Rat između Rusije i Ukrajine katastrofa je za obje zemlje, a s obzirom na to da nijedna strana nema odlučuju prednost i da su političke pozicije obje zemlje posve nesuglasne, borbe vjerojatno neće uskoro završiti. No, jedno je ipak jasno - radi se o sukobu koji predstavlja posthladnoratovsku prekretnicu koja će imati dubok i trajan globalni utjecaj, navodi na početku svoje analize za The Economist kineski stručnjak Feng Yujun, profesor i prodekan Instituta za međunarodne studije te direktor Centra za ruske i srednjoazijske studije Sveučilišta Fudan.
Pritom će četiri glavna faktora utjecati na tijek rata. Prvi je razina otpora i nacionalnog jedinstva koju su Ukrajinci pokazali, a koja je do sada bila nešto izvanredno. Drugi je međunarodna potpora Ukrajini, koja, iako u posljednje vrijeme ne ispunjava očekivanja zemlje, ostaje široko rasprostranjena.
Treći čimbenik je, kako ističe autor, priroda modernog ratovanja, borbe i nadmetanja koje uključuje kombinaciju industrijske moći i zapovjednih, kontrolnih, komunikacijskih i obavještajnih sustava. Jedan od razloga zašto se Moskva muči u ovom ratu je to što se tek treba oporaviti od dramatične deindustrijalizacije koju je Rusija pretrpjela nakon raspada Sovjetskog Saveza.
Posljednji faktor je, kako se navodi, informacija. Kada je riječ o donošenju odluka, Vladimir Putin je zarobljen u informacijskoj ‘čahuri‘ - i to zato što je jako dugo na vlasti. Ruski predsjednik i njegov tim za nacionalnu sigurnost nemaju pristup točnim obavještajnim podacima. Sustav kojim upravljaju nema učinkovit mehanizam ispravljanja pogrešaka. Njihovi ukrajinski takmaci su, kako ukazuje Yujun, fleksibilniji i učinkovitiji.
Kombinacija četiri faktora čini poraz Kremlja neizbježnim
Ova četiri čimbenika u kombinaciji, tvrdi autor, čine konačni poraz Kremlja neizbježnim. S vremenom će biti prisiljen povući se sa svih okupiranih ukrajinskih teritorija, uključujući i Krim. Pritom njegova nuklearna sposobnost nije jamstvo uspjeha, navodi kineski stručnjak, podsjetivši da su se, iako nuklearna sila, SAD povukle iz Koreje, Vijetnama i Afganistana.
Iako je cijena rata za Ukrajinu jako visoka, snaga i jedinstvo otpora zemlje razbili su mit da je Rusija vojno nepobjediva. Ukrajina bi se, piše Yujun, možda mogla podići iz pepela, a kad rat završi, gledati naprijed prema mogućnosti pridruživanja Europskoj uniji i NATO-u.
Rat za Rusiju, pak, predstavlja prekretnicu. Putinov režim odveo je u široko rasprostranjenu međunarodnu izolaciju. Režim se također morao suočiti s teškim domaćim političkim strujanjima, od pobune plaćenika grupe Wagner i drugih unutarnjih vojnih prijetnji - poput napada proukrajinskih, anti-putinovskih oružanih ruskih skupina u Belgorodu - do etničkih napetosti u nekoliko ruskih regija i nedavnog terorističkog napada u Moskvi.
To pokazuje da su politički rizici u Rusiji vrlo visoki. Putin je nedavno ponovno izabran na predsjedničku funkciju, ali se suočava sa svim mogućim događanjima koji bi se mogli nazvati slučajevima ‘crnog labuda‘. Dodatni rizik s kojim se Putin suočava jest to što rat u Ukrajini sve više i više uvjerava bivše sovjetske republike da ruske imperijalne ambicije prijete njihovoj neovisnosti, suverenitetu i teritorijalnom integritetu.
Distanciranje od Moskve i buđenje NATO-a iz stanja ‘moždane smrtu‘
Sve svjesniji da ruska pobjeda ne dolazi u obzir, te se države distanciraju od Moskve na različite načine, od kreiranja politika gospodarskog razvoja koje manje ovise o Rusiji do provođenja uravnoteženije vanjske politike. Kao rezultat toga, izgledi za euroazijsku integraciju, koju Rusija zagovara, sve više blijede.
U međuvremenu, rat je natjerao Europu da shvati koliko je golema prijetnja koju ruska vojna agresija predstavlja za sigurnost kontinenta i međunarodni poredak, čime je zapravo okončan posthladnoratovski detant između Europske unije i Rusije - mnoge europske zemlje, navodi autor, odustale su od svojih iluzija o Putinovoj Rusiji.
Istovremeno, rat je NATO probudio iz stanja koje je francuski predsjednik Emmanuel Macron svojevremeno nazvao stanjem "moždane smrti". Budući da je većina zemalja NATO-a povećala svoju vojnu potrošnju, snažno je ojačano vojno raspoređivanje saveza na području istočne Europe. Pridruživanje Švedske i Finske NATO-u, pak, naglašava Putinovu nesposobnost da iskoristi rat za sprječavanje širenja zapadnog vojnog saveza.
Rat će također pomoći u preoblikovanju Vijeća sigurnosti UN-a. On je na vidjelo iznio nesposobnost tog tijela da učinkovito preuzme svoju odgovornost za održavanje svjetskog mira i regionalne sigurnosti zbog zlouporabe prava veta od strane nekih stalnih država članica. To je razbjesnilo međunarodnu zajednicu, što povećava izglede da se reforma Vijeća sigurnosti ubrza. Njemačka, Japan, Indija i druge zemlje vjerojatno će postati stalne članice VS-a, a pet trenutačnih stalnih članica moglo bi izgubiti pravo veta. Bez reforme, paraliza koja je postala karakteristika Vijeća sigurnosti, napravila bi od svijeta još opasnije mjesto.
Nema više partnerstva ‘bez ograničenja‘
Odnosi Kine i Rusije nisu fiksni, a na njih su utjecali događaji u posljednje dvije godine. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov nedavno je posjetio Peking, gdje je sa svojim kineskim kolegom još jednom naglasio bliske veze između dviju zemalja. No, čini se da je to putovanje bilo više diplomatski pokušaj Rusije da pokaže kako nije sama, nego izraz iskrene ljubavi, navodi autor. Pažljivi promatrači primjećuju da se kineski stav prema Rusiji, kako ističe, odmaknuo od stava partnerstva "bez ograničenja" s početka 2022. godine, neposredno prije početka rata u Ukrajini, prema tradicionalnijim načelima "ne svrstavanja, nekonfrontacije i neugrožavanja trećih strana".
Iako se Kina nije pridružila zapadnim sankcijama protiv Rusije, nije ih ni sustavno kršila. Istina je da je Kina prošle godine uvezla više od 100 milijuna tona ruske nafte, ali to nije puno više nego što je godišnje kupovala i prije izbijanja rata u Ukrajini. Ako, pak, Kina prestane uvoziti rusku naftu i počne kupovati od nekog drugog, to će nesumnjivo povećati međunarodne cijene nafte, što će dovesti do velikog pritiska na svjetsko gospodarstvo.
Od početka rata Kina je provela dva kruga diplomatskog posredovanja. Uspjeh se pokazao nedostižnim, no nitko, kako navodi Yujun, ne bi trebao sumnjati u želju Kine da okonča ovaj okrutni rat pregovorima. Ta želja pokazuje da su Kina i Rusija vrlo različite zemlje - Rusija nastoji ratom potkopati postojeći međunarodni i regionalni poredak, dok Kina, kako piše autor, sporove želi rješavati mirnim putem.
S obzirom na to da Rusija nastavlja s udarima na ukrajinske vojne položaje, ključnu infrastrukturu i gradove te da je možda voljna dodatno eskalirati sukob, izgledi za primirje u nekakvom korejskom stilu izgledaju daleki. Zbog nedostatka temeljne promjene u ruskom političkom sustavu i ideologiji, sukob bi mogao postati zamrznut - a to bi Rusiji samo omogućilo da nakon predaha nastavi s pokretanjem novih ratova, dovodeći svijet u još veću opasnost, zaključuje se na kraju analize.