Gotovo 200.000 ilegalnih imigranata ušlo je lani u Evropsku uniju – objavio je danas Frontex, zajednička pogranična policija Unije. Precizan zbir iznosi 196.034. Uza svu pandemiju covida-19, ili baš zahvaljujući ekonomskoj krizi koju je pandemija uvećala, lani je u Uniju ušlo tih migranata 36 posto više nego 2019 i čak 57 posto više nego 2020, prve i najpogibeljnije godine pandemije.
Od svih ruta za upad u Uniju bez nužne vize i dalje je najprometnija ona preko središnjeg Sredozemnog mora. Njime je lani došlo 83 posto tih migranata više nego u 2020. Migrante, ili pak beskrupulozne švercere koji ih prevoze i na njima masno zarađuju, malo ili nimalo brine podatak da baš na toj ruti ima najviše smrtnih žrtava – više od 20.000 u prvih 20 godina ovog stoljeća.
Povećao se broj dolazaka s obala Tunisa, pa Libije, te izravno iz Turske. Najbrojniji ilegalni migranti su upravo Tunižani, te Egipćani, kojih je lani bilo čak sedmostruko više nego u prethodnoj godini. Ne postoje pouzdana istraživanja motiva, ali se može pretpostaviti da stanovitu ulogu igraju unutrašnje političke prilike: nestabilnost u Tunisu, te okrutna autoritarna vlast u Egiptu, gdje država na primjer otvoreno štiti mučitelje i ubojice talijanskog državljanina Giulija Reggenija, doktoranda s Cambridgea. Treća etnička grupa po brojnosti su Bengalci iz Bangladeša, prenapučene siromašne azijske države.
Kada se računaju sve granice, morske i kopnene, i dalje je među migrantima najviše izbjeglica iz Sirije, razorene građanskim ratovanjem, nedavnom okupacijom sa strane "Islamske Države" te djelomičnom turskom intervencijom u sirijskom dijelu Kurdistana. Slijede Tunižani, Marokanci, Alžirci (koji prodiru najčešće preko zapadnoga Sredozemnog mora), te Afganci i ini izbjeglice iz Afganistana.
Na povećanje broja izbjeglica znatno je utjecala i kriza u Bjelorusiji, gdje je predsjednik Lukašenka, uz podršku Rusije, ojačao diktaturu i teror.
Smanjuje se omjer žena među tim izbjeglicama, pa ih je lani bilo manje od 10 posto. To je argument za tezu da obitelji u riskantnu pustolovinu šalju mlade muškarce da potraže posao i šalju doznake doma, ili da, kad se eventualno etabliraju, povuku sebi supruge i djecu.
I dok se povećava pritisak migranata na vanjske granice Evropske unije, njezine članice već neku godinu, barem od 2015, zaoštravaju politiku davanja azila i onima koji na nj imaju pravo po propisima i dokumentima Ujedinjenih naroda, pa i same Evropske unije – navodi u svojoj dokumentiranoj seriji napisa talijanska Italia Oggi. Njezini autori su koncentrirali svoja istraživanja na zelenu liniju koja posred Cipra odvaja tursku okupacijsku zonu od zone pod realnom kontrolom Ciparske Republike, članice EU, zatim na poljskoj granici s Bjelorusijom, te u Bosni i Hercegovini koja od članica EU graniči samo s Hrvatskom.
Oni navode da su "migratorne politike Evropske unije ubile 40.000 osoba".