BERLIN - Nacistički vojnici u Drugom svjetskom ratu masovno su koristili danas ilegalnu drogu metamfetamin, ili kristalni meth, kako bi duže ostajali budni i prisebni, i kako bi podigli moral svojih trupa. Proizvodila se pod industrijskim nazivom ‘Pervitin’, a nacisti su vjerovali kako se radi o ‘superdrogi’, koja će njihovim vojnicima dati nadljudske sposobnosti.
- Teško je ovdje, i nadam se da ćete razumijeti što vam mogu pisati samo svaka dva do četiri dana. Danas vam pišem prvenstveno da vas zamolim da mi pošaljete Pervitina, stajalo je u pismu mladog njemačkog vojnika stacioniranog u Poljskoj, koje je poslao svojoj obitelji.
- Možda bi mi mogli nabaviti još Pervitina, tako da imam rezervu, pisao je koji mjesec kasnije, u svibnju 1940.
U srpnju, ponovno je pisao obitelji: ‘Ukoliko je ikako moguće, molim vas pošaljite mi još Pervitina!’
Njegovo ime bilo je Heinrich Boell. Puno godina kasnije, 1972., postao je prvi Nijemac koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost nakon Drugog svjetskog rata.
Njegova pisma s ratišta nedavno je objavio njemački Der Spiegel, a ona pružaju nevjerojatan uvid u utjecaj Pervitina na njemačke vojnike.
Pervitin je na tijelo djelovao poput adrenalina, podižući razinu budnosti, samopouzdanje, koncentraciju i sklonost rizicima, a ublažavao bi osjetljivost na bol, glad i žeđ, kao i smanjivao potrebu za snom.
Isprve se Pervitin dijelio vojnicima šakom i kapom. Vjerovalo se kako ne postoje nuspojave, no ubrzo je postalo očito kako se radi o supstanci koju nije dobro uzimati često.
Kratki odmori za spavanje između dežurstava na fronti nisu bili dovoljni da bi se vojnici potpuno odmorili, pa su sve češće uzimali Pervitin kako bi ostali budni i prisebni.
No za oporavak od Pervitina vojnicima je trebalo sve više i više vremena. Učinak je postajao sve slabiji kod čestih korisnika, koji su počeli razvijati ovisnost, kao što je bolno vidljivo iz Boellovih pisama. Uz ovisnost, pojavljivali su se i novi simptomi: Vrtoglavica, znojenje, depresija i halucinacije.
Neki vojnici bi umrli od zastoja srca, a drugi bi sami sebe ustrijelili za vrijeme psihotičnih epizoda. U jednom trenutku je čak i Leonardo Conti, glavni liječnik trećeg Reicha, pokušao zaustaviti korištenje metamfetamina, no bez uspjeha.
Pervitin se nastavio koristiti i nakon rata, a bio je dostupan i u apotekama. Prepisivali su ga liječnici za smanjenje apetita ili za podizanje raspoloženja osobama koje pate od depresije. Studenti su ga koristili kada bi učili za ispite. Tek 1970. je vojska Zapadne Njemačke prestala koristiti Pervitin, a njihovi istočnonjemački kolege prestali su ga koristiti tek 1988.
Hitler na putu prema dolje
Danas je metamfetamin najpoznatiji po američkoj televizijskoj seriji ‘Na putu prema dolje’ (Breaking Bad), u kojoj srednjoškolski profesor kemije počne proizvoditi kristalni metamfetamin u kamp-kućici.
Metamfetamin se može šmrkati, pušiti, gutati ili uzimati intravenozno, a danas ovisnici često uzimaju doze koje su i do 1000 puta veće od onih koje su davane njemačkim vojnicima.
Nuspojave su stravične. Redovita uporaba oslabljuje imunosustav, dovodi do osipa, gubitka kose, ispadanja zubi, gubitka tjelesne težine, te uzrokuje teška oštećenja srca, želuca i bubrega, kao i trajna oštećenja na mozgu.