Heinrich Himmler ostao je zapamćen kao arhitekt nacističkog projekta istrebljivanja Židova, pri čemu je u tom čudovišnom masakru poznatom pod imenom holokaust živote izgubilo čak šest milijuna ljudi zbog svoje židovske vjere.
Što se zbivalo u glavi takvog čovjeka? Odgovor na to pitanje skriva se u Himmlerovim dnevnicima na više od 1000 stranica. Na koncu 2. svjetskog rata mislilo se da su zauvijek izgubljeni njegovi dnevnici iz 1938., 1943. i 1944. godine. No, oni su pali u ruke sovjetskoj Crvenoj armiji i od tada su skupljali prašinu u vojnom arhivu u Podolskom pored Moskve, zavedeni pod nazivom 'Dnewnik'.
Sada su istraživači njemačkog povijesnog instituta u Moskvi proveli nekoliko mjececi proučavajući Himmlerove zapise za koje su utvrdili da predstavljaju dokument izvanrednog povijesnog značaja.
Po onome što se iz Himmlerovih dnevnika može zaključiti, šef SS-a i Gestapa bio je kontradiktoran čovjek koji je planirao i naređivao masovne egzekucije, a s druge strane prema obitelji, prijatlejima i poznanicima bio je nevjerojatno brižan. Bio je poznat po tome da ne podnosi krv. U kolovozu 1941. gotovo se onesvijestio kada mu je mozak jedne od njegovih žrtava poprskao kaput dok je nadzirao masovno strijeljanje Židova pored jame izvan Minska u Bjelorusiji.
Kad je posjetio konc-logor Buchenwald u Njemačkoj, Himmler je u dnevniku zapisao: "Gricnuo sam malo u kafiću u SS-kazinu". Njegova neosjetljivost na muke svojih žrtava naprosto je zapanjujuća. U dnevniku iz 1943. napisao je da svjedoči "učinkovitosti" dizelskih motora u nacističkom logoru smrti Sobibor u okupiranoj Poljskoj, gdje je 400 ljudi ubijeno samo da bi se isprobala nova tehnologija, Himmleru na veselje. Istoga dana zabilježio je kako se dobro najeo na banketu SS-a.
U jednom dnevničkom zapisu iz 1944. u istom danu zapisao je da ga je njegov osobni liječnik masirao, a nakon toga je naredio strijeljanje deset Poljaka. Istog dana pozvao je da se u Auschwitzu postave novi psi čuvari "sposobni rastrgati svakog osim svojih trenera".
Dnevnici svjedoče da se Himmler od 1943. do 1945. službeno sastao s 1600 ljudi. No, prema njegovim bilješkama imao je vremena i za druge interese, poput curlinga, gledanja filmova i promatranja zvijezda. Tvorac Himmlerovog "Konačnog rješenja" bio je opsjednut astrologijom i arijevskom mitologijom na kojoj su nacisti temeljili svoju propagandu. Hitleru je 1943. preporučio da SS-ovce u Staljingradu hrani suhim obrocima, inspiriran Džingis kanom i prehranom njegovih ratnika.
Iako se čini hladnokrvnim i neosjetljivim, Himmlera je engleski kapetan Eric Brown, koji ga je ispitivao kad je uhvaćen na koncu rata, opisao kao "plačljivog kukavicu" koji je bio silno ustrašen oko toga što će mu se dogoditi. Himmler je u svibnju 1945. pobjegao iz Berlina prerušen u običnog vojnika s falsificiranim papirima na ime Heinrich Hitzinge, no ubrzo su ga uhvatili pripadnici savezničkih snaga u sjevernoj Njemačkoj. Kako ga je čuvar dugo zadržavao, Himmler se na koncu razljutio i rekao: "Ja sam Heinrich Himmler", na što mu je ovaj odgovorio: "Da, a ja sam Julius Cezar".
Dok je bio pod paskom Britanaca, 44-godišnji Himmler je nakon nekoliko dana počinio samoubojstvo pregrizavši tabletu cijanida koju je držao sakrivenu u ustima.