NOVA NATO STRATEGIJA

Glavni protivnik i dalje ostaje Rusija, NATO-ov vječni rival, ali došlo je do promjene na 2. mjestu

Izuzetno važna poruka odaslana je Hrvatskoj i zemljama u regiji
Vladimir Putin, NATO-ova sjenica ministara vanjskih poslova, kineska vojka
 Afp

Kina će u sljedećih deset godina postati drugi glavni neprijatelj NATO-a nakon Rusije, kaže se u izvješću" naslov je vijesti koju je ruska agencija TASS objavila u utorak 1. prosinca oko 14 sati na svojoj engleskoj stranici. Osam sati poslije slijedi nova vijest: "Ministri vanjskih poslova NATO-a potvrdili su planove za nastavak dijaloga s Rusijom - glavni tajnik".

Kad se malo promisli o ovim vijestima, a TASS zna što misle u Kremlju, nazire se određeno zadovoljstvo izvješćem. Za razliku od Kine čiji je glasnik vladinih stavova na engleskom Global Timesu 2. prosinca objavio uvodnik pod naslovom "Kompleks žrtve tjera NATO da Kinu vidi rivalom". A onda dan poslije Interfax objavi da Organizacija dogovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB je ruski akronim; riječ je o organizaciji koju je pokrenula Rusija i u kojoj se nalaze neke od postsovjetskih država koje žele stvoriti zajednički sigurnosni kišobran) poziva predstavnike svih sigurnosnih organizacija na prostoru Eurazije da organiziraju summit na kojem bi se formirala "nedjeljiva sigurnosna zona od Vancouvera do Vladivostoka".

Među pozvanima je, što je za Rusiju izuzetno rijetko, NATO. Posljednja vijest možda nije izravna posljedica sastanka ministara vanjskih poslova članica Sjevernoatlantskog saveza - naglasak je na možda. Ali, dobro se uklopila. Izvješće o kojem govore TASS i Global Times nosi naziv "NATO 2030.: ujedinjeni za novu eru". Na summitu NATO-a u Londonu u prosincu prošle godine dogovoreno je da glavni tajnik Jens Stoltenberg pokrene proces promišljanja o budućnosti Saveza.

Glavni je tajnik u ožujku ove godine okupio skupinu "mudrih" - Greta Bossenmaier (Kanada), Anja Dalgaard-Nielsen (Danska), Hubert Védrine (Francuska), Thomas de Maizière (Njemačka), Marta Dassù (Italija), Herna Verhagen (Nizozemska), Anna Fotyga (Poljska), Tacan Ildem (Turska), John Bew (Ujedinjena Kraljevina) i Wess Mitchell (SAD) - koji su mu 25. studenoga predstavili svoje zaključke i o njima su ministri vanjskih poslova raspravljali 1. prosinca. Zaključeno je da glavni tajnik nastavi konzultacije sa saveznicima, civilnim društvom, predstavnicima parlamenata, liderima mladih i privatnim sektorom kako bi se pripremile preporuke za summit iduće godine.

'NATO je zastario'

Ovaj je proces bio nužan jer je posljednji Strateški koncept NATO-a donesen prije deset godina. I ozbiljno je zastario. Ali, nedvojbeno je da su dva procesa djelovala kao katalizatori. Izjava Donalda Trumpa da je "NATO zastario", što je otvorilo egzistencijalno pitanje Saveza još od raspada Varšavskog pakta 1. srpnja 1991. godine: "Koji je smisao postojanja vojnog saveza osmišljenog za obranu u hladnom ratu kad hladnog rata više nema?. Francuski predsjednik Emmanuel Macron u velikom je, programatskom intervjuu (a on takve jako voli) tjedniku The Economist izjavio da je "NATO pretrpio moždanu smrt". A to je izazvalo burne reakcije u Europi. Jedna je od teza da je Macron svojom izjavom i želio potaknuti raspravu u budućnosti Saveza.

Izvješće "skupine mudrih" na 67 stranica donosi 138 preporuka. Thomas de Maizière, bivši njemački ministar obrane koji je bio na čelu skupine, za njemački je ZDF lapidarno objasnio suštinu dokumenta: "Čuvaj se Kine". Wess Mitchell, njegov zamjenik, rekao je za The New York Times da se "NATO mora prilagoditi eri strateškog rivalstva s Rusijom i Kinom, povratku geopolitičkog nadmetanja koje ima vojnu, ali i političku dimenziju". Ključna točka je definiranje "rastućih prijetnji i izazova sa svih strana".

Glavno mjesto ima Rusija, vječni NATO-ov rival, ali Kina se probila na drugo mjesto. Prije deset godina Kine nije bilo u Strateškom konceptu. "NATO bi trebao nastaviti dvosmjerni pristup odvraćanja i dijaloga s Rusijom... Savez mora odgovoriti na ruske prijetnje i neprijateljska djelovanja na politički ujedinjen, odlučan i koherentan način... NATO bi trebao ostati otvoren za raspravu o miroljubivoj koegzistenciji i pozitivno reagirati na konstruktivne promjene u držanju i stavu Rusije."

Iako je odlučan odgovor aksiom u definiranju odnosa, Moskva je više nego zadovoljna jer dijalog ima istu težinu kao i odvraćanje. "Nedjeljiva sigurnosna zona od Vancouvera do Vladivostoka" kao platforma na kojoj bi moglo doći do konvergencije Moskve i Zapada. Sada Rusija u tom prostoru vidi i Kinu, ali u Kremlju su svjesni da je Peking nasrtljiv i da će bez imalo krzmanja naštetiti ruskim interesima ako mu to ide u korist. Idealna je slika Zapada i Rusije kao saveza i protuteže Kini.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je 13. studenoga potpisao ukaz "O provedbi Obrambenog plana Ruske Federacije od 2021. do 2025.". Plan je tajan, a prema detaljima koji su iscurili u javnost cilj je potkopati učinkovitost NATO-a na ruskim granicama. Nakon što je NATO odgovorio raspoređivanjem vojnih kapaciteta u Poljsku i baltičke države, Rusija je morala odgovoriti te na svojim zapadnim granicama drži relativno velike snage koje bi joj bile od velike pomoći u zaštiti njezinih interesa u Bjelorusiji, sada i u Moldaviji te na Kavkazu, kao i u provedbi strategije jačanja prisutnosti i utjecaja na prostoru MENA (Srednji istok i sjeverna Afrika).

A Moskva bi htjela biti akter i na Pacifiku. "NATO mora posvetiti mnogo više vremena i političkih resursa te djelovati prema sigurnosnim izazovima koje postavlja Kina - na temelju procjene njezinih nacionalnih sposobnosti, ekonomske težine i ideoloških ciljeva njezinih čelnika. Treba razviti političku strategiju za svijet u kojem će Kina biti od rastuće važnosti do 2030. godine. Nužno je ojačati napore kako bi se procijenile implikacije tehnološkog razvoja Kine te osigurati nadzor i obranu od bilo kakvih kineskih aktivnosti koje bi mogle utjecati na kolektivnu obranu, vojnu spremnost ili otpornost."

Kina je nova, nasrtljiva sila koja iz temelja mijenja stratešku računicu Saveza, navodi se dalje u izvješću. Jedan od ključnih sustavnih izazova kineska je strategija vojno-civilne fuzije u kojoj se gubi razlika između vojne i civilne industrije, primjerice. Zaključak: "Kina predstavlja posve drugačiji izazov za NATO nego Rusija; za razliku od potonje, Kina trenutačno nije izravna vojna prijetnja euroatlantskom području. Unatoč tome, Kina ima sve globalniju stratešku agendu, potpomognutu njezinom gospodarskom i vojnom težinom. Dokazala je svoju spremnost da primijeni silu protiv susjeda, kao i ekonomsku prisilu i diplomaciju prijetnji daleko izvan indopacifičke regije. Tijekom nadolazećeg desetljeća Kina će vjerojatno dovesti u pitanje moć NATO-a da izgradi kolektivnu otpornost, zaštiti kritičnu infrastrukturu, suoči se s novim tehnologijama poput 5G i zaštiti osjetljive sektore gospodarstva, uključujući opskrbne lance. Dugoročno gledano, sve je veća vjerojatnost da će Kina projicirati vojnu moć globalno, uključujući potencijalno u euroatlantskom području".

Važna poruka

Za Hrvatsku i zemlje u regiji izuzetno važna poruka: "Kada saveznici ulaze u bilateralni angažman s Kinom ili kroz formate poput 17+1 i Jedan pojas, jedan put, nužno je sačuvati koheziju NATO-a". Jer, Kina sve te mehanizme koristi za razbijanje jedinstva Saveza na Zapadu. Zbog svega navedenog jasno je zašto je Global Times oštro napao NATO. Stvaranje snažnog transatlantskog saveza, koji bi se postavio kao protuteža Kini, noćna je mora čelnika u Pekingu.

Trump ga je narušio, ali se EU postavila odlučno, definirajući Peking "partnerom, ali i rivalom". Očekuje se da će se vlada Joea Bidena vratiti ideji savezništva s Europom. Jer, ni SAD, ni EU ne mogu se sami suprotstaviti kineskoj nasrtljivoj politici, ali i drugim prijetnjama kojima je izložen Zapad. Indikativno je da je ovaj tjedan EU objavila svoj plan jačanja transatlantskog savezništva pod nazivom "Novi EU-SAD pristup globalnim promjenama".

Plan obuhvaća četiri područja: zdraviji svijet, zaštitu planeta, vodeći položaj u trgovini i tehnologiji te globalno djelovanje i sigurnost. A nije nevažna ni informacija da je Kina u prva tri tromjesečja bila najveći trgovinski partner Europske unije, pretekavši Sjedinjene Države. Kinu posebno zabrinjava još jedan segment izvješća - političke konzultacije s partnerima. "Skupina mudrih" smatra da treba ojačati veze s demokracijama jer se taj model vladavine našao pod snažnim pritiskom autoritarnih režima. Moskva nije sretna jer su među partnerima Ukrajina i Gruzija, ali i Švedska i Finska. A Pekingu je najveći problem što su na drugom danu sastanka ministara vanjskih poslova NATO-a sudjelovali Australija, Japan, Novi Zeland i Južna Koreja.

SAD je s Indijom, Australijom i Japanom formirao Quad kao model obuzdavanja kineske samovolje na prostoru Pacifika. Prebacivanje NATO-a s Atlantika na Pacifik i povezivanje s navedenim državama Kina će smatrati otvorenom prijetnjom svojim interesima. Izvješće se bavi i unutarnjim problemima Saveza koji nakon prijema Sjeverne Makedonije ima 30 članova.

"U svijetu sistemskih izazova i rastućih prijetnji Savez, u komplementarnosti sa sveobuhvatnom vojnom prilagodbom koju je prošao, mora učvrstiti svoju sposobnost da djeluje kao glavni politički forum za strateške i geopolitičke izazove s kojima se suočava transatlantska zajednica... uključujući temelje zajedničkih demokratskih načela, mehanizme savjetovanja, procese donošenja odluka i političke alate za odgovor na trenutačne i nove prijetnje. Ako se to ostvari, NATO će biti u ojačan u poziciji zaštite slobode i sigurnost članica te će djelovati kao ključni stup otvorenog i stabilnog međunarodnog poretka." Može se očekivati da mađarski premijer Viktor Orbán neće pozitivno reagirati na sintagmu "otvoreni poredak" jer podsjeća na "otvoreno društvo".

I što će Poljaci, ljubitelji NATO-a, a također mrzitelji tog koncepta? A zatim dolaze problemi. Izvješće je precizno detektiralo da je "političko razilaženje" članica opasno po Savez. Zato predlažu da se bilateralni sporovi između članica rješavaju u dobroj vjeri dijalogom te da se članice suzdrže od politički motiviranih blokada koje uključuju pitanja izvan dimenzije NATO-a. Više nego jasna poruka Grčkoj i Turskoj, primjerice. "Skupina mudrih" otvorila je dva krucijalna pitanja oko kojih će biti teško postići dogovor.

Prvo je mogućnost da se unutar NATO-a formira skupina "voljnih" koji bi se angažirali oko određenog izazova za koji dio članica nema interesa. Primjerice, sjeverne članice ne zabrinjava pretjerano problematika Libije, osim u svjetlu moguće migrantske krize. Drugo je mogućnost da se obvezujuće odluke donose i provode brzo, u skladu s dinamikom zbivanja.

"NATO bi trebao razmotriti podizanje praga za blokadu od strane pojedinih zemalja na ministarsku razinu. Težnja nekih saveznika za jednostranom blokadom potkopava vjerodostojnost Saveza. NATO bi trebao i vremenski ograničiti donošenje kriznih odluka. Ako ne bi djelovao u velikoj krizi, ugrozio bi sigurnost saveznika i NATO-ovu vjerodostojnost.

Pad Europe

NATO bi trebao ispitati mogućnost postizanja konsenzusa u roku od 24 sata od izbijanja krize", preporučuje "skupina mudrih".

Interesantno je da su i NATO i EU istodobno suočeni s istim problemom - nemogućnošću donošenja brzih i strateških odluka zbog tvrdoglavosti nekih članica (22 članice NATO-a su i članice EU). U Sjevernoatlantskom savezu u ovom je trenutku ključni problem Turska koja, pod sadašnjim političkim vodstvom, sve manje dijeli vrijednosti i interese NATO-a.

Ograničavanje prava da se stavi veto jedne članice temelj je za daljnji razvoj obje euroatlantske organizacije. Kina i Rusija svoje odluke donose bez takvih prepreka. Zapadni se svijet nalazi na ozbiljnoj razdjelnici. U ovom trenutku SAD i EU predstavljaju samo trećinu svjetskog BDP-a i taj udio opada, Azija raste i dok traje pandemija, a kontinent budućnosti je Afrika. Oba spomenuta dokumenta izvanredna su podloga za formiranje saveza koji bi očuvao "naš način života" i ne bi nas doveo u poziciju da se suočavamo s "međunarodnim poretkom s kineskim karakteristikama". Situacija je izuzetno ozbiljna i traži odgovornost i zrelost političkih lidera.

Ako je neće biti, čeka nas daljnji pad Europe na globalnoj razini u domenu nevažnih aktera. SAD, to je razumljivo, neće dopustiti da ga EU sputava. I razvijat će se kao protuteža Kini. Još kad bismo znali što o svemu tome misli Vlada u Zagrebu - primjerice, jesmo li za smanjenje prava na jednostrani veto - bilo bi sjajno.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. prosinac 2020 23:56