Pitanje svih pitanja ovog desetljeća, pitanje koje bi moglo stoljeće, za koje smo smatrali da će biti stoljeće rasta i napretka nakon što je prošlo donijelo dva najstrašnija rata u povijesti, pretvoriti u sumrak civilizacije. Hoće li Narodna Republika Kina krenuti vojnim putem pripojiti “odmetnuti” otok, Republiku Kinu na Tajvanu? Hoće li iskoristiti neizvjesnost nastalu ruskom agresijom na Ukrajinu pa se odvažiti na napad dok je Zapad zabavljen zapadnim dijelom Eurazije? Ili će čekati da sukob u Ukrajini završi, izvući poučke, redefinirati doktrine i strategije te čekati pravi trenutak za napad? Ili će od svega odustati.
Tekstova na tu temu bilo je i bit će mnogo, a u posljednje vrijeme u prvi plan iskaču dva. CNN je objavio analizu u kojoj, prema naslovu, zaključuje da NR Kina ima dovoljnu moć da zauzme RK na Tajvanu, a Foreign Affairs se pita što Beijing (Peking) uči iz rata u Ukrajini.
Složena vojna operacija
CNN zaključuje da SAD i saveznici vrlo vjerojatno nisu u stanju zaustaviti NR Kinu u osvajanju Tajvana. Uz ogradu da bi rat imao izuzetno visoku cijenu u krvi.
Napominjem da kasnije u tekstu, kad autori Brad Lendon i Ivan Watson citiraju stručnjake, nitko ne iznosi tako očit zaključak.
CNN razlaže na dijelove scenarij napada. Prvi je s mora. NR Kina ima brojčano najveću ratnu flotu na svijetu (više od 300 ratnih brodova, SAD je na oko 280), a autori tomu dodaju obalnu stražu i pomorsku miliciju, navodno ribarske brodove koji imaju i vojnu ulogu. Sila je to koja još nije jednaka više od tisuću lađa s koliko je Agamemnon krenuo u rat protiv Troje, ali impresivna. Nevolja je što bi brodovi trebali djelovati borbeno istodobno prevozeći trupe koje bi pokrenule kopnenu invaziju. Napadač mora imati tri puta više vojne sile od branitelja. Otok ima 450.000 vojnika pod oružjem, Beijing bi preko mora trebao prebaciti milijun vojnika. Narodnooslobodilačka vojska Kine nije dovoljno uvježbana za opsežne zračne desante pa oni mogu biti samo sporadični.
Potrebno je i osigurati sigurne logističke linije, a David Sacks u Foreign Affairs (FA) naglašava da je Beijing vidio s kojim se logističkim problemima suočila Rusija tijekom kopnenog napada. Vrijedi podsjetiti na izjavu koja se pripisuje američkom generalu Omaru Bradleyu: Amateri pričaju o strategiji, profesionalci o logistici. Tajvanski je tjesnac širok 117 kilometara i velik je pothvat prebaciti vojnu silu. “I pomisao na kinesku invaziju na Tajvan sugerira masakr kineske mornarice", rekao je za CNN Phillips O'Brien, profesor strateških studija na Sveučilištu St. Andrews u Škotskoj. RK na Tajvanu se opskrbio jeftinim i učinkovitim protubrodskim projektilima, sličnim raketama Neptun kojima je Ukrajina potopila rusku krstaricu Moskva u Crnom moru u travnju.
'Operacija može trajati tjednima'
Protivno zaključku CNN-a, Howard Ullman, bivši časnik američke mornarice i profesor na Američkom mornaričkom ratnom koledžu, napisao je u veljači eseju za Atlantic Council da bi operacija trajala tjednima i da unatoč pomorskoj snazi, NR Kini "jednostavno nedostaju vojni kapaciteti i efektivi za pokretanje amfibijske invazije na Tajvan u punom opsegu u doglednoj budućnosti". Prema ranije objavljivanim procjenama američke obavještajne službe, NR Kina bi do 2025. godine mogla imati dostatne snage za napad.
Stručnjaci koje CNN citira navode da bi SAD mogao imati problema ako krene u obranu Tajvana jer Beijing raspolaže s 2000 projektila koji su kreirani da nanesu najveću moguću štetu američkoj mornarici, a među njima se ističu tzv. ubojice nosača zrakoplova. Profesor O’Brien smatra da bi zbog toga trebalo dobro promisliti je li pametno slati borbenu skupinu nosača blizu kineske obale. Kontraadmiral Jeffery Anderson, zapovjednik borbene skupine nosača, nedavno je za CNN rekao kako su njegovi brodovi više nego spremni nositi se s vrstom projektila koje su potopile Moskvu. "Jedna stvar koju znam o našim američkim brodovima je da su izuzetno sposobni opstati. Ne samo da su smrtonosni, već imaju iznimnu sposobnost opstanka", rekao je.
David Sacks u FA iznosi važnu argument, pitanje logističke opskrbe Tajvana tijekom invazije. Ukrajina je naslonjena kopnom na saveznice, Poljsku prije svega, preko koje stiže vojna i ostala pomoć. Kineski bi napad bio usmjeren na zapadnu stranu Tajvana, okrenutu prema kontinentu, što otvara mogućnost logističke pomorske linije prema istočnoj strani, ali one moraju krenuti s udaljenih Japana ili Filipina. I zato, preporučuje, vlada u Taipeiju mora imati dovoljno oružja, hrane, lijekova i medicinskih potrepština te energije da može izdržati prvi nalet kineskog udara. A skladišta trebaju biti dislocirana kako ne bi postala metom prvog udara. Bez toga je otok osuđen na poraz, zaključuje.
Razraditi taktiku asimetrične obrane
Izgledno je da bi NR Kina vrlo brzo uspostavila kontrolu zračnog prostora. Raspolaže s oko 1600 borbenih zrakoplova, a Tajvan ima manje od 300. Ali, i tu vrijedi iskustvo iz Ukrajine gdje Rusija nije uspjela potpuno zavladati zračnim prostorom iako je disproporcija bila još i veća. Zasluga za to se pripisuje američkim protuzračnim sustavima Stinger kojih ima i na Tajvanu.
FA zato ističe da je posebno važan zadatak Taipeija i Washingtona da što prije razrade taktike i strategije asimetrične obrane na svim razinama vođenja rata. Jer je važno da se Tajvan odupre dok se u operaciju, kako je najavio američki predsjednik Joe Biden, ne uključe američke zrakoplovne snage. Nije isključeno da Beijing, u prvom napadnom valu, udari i na američki zrakoplovne baze na Pacifiku, po modelu japanskog napada na Pearl Harbor 1941. godine. Američki zrakoplovni general Clinton Hinote je za Air Force Magazine rekao da bi u tom slučaju NR Kina mogla dobiti potrebnu prednost, uključujući i moralni poticaj, te bi u kratkom roku osvojila Tajvan. Fait accompli.
Stručnjaci za CNN navode da je NR Kina puno toga naučila iz američkih zračnih operacija u Pustinjskoj oluji, napadu na Irak te akciji protiv tadašnje SR Jugoslavije zbog Kosova. Tada su snage protuzračne obrane Beograda srušile i jedan “nevidljivi” američki zrakoplov nakon čega je uslijedilo bombardiranje kineske ambasade u glavnog gradu tada još Jugoslavije. Mnogi i danas smatraju da je upravo NR Kina omogućila tadašnjoj Vojsci Jugoslavije rušenje baš tog zrakoplova.
Kopnena operacija ima prvi problem s lokacijom iskrcavanja jer je Tajvan definirao 18 točaka gdje bi se Kinezi mogli iskrcati i ondje su već pripremljeni fortifikacijski objekti koji otežavaju pristup i olakšavaju obranu. Određena je poteškoća što je glavni grad, Taipei, gotovo na sjevernom vrhu otoka te bi, nakon proboja obrambenih linija, kineske snage brzo stigle do predgrađa. Zato američki instruktori obučavaju tajvanske snage za urbanu borbu, a tu će pomoći i ukrajinska iskustva.
Kad bi došlo do kopnene borbe, kako pokazuje situacija iz Ukrajine, tajvanske bi snage imale veliku moralnu prednost jer se brane od sile koja im želi oduzeti slobodu i način života koji su izgradili. Kineske snage, za razliku od ruskih, bit će također dobro moralno pripremljene - vraćaju odmetnuti dio matici - ali to je slabiji instinkt. Obje strane su zakinute za iskustvo stvarnog ratnog sukoba i tu opet prednost imaju Tajvanci jer, kao i Ukrajinci, brane svoju zemlju.
Nova Kubanska kriza?
CNN zatim citira uglednu stručnjakinju, Bonnie Glaser, direktoricu programa za Aziju German Marshall Fund u SAD-u: “Mislim da je kineska invazija na Tajvan malo vjerojatna. Mislim da Narodnooslobodilačkoj vojsci Kine (NVK) nedostaju samopouzdanja da može zauzeti i kontrolirati Tajvan. Sama NVK govori o nedostacima u svojim sposobnostima.”
Zatim slijedi intrigantan scenarij prema kojem bi NR Kina zauzela otoke oko Tajvana, Taiping, Pratas, Kinmen i Matsu te Penghu. Ili nametnula pomorsku blokadu Republike Kine na Tajvanu. Ovo potonje se čini možda i najopasnijom opcijom jer ne bi bilo kinetičkog rata pa je pitanje bi li SAD i Japan krenuli u probijanje blokade (što dijelom podsjeća na Kubansku krizu).
FA navodi još jednu lekciju koju je NR Kina mogla naučiti iz rata u Ukrajini: prijetnja nuklearnim oružjem otvara prostor za kinetičko ratovanje. Pri čemu treba uzeti u obzir da NR Kina ima gotovo pa nezamjetan nuklearni arsenal u odnosu na Rusiju. I pitanje je bi li SAD reagirao kao u slučaju Ukrajine koja nije definirana kao američki vitalni nacionalni interes, RK na Tajvanu jest, barem dok je glavni dobavljač najboljih poluvodiča na svijetu.
A tu je i problematika sankcija. FA smatra da su u Beijingu uvjereni da bi veći dio svijeta ostao na njihovoj strani zbog ovisnosti o trgovini. Što je također upitno.
Zaključak je da CNN nema dobar zaključak i da su oba teksta zanemarila važnu činjenicu: unutarnjopolitičku dinamiku u NR Kini. Nakon ruske, ekonomski neracionalne operacije, nije isključeno ni da u Beijingu stave politiku ispred trgovine. Teško, ipak su Kinezi trgovci, a Rusi to nikad nisu primarno bili. Ali, nije isključeno. Posebno ako predsjednik Xi Jinping osjeti da bi mu takva akcija mogla podići popularnost ili ojačati nacionalno jedinstvo koje bi moglo doći u pitanje zbog ekonomskih poteškoća.
Sigurno je, također, da će SAD pravodobno, kao i u slučaju Ukrajine, izvijestiti saveznike i globalnu javnost ako Partija odluči napasti Tajvan. Što je velika prednost na strani malog otoka.