Sve bi bilo u redu da se nije uplelo pitanje te vladavine prava. Tako, gotovo sigurno, razmišlja mađarski premijer Viktor Orbán. Povodom mađarskog nacionalnog praznika ovog je tjedna pred rodnom kućom Sándora Petőfija rekao da bi se i pjesnik pobunio protiv onih koji guraju Mađarsku u europsku superdržavu.
Nevolja je što ta, sad još ne superdržava, ali Europska komisija, gura nos, osim u pravo koje Orbán misli da ima jer je pobijedio na izborima - da ukida neovisnost pravosuđa - i u modele kojima on dijeli novac. Europski, ne svoj. To ga čini bijesnim jer ostaje bez tog važnog izvora moći.
Pati ga i što javnost počinje prigovarati njegovim idejama, dovoditi ih u pitanje, a te su ideje uvijek vezane uz izdašne financije za njegov najuži krug i članove obitelji. Orbán d.o.o.
Mađarska je nakon povratka na vlast stranke Fidesz (2010. godine) počela jačati veze s Narodnom Republikom Kinom i Rusijom u sklopu politike “istočnog otvaranja”. U Budimpešti je 2012. godine formirana platforma suradnje Srednje i Istočne Europe s NR Kinom koja će prerasti u “16+1”. U posljednje tri godine lagano odumire, dio članica EU se povlači, ali mađarski premijer želi kineska ulaganja. Pokušao je u Budimpešti otvoriti vrata kineskom sveučilištu Fudan, ali je na noge skočilo građanstvo i vodstvo grada, opozicijsko, pa je sve morao usporiti. Pobuna nije bila samo zbog dolaska kineskog sveučilišta, a otjerano je Srednjoeuropsko, nego i zato što je Fudan trebao dobiti obilne vladine subvencije. Ne vole Mađarice i Mađari da se njihovim novcem plaćaju kineski profesori. Posljednje informacije govore da se projekt ipak nastavlja i da će kampus biti otvoren iduće godine. Kinezima neće biti drago jer će biti u kvartu opkoljen ulicama poput “Avenija slobodnog Hong Konga”.
U srijedu su na ulice Budimpešte izašle tisuće studentica i studenata tražeći obrazovnu reformu koja bi povećala i plaće profesora.
Pruga Beograd-Budimpešta
U slučaju Fudan nije se Orbán uspio sakriti kao u slučaju obnove pruge Beograd-Budimpešta koju će obnavljati kineske tvrtke. Javnost se i oko tog pitanja uznemirila, počela postavljati pitanja o financiraju i onda je premijeru pala prava mȁna s neba, pandemija. Proglasio je izvanredno stanje i pod okriljem slobode koje mu to ograničenje slobodâ pruža kategorizirao je sve dokumente vezanih uz obnovu pruge državnom tajnom. Izvjesno je da će tvrtke obnavljati prugu uz kineski kredit koji će vraćati Mađarska po uvjetima koje je propisala NR Kina. Dio zarade će povući sudionici Orbán d.o.o.
Pruga od Grčke do Budimpešte je u kineskom interesu jer želi brzu poveznicu od Pireja, gdje je većinski vlasnik, do glavnog mađarskog grada koji bi trebao postati logističko čvorište robe za srednju Europu. U tom je kontekstu važna odluka EK da financira obnovu pruge od Niša do Beograda u Srbiji kako bi smanjila kineski pritisak na srbijansku vladu. Istodobno je to naplata prihvaćanja europskog prijedloga o Kosovu.
Nevolje nikad ne dolaze same, piše The New York Times. Kineska tvrtka CATL je planirala u okolici Debrecena (grad poznat po lokalnoj kobasici i porazu Hajduka) izgraditi veliku tvornicu baterija vrijednu 7,3 milijarde eura. Orbán je bio uvjeren da će sve, pa i očekivane provizije, proći bez prepreka jer je riječ o utvrdi Fidesza. Biračko tijelo u gradu Mikepércs, gdje je počela gradnja, se pobunilo jer ih nitko ništa nije pitao. Prve su bile žene, “majke Mikepércsa”. Gradonačelnik Zoltán Timár, iz Fidesza, konačno se i sam usprotivio projektu i novinarima američkog dnevnika svoj potez protumačio “političkim samoubojstvom”. Izbora nema jer je stanovništvo zabrinuto da će tvornica izazvati zagađenja, isušenja izvora vode te navale kineskih i drugih stranih radnika (upravo je Orbán prošlog srpnja govorio kako treba čuvati karpatsku rasu od miješanja s drugima). Fizički je sukob izbio u siječnju u Debrecenu, također Fideszovoj utvrdi, na javnoj raspravi o projektu jer lokalni dužnosnici nisu prihvaćali prigovore građanstva. Dodatni je problem što je Budimpešta obećala da će tvornica opskrbljivati Mercedes i BMW baterijama. I sad je to upitno.
Nije dobio ni centa
Prije samo tri godine projekt bi vjerojatno prošao bez prigovora. U međuvremenu se Orbánov ekonomski model raspao kao kula od karata uz inflaciju 25% i referentne kamatne stope 13%. Krajem 2021. godine potrošio je velike novce na socijalna davanja kako bi okupio biračko tijelo i pobijedio je prošle godine na izborima. Bio je uvjeren da će taj trošak, zadužio se pet milijardi dolara na globalnim financijskim tržištima, nadoknaditi novcem iz Fonda za oporavak EU. Bruxelles do danas nije pustio ni centa i još je uvjetovao i nekoliko milijardi iz kohezijskih fondova zaštitom sredstava od korupcije. Orbán ne bi europsku superdržavu jer postavlja uvjete koji mu ne odgovaraju, ali bi njezin novac. Ljuti se kad Nizozemska, koja uplaćuje velike sredstva u fondove, kaže da želi da se novac troši transparentno.
Udarac stiže prije tjedan dana, György Matolcsy, guverner Središnje banke - bivši premijerov saveznik - pred parlamentom oštro napada ekonomsku politiku vlade govoreći o “strategijskim pogreškama” u kreiraju proračuna: prevelika davanja koja su dovela do disbalansa. I ne podiže kamatne stope što izaziva rat vlade i Središnje banke.
Brojne su ekonomske analize govorile da privlačenje velikih tvrtki nije bilo ključni zamašnjak mađarskog ekonomskog rasta jer su uvjeti otvaranja tvornica išli u mnogočemu na štetu domaćina koji je, u pravilu, nudio samo radnu snagu. Gergely Karácsony, opozicijski gradonačelnik Budimpešte, potvrdio je za NYT te stavove navodeći da je “ogromna kineska tvornica simbol mađarskog modela kapitalizma koji se temelji na niskim plaćama, niskim ekološkim standardima i niskoj zaštiti radnika”.