To je zaključak nedavne analize obrazaca glasovanja u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda kroz posljednja tri desetljeća.
Analiza, odnosno njezini zaključci, dolaze u trenutku kada se čini da su SAD sve više u sukobu s drugim velikim nuklearnim zemljama u svijetu, dok Rusija vodi rat u Ukrajini i dok rast moći Kine tu zemlju čini rivalom Sjedinjenim Državama kao nadmoćne vojne sile u istočnoj Aziji, a potencijalno i šire. I Rusija i Kina, članice Vijeća sigurnosti UN-a s pravom veta, redovito su dovodile u iskušenje dominaciju SAD-a do koje je došlo nakon ‘Hladnog rata‘.
Rusija i Kina stekle su naklonost dijela međunarodne zajednice, posebno na globalnom jugu, kaže Dmitrij Nurulajev, jedan od istraživača s Koledža za primijenjenu znanost i tehnologiju na Sveučilištu Arizona.
Prilikom analize podataka o obrascima glasanja u Općoj skupštini UN-a, koju su proveli Nurulajev i Mihaela Papa sa Sveučilišta Tufts, proučeno je više od 1500 slučajeva između 1991. i 2020. u kojima se Rusija i Kina nisu slagale sa Sjedinjenim Državama. Njihovo je takvo stajalište prevladavalo 86 posto vremena. Slaganje sa Sjedinjenim Državama bilo je veće - 36 posto - kada je analiza uzela u obzir samo 211 rezolucija koje je američki State Department označio kao važne za nacionalne interese, navodi Nurulajev u članku u kojem predstavlja rezultate analize.
Nema podataka za razdoblje nakon ruske invazije
Godine 1997. Kina i Rusija usvojile su Zajedničku deklaraciju o multipolarnom svijetu i uspostavi novog međunarodnog poretka, kojom su iskazale svoju predanost uspostavljanju novog svjetskog poretka temeljenog na poštivanju suvereniteta i prava svake zemlje da samostalno bira svoj put razvoja. A u veljači prošle godine, nekoliko tjedana prije nego što je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, Moskva i Peking objavili su još jednu zajedničku izjavu, ponovno promičući multipolarni svijet, ali rekavši da zemlje ne bi trebale nametati vlastite "demokratske standarde" drugima.
Sposobnosti Kine i Rusije poboljšane su članstvom u skupinama kao što su savez BRICS, Šangajska organizacija za suradnju i skupinu G-77 (koalicija 135 zemalja u razvoju, osmišljena za promicanje kolektivnih gospodarskih interesa svojih članica i stvaranje poboljšanog zajedničkog pregovaračkog kapaciteta u UN-u, op.a.), navodi Nurulajev.
BRICS su formirali Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika, ali je nedavno odlučeno da će pozivnicu za članstvo od 2024. dobiti Argentina, Egipat, Etiopija, Iran, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Šangajska organizacija za suradnju okuplja Kinu i Rusiju s Indijom, Pakistanom i zemljama srednje Azije. Članovi G-77, pak, raštrkani su diljem Azije, Africe i Latinske Amerike. "Članstvo u ovim labavim balansirajućim institucijama ima zamjetan učinak na vanjsku politiku oba autoritarna režima i demokracije, Indija, Brazil i Južnoafrička Republika sve su demokratske države, a ipak prešutno podržavaju Rusiju oko Ukrajine", rekao je Nurulajev za Newsweek.
Članice zapadnog vojnog saveza NATO-a vjerojatnije će se prikloniti stajalištu SAD-a, no snaga takvog okupljanja je s vremenom oslabila, osobito kada je riječ o pitanjima oko Bliskog istoka, navodi se u istraživanju. Nurulajev kaže kako još nema dovoljno podataka da bi se istražilo kako se trend glasovanja promijenio od početka rata u Ukrajini, ali da očekuje kako se nije značajno promijenio, iako je vjerojatno oslabio Rusiju i ojačao Kinu. "Postoji, međutim, prilika za Sjedinjene Države. Realistična/trezvena politika bila bi da nastavimo s našom potporom Ukrajini, ali da se ne petljamo izravno i da radimo s Kinom na zaustavljanju eskalacije rata", rekao je.
Status autsajdera
Dok su Sjedinjene Države i njihovi zapadni saveznici nametnuli sankcije Rusiji zbog njezine invazije na Ukrajinu, Washington za te mjere nije dobio potporu Indije, koja je nastavila uvoziti rusku naftu, te mnogih drugih zemalja na globalnom jugu ili čak članica NATO-a poput Turske koja je, u sklopu diplomatskog balansiranja, opskrbila Ukrajinu vojnom opremom, istovremeno održavajući trgovinske veze s Moskvom.
Do ove je promjene došlo zato što su se ne samo Rusija i Kina, nego i svijet općenito, pomaknuli u autoritarnijem smjeru. Američka nevladina organizacija Freedom House, koja se bavi praćenjem stanja demokracije, bilježi 16 godina - od 2006. do 2021. - tijekom kojih je više zemalja imalo pad nego rast indeksa slobode.
Washington bi sada na šiirem planu mogao zauzeti drugačiji pristup, smatra Nurulajev. "Narativ da je SAD sila u opadanju, a Kina sila u usponu, malo je prenaglašen. Možda bismo trebali prigrliti status autsajdera", rekao je. "Sjedinjene Države se imaju s čime pohvaliti - visokokvalificiranom radnom snagom, iznimno povoljnim geografskim položajem, visokim životnim standardom. Globalno, trebali bismo se usredotočiti na realne, objektivno korisne zadatke. Trebali bismo se udaljiti od međunarodne izgradnje države i prisilne izgradnje demokracije. Trebali bismo se udaljiti od međunarodne izgradnje države i nevoljke izgradnje demokracije", kaže Nurulajev.
"Umjesto toga, trebali bismo se usredotočiti na jačanje naših demokratskih institucija kod kuće, stvaranje visoko obrazovane i sofisticirane populacije kod kuće i stvaranje Amerike kao atraktivnog odredišta i za gospodarski i za intelektualni kapital. Na međunarodnoj razini, trebali bismo se usredotočiti na stvaranje održivih odnosa s našim saveznicima i raditi s Kinom na pitanjima od zajedničkog interesa kao što su klimatske promjene", poručio je Nurulajev.