Pokrajina Huelva na jugu Španjolske godišnje izvozi oko 300.000 tona jagoda. Bez radnika iz Maroka i drugih afričkih zemalja berba ne bi bila moguća, ali uvjeti u kojima oni žive i rade su, najblaže rečeno, nehumani, piše Deutsche Welle.
Jagode dokle pogled seže i miris koji je toliko intenzivan da je gotovo neugodan. Na putu koji ide kroz polje je kamion hladnjača. Na polju je dvadesetak od gotovo 100.000 sezonskih radnika koji tijekom sezone ovdje beru jarko crvene plodove.
Među njima je i Fatima: „U Maroku je teško. Sezonski radnici tamo zarađuju samo 6,5 eura dnevno – u Španjolskoj preko 40."
Zbog trule jagode manja zarada
Fatima je otkazala dogovoreni intervju, jer joj je šef rekao da ne smije razgovarati s novinarima. Odgovore je poslala preko audio-poruke. Na pitanje ima li pritisaka, samohrana majka odgovora: „Da, onaj tko u košaricu ubaci trulu jagodu mora ići kući ili čak ne smije raditi cijeli dan. Još uvijek ne znamo kolika nam je zarada. Jedni kažu 42, drugi 40 eura."
U hladu kamiona sjedi Manuel Reina iz udruge poljoprivrednika. On tvrdi kako pritisaka nema, da se prema svima pravilno postupa i da uzgajivači jagoda radnicima čak osiguravaju i besplatan smještaj: „Ako se pojedinci ne pridržavaju pravila, onda je to kao u politici, policiji ili upravi. Ne može cijela pokrajina Huelva biti osuđena zbog nekoliko crnih ovaca“, kaže Reina.
Sindikat govori o izrabljivanju
Hose Antonio Brazo iz andalužanskog sindikata radnika se mršti gledajući nepregledno more staklenika. Srebrno bliješteće folije idu sve do horizonta.
„Zarada se sustavno ne isplaćuje. Ovdje je riječ o izrabljivanju. U svakom selu ovdje je kip Bogorodice, ali zapravo se svi klanjaju demonu Mamonu (jedan od sedam prinčeva pakla koji simbolizira pohlepu op.ur.)", kaže Brazo.
I studija berlinskog ureda Lenning, koja nudi savjetovanja u vezi s pitanjima održivosti, pokazuje da su sezonski radnici često loše plaćeni.
Manuel Reina iz udruge poljoprivrednika se brani, tvrdeći da su zapravo poljoprivrednici ti koji su zakinuti.„Mi snosimo čitav rizik, sve troškove, a za naš proizvod ne dobivamo poštenu cijenu", žali se Reina.
Poljoprivrednici dobivaju samo mali dio od onog što potrošači plaćaju: Jedan, do jedan i po eura po kilogramu jagoda, koje se u supermarketima prodaju za šest eura. Diktiranje cijena – i to je tema studije iz Berlina.
Za sindikalca Hosea Antonia Braza jedno je sigurno: „Crveno voće, jagode, više nisu slatke, već gorke.“, piše Deutsche Welle.