Muhamad Akbar (40), prodaje suhi grašak na ručnim kolicima u pakistanskom gradu Jacobabadu i doživio je sunčanicu tri puta u životu, piše The Guardian.
Sada kaže da se vrućina pogoršava. - Nekad je bilo mnogo stabala u gradu i nije bilo nedostatka vode, a imali smo i druge načine da pobijedimo vrućinu. Međutim, sada nema stabala i vode, a vrućina postaje nepodnošljivom. Bojim se da će nam ova vrućina uzeti živote u nadolazećim godinama.
U trenutku kad su Pakistan i Indija na udaru toplinskog vala, grad Jacobabad u kojem Akbar živi je dosegnuo rekordni 51 stupanj Celzija. Uobičajeno ljetna vrućina počinje od zadnjeg tjedna u svibnju, ali ove godine prvi put, prema ljudima koji ovdje žive vrućina je počela u ožujku. Sad će se nastaviti do kolovoza.
Prema ekologu Nasiru Ali Panvaru, autoru nekoliko knjiga o ekosustavu, ovaj grad je vrlo pogođen globalnim zagrijavanjem. To je djelomično iz razloga što se grad nalazi na lokaciji gdje zimsko sunce dolazi direktno i zagrijava više. Drugi ukazuju na to da je većina stabala koja su zasjenjivala grad i okolna polja posječena i prodana ili izgorena u štednjacima na drva.
Sardar Sarfaraz, glavni meteorolog pakistanskog meteorološkog odjela za medije je kazao da je temperatura već u travnju dosegnula 49 stupnjeva, što je rekord. Ukazao je na to da je Jacobabad 'jedno od najtoplijih mjesta na svijetu' i upozorio da će, ako vrućina počne pristizati tako rano, to biti veliki razlog za brigu.
Akbar kaže da je zabrinut zbog temperature ove godine. 'Vrućina se povećava svake godine, ali vlast, uključujući lokalnu administraciju, ne obraća pozornost na ovaj ozbiljan problem'. Kao i veći dio njegove zajednice, Akbar ide na posao rano ujutro i radi 12 do 14 sati te zaradi oko 500 rupija (oko 15 kuna) dnevno. Nema izbora nego da se suoči s valom vrućine.
Mashooq Ali, predsjednik sindikata radnika koji rade na mljevenju riže je rekao da unatoč temperaturama 'i dalje moramo raditi jer ako ne radimo, nećemo moći preživjeti'.
Većina radnika se popodne odmori na dva sata, kaže Ali, a onda idu nazad na posao. - Kad postane previše vruće, znamo sjediti ispod pumpe za vodu i osvježavati se ledenom vodom. Navečer kad se vratimo kući užasno se umorimo i želimo se odmoriti, ali zbog vrućine ne možemo se dovoljno naspavati. Onda izlazimo vani i sjedimo na otvorenom prostoru tako da bi mogli osjetiti ponešto zraka, ali kad strujanja zraka nema čini se kao da ćemo umrijeti od vrućine.
Stanovnici Jacobadada koriste lepeze i često se kupaju u hladnoj vodi iz pumpi za vodu. Navodno su postavljena četiri kampa s hladnom vodom na četiri različite lokacije u gradu, pa veliki broj ljudi dolazi tamo.
Neki imućniji stanovnici se privremeno odsele u druge dijelove zemlje tijekom ljetnih mjeseci kako bi izbjegli vrućinu. Prema Huzooru Bakhshu, novinaru koji 20 godina izvještava iz Jacobabada, veliki broj ljudi iz radničkih obitelji se seli u Quettu u Beludžistanu, gdje rade kao radnici. Rekao je da je zbog deforestacije intenzitet vrućine također porastao. - Ljudi sada nemaju nikakvog načina da izbjegnu val vrućine, a lokalna administracija u tom pogledu nije od pomoći.
Dr. Irshad Ali Sarki iz jacobabadske bolnice je za Guardian rekao da je zaštita od vrućine postavljena da bi se prevenirao toplinski val, a četiri ili pet pacijenata koji su primljeni zbog sunčanice dnevno dolazi u bolnicu. Dr. Ammad Ullah, drugi doktor u bolnici procjenjuje, da ove godine 50 do 60 ljudi dnevno dobiva sunčanicu, a dodaje da bolnica nema kapacitet da se s tim nosi.
- Neki pomoć dobivaju u privatnim klinikama, ali radnička klasa nema novca da tamo potraži pomoć, rekao je.
Stanovnici se žale da, unatoč toplinskom valu vlada ne osigurava dovoljno pitke vode. Voda u plavim plastičnim bocama se može vidjeti u velikim količinama, ali je veliko pitanje njena kvaliteta.
Prema tvrdnjama lokalne administracije, sustav je pokrenut i voda se dostavlja stanovnicima, ali oni kažu da je voda zagađena i da nije sigurna za piće.
Društveni aktivist Mohammad Shaaban je duboko zabrinut zbog povećane vrućine. - Protestirali smo mnogo puta kako bi lokalna administracija nešto poduzela, ali zasad se ništa nije dogodilo, rekao je. - Bojimo se da za nekoliko godina u Jacobabadu neće biti moguć boravak ljudima ni životinjama, piše The Guardian.