Zatvaranje granica i ograničenje kretanja zbog pandemije koronavirusa stavilo je u izuzetno nepovoljan položaj žene koje u svojoj domovini ne mogu ostvariti pravo na prekid neželjene trudnoće.
U takvoj situaciji našla se i Marija kojoj je medicinska sestra priopćila vijest da je još uvijek trudna misleći da pacijentici prenosi sretnu vijest. Prekorila je Mariju, koja je bila trudna sedam tjedana, što nije ranije počela uzimati vitamine za trudnoću te ju je poslala kući, piše The Guardian.
Ali Marija (to joj nije pravo ime) je bila očajna. Šest dana ranije, pokušala je prekinuti trudnoću uzimajući pilule za prekid trudnoće koje je naručila preko interneta. Od pojave prvih simptoma trudnoće imala je strašne jutarnje mučnine i povratila je prve dvije tablete koje je uzela. Bila je zabrinuta da terapija nije stigla djelovati jer je prebrzo povratila. Nakon što je uzela drugu tabletu i krvarila nekoliko dana, otišla je u bolnicu da vidi je li pobacila. Medicinskoj sestri nije mogla reći za lijekove jer je abortus ilegalan na Malti. Nije dopušten ni pod kojim uvjetima.
Malta je jedina zemlja u Europskoj uniji u kojoj je abortus u potpunosti zabranjen, a silovanje, incest, abnormalan razvoj fetusa ili zdravlje majke nisu dovoljni razlozi za prekid trudnoće. Marija se potom vratila doma i rezervirala let za Veliku Britaniju.
Sredinom veljače otputovala je u London kako bi joj kirurškim putem odstranili plod na klinici Marie Stopes u Ealingu. Putovala je sama, prespavala dvije noći u hotelu prije nego to se vratila na Maltu. Lijekovi za prekid trudnoće koštali su 100 eura. Put ju je stajao 1.500 eura, što je ekvivalent mjesečne plaće 34-godišnje računovotkinje. Troškove je podijelila sa dečkom.
Samo mjesec dana kasnije, Marijino putovanje ne bi bilo moguće. Malta je 11. ožujka zatvorila granice u okviru borbe protiv koronavirusa i time zatvorila pravce koji državljankama Malte omogućuju legalni prekid trudnoće. Situacija je takva da je naručivanje lijekova preko interneta jedini način prekida trudnoće na tom otoku, a pritom se radi o kaznenom djelu.
- Da nisam otišla prije nego što su se zatvorile granice, mislim da bih sad bila mrtva, izjavila je Marija sugerirajući da je imala suicidalnih misli.
- Kada sam vidjela pozitivan test, skamenila sam se. Bila sam uplašena i zatočena. Nisam mogla suvislo razmišljati, nemate kamo otići.
Abortus mreža za podršku, humanitarna organizacija koja pomaže ženama s Malte, Gibraltara i Poljske da otputuju u zemlje koje imaju liberalnije zakone za prekid trudnoće, zabilježila je dramatično povećanje broja poziva na njihov plavi telefon kada su se granice zatvorile 11. ožujka.
- Pristizali su mahniti pozivi, izjavila je osnivačice mreže Mara Clarke.
U ovom trenutku, ta organizacija preporučuje ženama koje su trudne manje od 12 tjedana da naruče lijekove za prekid trudnoće preko interneta od organizacija Žene na internetu i Žene pomažu ženama, koje distribuiraju lijekove diljem svijeta, obično za simboličan iznos donacije.
Postoje indikacije da je jako malo broj žena uspio napustiti otok radi abortusa tijekom pandemije, ali velika većina je pokušala prekinuti trudnoću uz pomoć pilula.
Žene pomažu ženama za The Guardian su iznijele podatak da se broj zahtjeva s Malte utrostručio za vrijeme pandemije.
Malta je jedina država Europe u kojoj se zbog pobačaja može završiti u zatvoru. Liječnicima koji obave abortus prijeti kazna od 18 mjeseci do tri godine zatvora. No, optužbe su rijetke.
Zakoni o prekidu trudnoće u toj zemlji datiraju još iz vremena dok je Malta bila britanska kolonija.
- Ova pandemija dodatno je ukazala na činjenicu koliko je situacija teška, koliko su žene očajne i koliko je apsolutno ružno imati potpunu zabranu, izjavila je Lara Dimitrijević, odvjetnica i osnivačica Zaklada za prava žena.
Dimitrijević i ostale aktivistice ističu da je zabrana putovanja samo naglasila postojeći problem da je legalni prekid trudnoće dostupan samo onima koji si mogu priuštiti let izvan zemlje.
- Žene koje bi inače putovale morale su sada pribjeći situaciji u kojoj kupuju abortivne pilule. Morale su postati kriminalke, rekla je.
Mara Clarke puno je otvorenija.
- Sada gotovo svatko zna kako je biti siromašna žena koja živi u državi s lošim zakonom o abortusu.
Zaklada za prava žena dio je prvog vala aktivizma za pravo na abortus koji je pokrenut na Malti i pridružili su im se mnogi zagovornici za promjene, okupljeni pod grupacijom Glas za promjene. U rujnu prošle godine na Malti su organizirani prvi prosvjedi protiv zabrane pobačaja.
Isabel Stabile, jedini ginekolog na Malti koji otvoreno podržava pravo žene na izbor, i članica organizacije Liječnici za izbor, rekla je da sve više pacijentica traži savjet o neželjenim trudnoćama.
- Većina žena ispričala je strašne priče, primjerice 'Imam dijagnozu ozbiljne kongenitalne anomalije ploda, ali zdravstveni sustav Malte ne želi ništa poduzeti, jer zakon je takav kakav jest, možete li mi pomoći', ispričala je Isabel.
Ruta iz Vallete do Londona za one koji žele prekinuti trudnoću dobro je poznata tisućama žena koje su morale napustiti Irsku ili Sjevernu Irsku kako bi okončale neželjenu trudnoću prije nego što su u tim zemljama liberalizirani zakoni.
Charmaine, koja je 2011. putovala sa Malte za Veliku Britaniju radi pobačaja, opisala je svoju domovinu kao Irsku na steroidima kada je u pitanju abortus, u smislu 'koliko su mali, koliko su povezani, koliko je teško napustiti zemlju'.
Mnogi iz malteškog pokreta za pravo izbora ukazuju na slučaj Savite Halappanavar, koja je preminula od sepse u Sveučilišnoj bolnici Galway. Bila je u 17. tjednu trudnoće. Tijekom istrage zaključeno je da bi njezin tretman bio drugačiji, i da je njezin život mogao biti spašen, da je doktor smio izvršiti pobačaj. Umjesto toga, činjenica da je fetusu kucalo srce značila je da do zahvata nije došlo sve do trenutka kad je već bilo prekasno za Savitu.
Bilo je sličnih slučajeva na Malti. Godine 2014. kanadska turistkinja Marion Mifsud Mora nije mogla prekinuti trudnoću nakon što joj je pukao vodenjak u 17. tjednu trudnoće. Morala je sjesti na avion kako bi joj prekinuli trudnoću dok se borila s infekcijom.
Marija nikome osim dečka nije rekla za trudnoću.
- Na Malti ako kažete bilo što pozitivno o pobačaju, neće vas gledati blagonaklono.
Nitko od osoba koje su intervjuirane za članak na The Guardianu o abortusu nije želio reći svoje pravo ime, uglavnom stoga što ne žele da njihova obitelj sazna za to.
- Da moj otac sazna da sam prekinula trudnoće, sigurna sam da bi me se odrekao, rekla je Charmaine.
Koliko je situacija teška na Malti pokazuje i podatak da se djeci još uvijek prikazuje zloglasni film protiv abortusa 'Tihi urlik' iz 1984. godine u sklopu seksualne edukacije.
Lara Dimitrijević kaže da je zbog stava o pravu žene na izbor pronalazila metke ispred kuće, a znala je pronalaziti puknute gume na automobilu.
Alfred Sant (72) koji je 90-tih godina bio premijera Malte i sada je zastupnik u Europskom parlamentu ističe da se javno mnijenje postepeno mijenja te da je neizbježno da će jednoga dana abortus biti legaliziran.
- Ljudi privatno ističu da je na snazi licemjerje. Političari također. Svi znaju da žene s Malte idu u inozemstvo radi pobačaja i da neki lokalni liječnici preporučuju abortus. Priznaju da postoje slučajevi kada je abortus opravdan, ali ne žele to reći javno.
Bivši premijer Joseph Muscat, koji je dao ostavku u siječnju nakon skandala oko ubojstva novinarske Daphne Caruana Galizije, u svom je oproštajnom govoru dao naslutiti da će zatražiti nacionalnu raspravu o tom pitanju. Ali njegov nasljednik Robert Abela priredio je hladan tuš kada je potvrdio svoj čvrsti stav protiv prekida neželjene trudnoće odmah nakon stupanja na dužnost. Predsjednik George Vella gorljivi je zagovornik zabrane pobačaja.
Malta će granice otvoriti 1. srpnja, ali to ne znači da će tamošnjim ženama biti lakše otputovati u inozemstvo radi abortusa. U ovom trenutku, lista 17 zemalja u koje se smije putovati ne uključuje glavne destinacije za prekid trudnoće - Veliku Britaniju, Nizozemsku, Španjolsku i Belgiju.