Francuska je u hladnom građanskom ratu. Prosvjedi protiv covid-putovnica, tj. sanitarnih propusnica, kako benevolentno kažu Francuzi, ulaze u četvrti tjedan. Više od 230 tisuća ljudi (prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, što valja uzeti sa zrnom soli) okupiralo je Francusku zadnje subote, odazivajući se na stotinjak buktećih prosvjeda. No, bez obzira na matematičku konzervativnost Macronovih brojača u Ministarstvu zdravstva (organizatori tvrde da je na prosvjedu bilo i 500 tisuća ljudi), već je golim okom bjelodano da su se protesti, otkako su 17. srpnja počeli, već stigli udvostručiti u broju.
Uzalud. Mjera kojom covid-putovnice postaju sveprisutni alat u svakodnevnom životu Francuza prošlog je četvrtka dobila i odobrenje Ustavnog vijeća, francuskog ekvivalenta ovdašnjem Ustavnom sudu. Na svoj stvaran i skriven način propusnica sadrži veoma jasnu obavezu, koja, izgleda, kroz koji mjesec čeka i Hrvate. Macron je nekoliko puta naglasio da cijepljenje neće biti obavezno, no propusnica za svaku kategoriju života cijepljenje, nedvosmisleno, čini uvjetom. Zapravo, nije ni važno kakvog je oblika ta propusnica i kakve su naravi olakšice koje donosi.
Prvotno je rečeno da će se koristiti tek u svrhu putovanja u druge zemlje zajedničkog europskog prostora. Međutim, tek nešto više od mjesec dana njene primjene, covid-putovnica postaje ulaznica za sve sfere života, a slični birokratski intervencionizam najavljuju i Grčka, Portugal, Italija, Belgija itd. Dakle, kako stvari stoje, koju god verziju odabrali, riječ je o opasnom presedanu, onome koji nas vodi do društva temeljenog na administrativnom dopuštenju, u kojemu se nonkomformisti kriminaliziraju, a individualnost urušava.
Francuzi su na prosvjede skupili sve živo u demografskoj skupini između 25 i 49 godina. Iako prosvjedni klimaks na prvu nalikuje onome Žutih prsluka, otprije tri godine, stvar nije ni približno prikladna za jednačenje. Ondašnji je gnjev i revolt bio nedvosmisleno sužen i uperen prema Macronu i političkoj aristokraciji koja je, smatralo se, proždrla francusku ekonomiju, a životni prostor golog radnika svela na nekoliko pariških arondismana. Ovaj bijes i gnjev nije tek rezerviran za Macrona nego i za sugrađane, kolege i prijatelje koji podupiru ono što prosvjednici zovu - medicinskom diktaturom.
Činjenica je to koja društvenu atmosferu u Francuskoj čini posebno zapaljivom. Primjerice, Macronovi najgorljiviji pristaše su baby boomeri, generacija šezdesetosmaša. Na predsjedničkim izborima 2017. čak 78 posto populacije starije od 70 godina glasalo je za Macrona, dok je Marine Le Pen najbolje prolazila među demografskom skupinom između 25 i 49 godina. Anketa provedena proteklog tjedna pokazala je da tijelo pariških prosvjeda čini većinom radnička klasa i pristaše Marine Le Pen (što je manje-više ista kategorija) te birači Jean-Luca Mélenchona, ljevičarskog dinosaura kojeg ispire već peto desetljeće u francuskoj politici.
Nadalje, prosvjedima protiv Macrona suprotstavlja se čak 64 posto Francuza iznad 65 godina, a ovoljetnu odluku nekih regija da se reinstalira zakon koji obvezuje na nošenje maske vani podržalo je čak 92% populacije iznad 65 godina. Na jednoj strani nalaze se, dakle, većinom mlađi ljudi, studenti i oni koji su se iz adolescencije tek sunovratili u provaliju svojih građanskih prava, a na drugoj su njihovi roditelji, djedovi i bake, šezdesetomaši koji veoma dobro znaju kako izgledaju nasilni pariški provjedi i od kojih je, dobar dio, ustanovio današnji društveno-politički poredak. U Francuskoj je, dakle, još jednom, no ovaj put pod kišobranom pandemijskih panika, aktualiziran međugeneracijski rat. Gleda li Europa?
Većina "ispravno mislećih", koja se prema delta soju covida odnosi kao prema petom jahaču apokalipse, agresivno karikira branitelje građanskih sloboda, manjinu, sustavno ih prefarbavajući kao antivaksere, teoretičare urote, mračnjake i idiote. Oni koji se protive tzv. Macronovoj medicinskoj diktaturi i liberticidu užasnuti su bukačkom covid-panikom koju su, uvelike porobljeni intelektualci, administrativne elite i političari, slijepi pred temeljnim načelima nacije, preselili u njihove privatne i intimne slobode. U Francuskoj je, budite uvjereni, politički izbor koji kažnjava i diskriminira dio stanovništva, naročito mlade, najsigurniji i najprokušaniji način da zemlju dovede do kaosa, pobune i nasilja. A sada je prvi put u toj zemlji isporučeno pravilo koje, uz kaznene sankcije, diskriminira između punopravnih građana i građana lišenih određenih prava, na temelju njihovih privatnih odluka, formalizirajući isključivost pred najvišim državnim institucijama.
Pritom, nema nikakvih naznaka da će se Macron, a kamoli njegovi boomeri pokazati sposobnima razumjeti motive opozicije i shvatiti istinsku nevolju manjine koja je skršena ovim mjerama; ugostitelje, recimo, koji se pod prijetnjom paprenih kazni moraju pretvoriti u policiju za propusnice, i to mazohistički ostrašćeno protiv vlastitih interesa, mlade ljude koje pandemija osuđuje na društvenu smrt, ljude koji se naprosto plaše nuspojava cjepiva itd. Dapače, uoči predsjedničkih izbora dogodine, Macronu odgovara stanje općeg rata.
Uvođenje covid-putovnice u sve aspekte života početak je njegove kampanje za 2022., pogotov uzevši u obzir da je provedbu najavio jedva dva tjedna prije regionalnih izbora koji su, što se tiče izlaznosti, kompletno utišali i glas i volju mladosti da odlučuje o svojoj političkoj sudbini. Čak dvije trećine Francuza nije se potrudilo glasati, dok se za mlade, između 18 i 34 godine postotak penje na vrtoglavih 85 posto. Nasuprot tome, glasalo je 60 posto starijih od 70 godina, mahom za Republikance čije je biračko stado sklono "QR-kodiranju" francuskog društva.
Zašto bi, dakle, Macron ponudio aranžman ustupaka kada je covid-propusnica "must have" među ljudima koji bi mu, sljedeće godine, trebali osigurati novi mandat? I to ustupke mladim glasačima koji ionako nemaju politički glas u parlamentu i čiji se amandmani utišavaju pendrečenjem i zavijanjem policijskih sirena? Uostalom, čitav folklor francuskih političkih izbora već tradicionalno nalaže uporabu konfrontacijske logike koja je Macronu savršeno poslužila i 2017. S jedne strane, njegova navodna modernost i prosvijećenost, s druge strane periferna, mračna i lepenovska, antivakserska, antiznanstvena Francuska.
U toj sitničavoj, kalkulantskoj gramzivosti jednog političkog dosadnjakovića i tehnokrata kakav je Macron, u administrativnoj međuigri njegovih političkih ovaca, hladno se popišalo po krvavo izborenim građanskim slobodama, po za život važnom teritoriju koji pojedinca štiti od pohlepnih državnih čvalja i, da sve bude tužnije - na tu se desekraciju pristalo dobrovoljno, većinski. U sljedećim mjesecima samo će cijepljeni i nositelji covid-propusnice imati pristup kafićima, restoranima, kulturnim događajima, javnom prijevozu itd. Naravno, cijepljenje nije obavezno, ali će populacija necijepljenih biti pometena iz društvenog života. I ovaj presedan neće utjecati samo na Francusku. Stoga bi bilo dobro ponoviti; postoji nesretno prihvaćeni dualizam da je suprotno od građanina - seljak. Znate što je suprotnost od građanina? Podanik.