Nekoć najveći simbol američke vojne moći na Indo-Pacifiku, testiran u borbama od Vijetnama do Perzijskog zaljeva, preživio je sudar sa sovjetskom podmornicom, no dani slave su završili - umirovljeni američki nosač aviona, USS Kitty Hawk, sada je na svome posljednjem, 17.000 kilometara dugom putovanju od države Washington do Teksasa, gdje će biti izrezan i prodan u željezni otpad.
Tvrtka International Shipbreaking Limited iz Brownsvillea u Teksasu kupila je brod prošle godine za manje od jednog dolara od američke mornarice, odnosno posebnog mornaričkog tijela koje nadzire zbrinjavanje umirovljenih ratnih brodova, prenosi CNN.
Nosač dug 320 metara i širok 75 metara prevelik je da bi prošao kroz Panamski kanal, tako da će se u idućim mjesecima Kitty Hawk lagano 'kliziti' duž južnoameričke obale i kroz Meksički zaljev sve do svog konačnog odredišta.
Porinut 1960. godine i nazvan prema području Sjeverne Karoline, gdje su braća Wright prvi puta poletjela motornim zrakoplovom, Kitty Hawk je služio američkoj mornarici gotovo 50 godina, prije nego što je povučen iz operative 2009. godine.
Kitty Hawk je posljednji američki nosač zrakoplova s pogonom na naftu, relikt ere prije nego su na scenu stupili nosači klase Nimitz na nuklearni pogon.
Uskoro će iza Kitty Hawka ostati samo priče i burna povijest koja obuhvaća Vijetnamski rat i glavninu 'Hladnog rata', kao i društvene preokrete i transformacije u domovini.
Desetljeće nakon ranih 60-ih godina prošlog stoljeća, Kitty Hawk je bio oslonac američkih snaga uz obalu Vijetnama. Ponekad su njegovi zrakoplovi poletjeli više od 100 puta dnevno iznad Vijetnama iz tzv. Yankee Station, područja u Južnom kineskom moru, otkuda su američka plovila kretala u napade na snage Sjevernog Vijetnama i Vijetkonga.
Vijetnam i rasne podjele
Nosač i njegove zračne snage kasnije su nagrađeni za iznimno herojstvo zbog svojih akcija u Vijetnamu od prosinca 1967. do lipnja 1968. godine, uključujući podršku američkim i južnovijetnamskim snagama tijekom Sjevernovijetnamske ofenzive u proljeće 1968.
Kitty Hawk je svoju posljednju bitku u Vijetnamu vodio 1972. godine, no tijekom svoje posljednje misije nosač je postao domaćin onoga što su kongresni istražitelji kasnije nazvali "tužnim poglavljem u povijesti mornarice".
Naime, na brodu su izbili rasni neredi uslijed rastućih opasnosti nakon što je njegovo korištenje u Vijetnamu produženo upućivanjem u luku na Filipinima, kako se navodi u izvješćima na internetskoj stranici Naval History and Heritage Command.
Priče o tome što je izazvalo incident razlikuju se. Neki tvrde da je do incidenata došlo jer su se mornari afroameričkog podrijetla našli pod istragom zbog tučnjave u filipinskom baru noć prije raspoređivanja.
Drugi kažu da su stvari 'gruda zakotrljala' nakon nereda koji je izbio jer je mornaru afroameričkog podrijetla uskraćen dodatni sendvič, dok mornaru bijelcu nije. Što god bio uzrok, radilo se o značajnom nasilju.
"Tučnjava se brzo širila cijelim brodom, bande crnaca i bijelaca su pljačkale po palubama i napadale jedne druge šakama, lancima, ključevima i cijevima", naveo je u članku iz 1990. o otporu crnaca Vijetnamskom ratu David Cortwright, danas direktor Instituta Kroc na Sveučilištu Notre Dame.
Neredi i rasne napetosti na Kitty Hawku zasigurno su odražavale oštru rasnu nejednakost u tadašnjem američkom društvu. Izvješća pokazuju da su mornari crnci tada činili manje od 10 posto posade Kitty Hawka, koja je brojala 4500 osoba. Samo pet od 348 časnika bili su crnci, navodi se u jednom izvješću Zapovjedništva pomorske povijesti.
Kongresno izvješće o incidentu u noći s 12. na 13. listopada 1972. navodi da je u tučnjavi ozlijeđeno 47 mornara, a "svi osim njih 6 ili 7" bili su bijelci.
I dok je ta kongresna istraga dovela do pokušaja u redovima američke vojske da se pozabavi rasnom nejednakošću, samo izvješće pododbora prepuno je izraza koji otkrivaju predrasude i pokazuju koliko je duboka bila rasna pristranost u SAD-u u to vrijeme.
Integracija žena
"Pododbor je bio stava da je do pobune na Kitty Hawku došlo zbog ničim izazvanih napada vrlo malog broja muškaraca, od kojih je većina bila ispodprosječnih mentalnih sposobnosti i od kojih je većina bila na brodu manje od godinu dana, a svi su oni bili crnci. Pripadnici ove skupine, kao cjelina, djelovali su kao 'nasilnici', što izaziva sumnju jesu li uopće trebali biti primljeni u vojnu službu", stoji u završnom sažetku izvješća.
Ipak, taj incident, zajedno s ostalima sličnima na mornaričkim brodovima, potaknuo je čelnike službe da stave naglasak na programe sa ciljem poboljšanja međurasnih odnosa u američkoj floti.
Od 31. prosinca 2020. godine, mornari afroameričkog podrijetla činili su 17,6 posto aktivnih snaga službe, prema statistici mornarice.
Umirovljeni kapetan James Fanell rekao je da su rasne pobune bile davno zaboravljene u vrijeme kada se on ukrcao na Kitty Hawk kao obavještajni časnik 90-ih godina. No, 90-ih je još jedno društveno pitanje bilo u prvom planu, a to je integracija žena u flotu.
Fanell je rekao da kada je prvi put otplovio na pučinu 1987. na jednom drugom nosaču, USS Coral Sea, na njemu nije bilo žena. "Desetljeće kasnije, kada smo bili raspoređeni na Kitty Hawk, tamo je bilo osam ženskih obavještajnih časnika i časnika eskadrila koji su radili za mene, od ukupno 11 pozicija. Prilično dramatičan zaokret".
Žene sada čine više od 20 posto aktivnih snaga američke mornarice.
U godinama između pobune i integracije žena u mornaricu, Kitty Hawk je sudjelovao i u napetom hladnoratovskom 'bliskom susretu' sa sovjetskom podmornicom na nuklearni pogon, nakon čega je američki nosač završio s komadom podmornice zabijenim u trup.
U ožujku 1984. godine borbena skupina Bravo pod vodstvom USS Kitty Hawk činila je središnju točku pomorskog dijela godišnjih zajedničkih vježbi Team Spirit s Južnom Korejom.
Djelujući na otvorenim vodama otprilike na pola puta između Japana i Južne Koreje, Kitty Hawk i njegova pratnja izvodili su, kako je jedan mornarički časnik rekao New York Timesu, igru "mačke i miša" sa sovjetskom podmornicom, za koju je kasnije utvrđeno da se radi o K-314, plovilo klase Victor od 5000 tona s oko 90 članova posade.
Sudar sa sovjetskom podmornicom
Američke snage su pratile i "uništile" - ili simulirale njezinu sposobnost potonuća - sovjetsku podmornicu 15 puta u danima koji su prethodili sudaru, prema izvješću Zapovjedništva za mornaričku povijest i baštinu.
Skupina nosača tada je počela prakticirati "tehnike obmane" kako bi se otarasili sovjetskih pratitelja. Nešto poslije 22 sata 21. ožujka 1984. godine, u pokušaju lociranja nosača, K-314 je izronila na njegovom putu.
Ruska vojna internetska stranica Top War pruža informacije o onome što se potom dogodilo iz perspektive posade podmornice.
"Zapovjednik (K-314) naredio je početak hitnog zarona kako bi izbjegli sudar. Ubrzo nakon početka zarona, podmornica je zadobila snažan udarac. Nakon nekoliko sekundi snažno je odgurnuta. Bilo je jasno da podmornica nije stigla dosegnuti sigurnu dubinu te su je udarili neki od američkih brodova. Kako smo kasnije doznali, radilo se o nosaču zrakoplova Kitty Hawk".
Sovjetska podmornica od 5.000 tona nije bila ravnopravna s američkim nosačem od 80.000 tona u ovom sudaru, rekao je Carl Schuster, bivši obavještajni časnik američke mornarice, koji je imao prilike vidjeti izvješće mornarice o sudaru.
"Mora da je bilo pakleno strašno", rekao je. "Svi na Kitty Hawku očekivali su da će podmornica zaroniti duboko i nadali se da će je detektirati s druge strane", rekao je, napominjući da nosač ne može locirati podmornicu u neposrednoj blizini zbog buke njezinih propelera i podvodnog pritiska koji stvara.
"Umjesto toga, (podzapovjednik) je očito precijenio udaljenost od nosača i nije povećavao dubinu sve dok nije bilo prekasno te je ostavio dio jednog od svojih vijaka (propelera) u trupu nosača", rekao je Schuster.
K-314 je izgubio pogon i kasnije je otegljen u luku u Vladivostoku. Kitty Hawk je, pak, nastavio dalje vlastitim pogonom i s trofejem iz Hladnog rata - komadom vijka sovjetske podmornice zabijenim u trup.
Kasne godine
Kitty Hawk je i dalje slovio kao vitalni dio američke pacifičke flote više od dva desetljeća nakon sudara sa sovjetskom podmornicom.
Početkom 90-ih podržavao je američke vojne operacije u Somaliji i djelovao kao baza za pokretanje zračnih napada na Irak, kojim je tada vladao Saddam Hussein.
U ljeto 1998. Kitty Hawk je preselio u Japan, u svoju matičnu luku u pomorskoj bazi u Yokosuki, gdje se nalazila 7. flota američke mornarice i gdje će provesti 10 godina kao jedini nosač zrakoplova američke mornarice sa sjedištem izvan kontinentalnog dijela SAD-a.
No, ni sada nema doma za Kitty Hawk u SAD-u. James Melka, kotlar na tome nosaču 60-ih, predvodio je napore Udruge veterana Kitty Hawk da se brod pretvori u muzej, poput drugih nosača uključujući Intrepid u New Yorku, Midway i Hornet u Kaliforniji, Yorktown u Južna Karolina i Lexington u Teksasu.
No, mornarica je ideju odbila 2018. godine, prema izvješću Američkog mornaričkog instituta (USNI).
"Nitko neće znati... što je bio nosač zrakoplova klase Kitty Hawk", rekao je Melka za USNI. "Moći će samo vidjeti fotografije. Neće moći vidjeti stvarni brod i prošetati njime".
Fanell je rekao da će sjećanja na ovaj nosač očuvati stotine tisuća mornara koji su služili na njegovim palubama. "Ja sam samo jedan mornar", rekao je. "Zamislite sve živote koje je Kitty Hawk dotakla i sjećanja koja je stvorena".
Nakon što je sudbina nosača zrakoplova zapečaćena, Fanell je poslao poruku svojim bivšim brodskim kolegama kako bi ih podsjetio na vrijeme koje su proveli zajedno i na ono što će biti izgubljeno.
"Stvarno je tužno razmišljati o svim tim uspomenama koje su ostale bez jedine stvari koja nas je sve povezivala... USS Kitty Hawk", napisao je Fanell.