Partnerstvo Rusije i Kine je partnerstvo bez granica, ako je vjerovati čelnicima dviju zemalja, Vladimiru Putinu i Xi Jinpingu, koji su to i takvo strateško partnerstvo proglasili nekoliko dana prije nego što je ruski vladar poslao svoju vojsku u sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu 24. veljače 2022.
Ipak, stvarnost ne odaje baš takav sklad, kako ocjenjuje u svojem autorskom tekstu za Politico Mihail Hodorkovski, nekad najmoćniji, a potom od Putinovog režima na zatvor osuđeni ruski oligarh i direktor naftnog giganta Jukos, dugogodišnji ruski disident, osnivač Centra za nove euroazijske strategije te suosnivač Ruskog antiratnog odbora.
Riječ je, kako piše Hodorkovski, o neugodnom braku iz interesa, odnosu ograničenom suprotstavljenim ciljevima - Putinova Rusija želi srušiti ono što je preostalo od međunarodnog poretka nakon "Hladnog rata" i preoblikovati ga po mjeri Kremlja, dok Kina, nasuprot tome, svojim postupnim pristupom stvaranja sinocentričnog globalnog sustava mora očuvati stabilnost, predvidljivost i privid poretka utemeljenog na pravilima.
Da, on je pravi šef: U jednom danu pričao i s Trumpom i sa Putinom i obojici držao lekcije!
Putinu se žuri jer ima ograničen vremenski okvir i prostor da iskoristi svoje prednosti, igrajući na podjele unutar onoga što on naziva "Kolektivnim Zapadom". No, njegove su slabosti, navodi autor, jasno vidljive - američka intervencija u Venezueli, nevoljkost Kremlja da brani Iran te pad režima Bašara al-Asada u Siriji krajem 2024. dio su jednog te istog obrasca - činjenice preopterećene, oslabljene Rusije koja postaje sve manje pouzdana i sve manje cijenjena među svojim saveznicima na tzv. globalnom jugu.
A iako američki predsjednik Donald Trump katkad prikazuje Rusiju i Kinu kao zajedničku prijetnju SAD-u - primjerice kada obrazlaže i opravdava svoju politiku prema Grenlandu - Washington je zapravo mnogo više zainteresiran za oblikovanje globalne dinamike s Pekingom nego s Moskvom.
Kremlj ima dobar razlog biti zabrinut
Naime, susret Trumpa i kineskog predsjednika Xi Jinpinga 2025. godine u Seulu, kako navodi Hodorkovski, jasno je pokazao da Trumpova administracija sada vidi vrijednost u razdvajanju "ruskog pitanja" od "kineskog pitanja" te u izgradnji pragmatičnog odnosa gospodarske suradnje i realpolitičkog nadmetanja s Pekingom. A iako mnogi stručnjaci tu mogućnost unaprijed odbacuju, Kremlj je njome zabrinut - i to s dobrim razlogom, kako navodi autor.
Za Rusiju su implikacije američko-kineskog zbližavanja - čak i ako se temelji na pragmatičnosti, a ne na uvjerenju - dalekosežne. Takav bi zaokret sveo Putinovu Rusiju na status sporednog igrača na međunarodnoj sceni i znatno oslabio njezin utjecaj, osobito u Ukrajini. Također, ovisnost ruskog čelnika o kineskim isporukama strojeva, opreme i tranzitu robe nužne za održavanje njegova rata u Ukrajini dosegnula je razine bez presedana - bez Kine bi se, piše autor, Putinov ratni stroj vjerojatno zaustavio u roku od 12 mjeseci ili čak i prije.
Zato je reakcija Moskve na susret Trumpa i Xija bila predvidljivo ratoborna - televizijski kanali bliski Kremlju naglašavali su da nove ruske nuklearne rakete mogu svijet baciti u ekološku katastrofu ili u tren oka izbrisati milijune ljudi, što je, smatra Hodorkovski, jasan znak da je Putin uzdrman.
S druge strane, istina je, stoji dalje, da je odnos Kine i Rusije znatno ojačao od 2022. godine, a Kina dosad nije učinila mnogo da obuzda Putinovu agresiju. Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi, podsjeća Hodorkovski, također je navodno rekao visokoj predstavnici EU-a za vanjsku politiku i sigurnost Kaji Kallas da njegova zemlja ne želi poraz Rusije u Ukrajini jer bi se SAD u tom slučaju SAD fokusirao na Peking.
Ipak, održavanje partnerstva Moskve i Pekinga počiva na pretpostavci da obje zemlje imaju više koristi od zajedničkog izazivanja i suprotstavljanja SAD-u, a to je nešto što je, kako tvrdi autor, sada pod upitnikom.
Prema Hodorkovskom, početna pogreška Washingtona bila je uvjerenje da može odmaknuti i odvojiti Moskvu od Pekinga nudeći ustupke i istodobno pristupiti Kini s pozicije snage. No, ta se strategija promijenila - Trump je svoj najnoviji susret s Xijem opisao kao situaciju "12 od 10" (premašivanje čak i maksimalnih očekivanja, op. a.) te je s oduševljenjem prihvatio poziv da u travnju posjeti Kinu.
Trump i Xi izbjegavaju sukob, Putin u ‘logici rata‘
Pragmatičan pristup američkog čelnika zasigurno je, kako se navodi, bliži Xijevu stilu, što Pekingu otvara vrata za ostvarenje ciljeva u području trgovine i hegemonije u vlastitom neposrednom susjedstvu. Još više od toga, nijedan od ove dvojice čelnika nije sklon provociranju međusobnog vojnog sukoba. Trump je obećao obuzdati američke "beskrajne ratove", iako je bombardirao Iran i prijetio nekoliko susjednih zemalja. A iako Xi Tajvan drži na oku, ima sve razloge izbjeći rat sa SAD-om zbog rizika za kinesko gospodarstvo.
To je u oštroj suprotnosti s Putinom, koji je zarobljen u logici rata kako bi očuvao svoju vlast. Njegov apsolutistički pristup diplomaciji, smatra Hodorkovski, ne može biti više drukčiji i udaljeniji od Trumpova nego što jest. Svaki put kada je SAD poticao na prekid vatre u Ukrajini radi omogućavanja pregovora, Kremlj je ponavljao svoje maksimalističke ciljeve i pojačavao zračne napade.
Čini se da je Trump shvatio barem to da Putina ne može prisiliti da sjedne za pregovarački stol postojećim sankcijama ili ograničenim vojnim pritiskom. Koliko god "konstruktivnih" telefonskih razgovora obavili njih dvojica, i dalje nema sporazuma koji bi se mogao postići. Istovremeno, u Washingtonu su uglavnom utihnule rasprave o tome da bi Trump mogao odustati od Ukrajine. Američki čelnik i dalje je posvećen postizanju mirovnog rješenja i čini se da razumije kako poluga Pekinga nad Moskvom sada nudi najbolju priliku za to.
Pitanje je, ističe autor, nudi li Pekingu partnerstvo "bez granica" s Putinom još uvijek veće koristi ili su trenutačni kineski interesi u pragmatičnom popuštanju napetosti u odnosima s Washingtonom i Europom. Dok Europa oprezno promatra što radi američka administracija, Kina sada ima priliku učvrstiti dugoročni sporazum sa starim kontinentom, a to Europi daje potencijalnu polugu za uvjeravanje Pekinga da se distancira od nepredvidivog "saveznika" i obuzda neoimperijalističku agresiju Kremlja. Uostalom, Peking nema interesa u Putinovoj trajnoj destabilizaciji Europe, zaključuje u komentaru za Politico Mihail Hodorkovski.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....