se dokopali hrane jer u rezervat zbog pandemije ne dolazi dovoljno turista koji ih obično hrane bananama, kikirikijem i drugom hranom.

Mještane je desant makakija ozbiljno zabrinuo pa su im u rezervat počeli nositi voće, orašaste plodove i druge poslastice.

- Bojimo se da bi hladni majmuni mogli postati divlji i okrutni - rekao je Saskara Gustu Alit iz Sangeha.

U rezervatu Šuma majmuna Sangeh živi oko 600 makakija, životinje koju Indonežani drže svetom.

Džungla na jugoistoku Balija u kojoj se nalazi rezervat inače je popularna među turistima i lokalcima, koji se tamo često idu fotografirati nakon sklapanja brakova. Makakiji koji obitavaju u rezervati prilično su pitomi te će se u zamjenu za zalogaj bez problema popeti na nečije rame ili sjesti nekome u krilo.

Žitelji Balija, njih četiri milijuna, žive od turizma, a godišnje ih je prije pandemije posjećivalo više od pet milijuna turista.

Prije pandemije, rezervat Šuma majmuna Sangeh na mjesečnoj je bazi posjećivalo oko šest tisuća posjetitelja. Pandemija je taj broj srezala na oko 500.

Indonezija od srpnja turistima iz inozemstva ne dopušta ulazak u zemlju, a zatvorila je i rezervat. Ne mogu ga posjetiti ni lokalci.

Voditelj operative u rezervatu Made Mohon rekao je to znači da rezervatu ponestaje novca za hranu. Dodao je da im donacije mještana Sangeha pomažu, ali i da su one sve manje i manje jer i mještani pate zbog pandemije.

- Nismo očekivali ovako dugačku pandemiju. Sve teže nabavljamo hranu za majmune - rekao je Mohon.

Rezervat na hranu troši 850 tisuća rupija (nešto manje od 376 kuna) dnevno. Toliko, naime, košta 200 kilograma manioke i 10 kilograma banana.

Makakiji su svejedi i mogu jesti mnogo različitih životinja i biljki koje se nalaze u džungli, no ovi iz rezervata čini se više vole ljudsku hranu.

Gustu Alit kaže da se očito ne boje uzeti stvari u svoje ruke i izboriti se za hranu koju žele jesti.

Mještani kažu da majmuni znaju napustiti rezervat i doći na krovove njihovih domova, s kojih potom skidaju crjepove i bacaju ih na tlo. Kada žitelji Sangeha u sklopu vjerskih običaja na terase domova stave hranu, majmuni skoče s krovova i uzmu je.

- Neki sam dan prisustvovao tradicionalnoj svečanosti nedaleko od šume Sangeh. Dovezao sam se do tamo autom i ponio dvije vrećice hrane. Kada sam izašao iz automobila i uzeo vrećice sa sobom, dva su mi majmuna uzela vrećice i potom zbrisala u šumu - rekao je Gustu Alit.

Gustu Alit kaže da majmuni dolaze u selo jer im je dosadno, a ne samo zato što su gladni. Majmuni iz rezervata navikli su biti u kontaktu s ljudima, krasti im sunčane naočale i boce vode te ih potezati za majice i Alit misli da im to nedostaje.

- Zato sam sumještanima rekao da odu u šumu igrati se s majmunima i odnijeti im hranu. Mislim da im godi društvo te da će poludjeti ako se nitko ne bude družio s njima - rekao je Gustu Alit.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. travanj 2024 17:15