U požarima u Australiji dosad je izgorjela površina Hrvatske. Više od šest milijuna hektara. Australija je, doslovce, na aparatima, kaže nam Hrvoje Tkalčić, profesor seizmologije i matematičke geofizike na Australskom nacionalnom sveučilištu (ANU) u Canberri.
- Imali smo kratki predah zbog zahlađenja i slabe kiše. Međutim, očekuje se daljnja eskalacija požara zbog naglih promjena smjera vjetra i čak spajanje dviju vatrenih fronti: jedne koja dolazi iz države Novi Južni Wales na jugoistočnoj strani Australije s drugom koja dolazi iz Victorije. Trenutno je u Australiji 130 požara, no broj im stalno varira. Prema novim procjenama, poginulo je 25 osoba i uginulo oko milijardu životinja. Ako se nekome ova brojka čini nevjerojatna, podijelite taj broj uginulih životinja s brojem hektara i dobit ćete 167, znači u prosjeku 167 raznih životinja na 10.000 kvadratnih metara - dodao je Hrvoje Tkalčić.
Bez čestitke iz bazena
Ističe kako su požari u Australiji u ovo doba godine, kad je na tom kontinentu vrelo ljeto, dio ekosustava i uobičajena pojava.
- Najbolje sam to osjetio na svojoj koži kao upravitelj laboratorija Warramunga na australskom Sjevernom teritoriju prije dvije godine. Tada smo u divljim vatrama izgubili nekoliko vozila, a i osoblje je imalo bliski susret s vatrenom stihijom. Srećom, bez katastrofalnih posljedica. No, brojke su ove godine nemilosrdne: riječ je o izgorjeloj površini koja višestruko premašuje sve izgorjele površine na raznim kontinentima svijeta prošle godine. Canberra, koja je na oko 800 metara nadmorske visine te glavni grad neke zemlje s najvišom mogućom kvalitetom zraka, bila je 1. siječnja 2020. godine najzagađeniji grad na svijetu - ispričao je Tkalčić.
Rođen u Bjelovaru, Hrvoje Tkalčić (49) diplomirao je fiziku - smjer geofizika na PMF-u u Zagrebu, a doktorirao na Sveučilištu California u Berkeleyju. Zatim je bio na postdoktoratu na Institutu Scripps u San Diegu te Lawrence Livermore National Laboratoryju, najvećem nuklearnom laboratoriju u SAD-u, a od 2007. godine radi na Australskom nacionalnom sveučilištu u Canberri.
U posljednje četiri godine, koliko u Jutarnjem listu surađujem s tim uglednim seizmologom, navikla sam da Tkalčić svim svojim prijateljima na Facebooku čestita Novu godinu iz svoga bazena u Canberri s neizbježnom kapom Djeda Mraza na glavi. No, ove je godine bitno drugačije.
Trenutno je u Australiji 130 požara, no broj im stalno varira. Prema novim procjenama, poginulo je 25 osoba i uginulo oko milijardu životinja. To je u prosjeku 167 raznih životinja na 10.000 kvadratnih metara
Opustošena vegetacija
- Veliki broj kuća u Canberri ima bazen zbog prirodne topline zraka koja omogućava kupanje barem tri do četiri mjeseca bez grijanja vode. Bazen sam otkrio kasnije nego obično jer je zbog čestih naleta vjetra morao ostati pokriven, a u listopadu i studenom morao sam ga neprestano čistiti zbog lišća koje bi vjetar donio. U Canberri ima puno vegetacije, koja sada izgleda pomalo otužno. Biljke se suše i otpuštaju listove i plodove. Onda su došle vatre, pustinjski pijesak, dim i pepeo, tako da su ove godine zbilja bili rijetki dani kada su se ljudi mogli okupati, čak i da im je bilo do toga. Australci su frustrirani zbog situacije i mnogi iz Canberre predah traže u okolnim planinama koje su donedavno bile izvorište svježeg zraka, u ljetu meka za ribiče, a zimi za skijaše - objasnio je Tkalčić. Poput mnogih stanovnika, i on je s obitelji nakratko “pobjegao” iz Canberre.
- Mi smo spas potražili na par dana u prelijepom gradiću Orange, tri sata vožnje prema sjeveru od Canberre, u blizini Plavih planina. Međutim, vratili smo se u Canberru dan prije Stare godine. Kada smo se na Novu godinu probudili, vani su vladale postapokaliptične scene iz filmova znanstvene fantastike. Narančasto-siva atmosfera na dan bez naoblake, kroz koju se nije vidjelo Sunce. Nekoliko dana poslije, zabilježili smo najvišu temperaturu u povijesti Canberre, čak 44 Celzijeva stupnja, a samo dan poslije maksimalna temperatura pala je na 14 stupnjeva. Koliko god nas guši dim, imali smo sreću da su požari ostali izvan Canberre. Ipak, oni su manje od 80 kilometara udaljeni, a pokazalo se ovih dana da se vatra može proširiti vrlo brzo. Canberra je svjesna opasnosti i spremna na odgovor, ali svi strahuju od toga da se ponovi 2003. godina, kad je požar poharao grad, a puno kuća završilo u plamenu uz ljudske žrtve - ispričao je Tkalčić.
Naš sugovornik ističe kako se požari snažno odražavaju na svakodnevicu glavnoga grada Australije. - Mislim da se nitko u Canberri ne može pošteno koncentrirati na posao. U školama su sad ljetni praznici. Sveučilište je dugo bilo zatvoreno, a od danas je preporuka da ljudi ostanu raditi od kuće ako ne moraju biti u svojim laboratorijima ili uredima. ANU je istraživačko sveučilište, tako da, to što školska godina počinje tek početkom veljače, ne znači nužno da sada ima manje zaposlenih ili posla nego obično. No, olakotna je okolnost svakako to što sada ne traje nastava. Vrtić na Sveučilištu u koji ide moj mlađi sin također je zatvoren. Većina ljudi ima aplikaciju Fires Near Me na pametnim telefonima koja im omogućava da prate položaj i širenje divljih vatri te razne aplikacije za praćenje kvalitete zraka. To je postala norma. Na početku je bila nestašica zaštitnih maski, no sada su one dostupne u većem broju. Mislim da su mnogi na ovaj surovi način shvatili što zrak znači za ljudski život te kako ga ne treba uzimati zdravo za gotovo - rekao je Tkalčić.
Iako se požari u Australiji bilježe svake godine u ovo doba, mnogi se pitaju zašto su njihovi razmjeri ove godine dosegnuli kataklizmičke razmjere.
- Glavnih pokretača klime u Australiji ima nekoliko, ali dva su daleko najvažnija. Oba su vezana uz strujanja vode u oceanima i zraka u tzv. troposferskim ćelijama, u donjih desetak kilometara atmosfere. Ovdje ću se koncentrirati prvenstveno na tzv. dipol indijskog oceana (IOD). Kao što sama riječ govori, on može biti pozitivan ili negativan, no ima i svoju neutralnu fazu. Te faze se izmjenjuju na vremenskoj skali od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. U neutralnoj ili, nazovimo je, normalnoj fazi oceanska voda iz Pacifika struji kroz prolaz između otoka Indonezije u Indijski ocean. Topla voda uzrokuje isparavanje, vodena para se uzdiže i zrak u gornjem ogranku ćelije na vrhu troposfere struji prema zapadnom dijelu Indijskog oceana, prema rogu Afrike, gdje se ohlađena spušta. U donjem dijelu ćelije tada pušu vjetrovi sa zapada, iz područja višeg u područje nižeg tlaka. U fazi tzv. negativnog IOD-a topla voda se koncentrira uz zapadnu obalu Australije, a vjetrovi sa zapada su naročito jaki i potiskuju zračne mase i vlagu prema Australiji. Tada u cijelom južnom dijelu Australije, uključujući i savezne države Južna Australija (Adelaide), Victoria (Melbourne), Novi Južni Wales (Sydney) i Teritorij australskoga glavnog grada (Canberra), postoji veća šansa za oborine i poplave - pojasnio je Tkalčić.
Hladna voda bez isparavanja
U obrnutom slučaju, u tzv. fazi pozitivnog IOD-a, kad je topla voda zbog oceanskih strujanja potisnuta sve do zapadnog dijela bazena Indijskog oceana, i situacija u atmosferi se obrne.
- U području uz zapadnu obalu Australije te u području Indonezije tada leži hladna voda, nema velikih isparavanja i nema oblaka ni kiša jer je većina vlage potisnuta prema rogu Afrike. Tada nastaju sušna razdoblja u Australiji, proljeća i ljeta bez oborina, baš kao što je ovo sad. Međutim, IOD nije cijela priča. S istočne strane Australije, s Pacifika, dolazi nam drugi važni pokretač klime, a to je El Niño Southern Oscillation, tj. ENSO. Kao i kod IOD-a, razlikujemo neutralnu, negativnu i pozitivnu fazu. U pozitivnoj fazi, koja je poznata pod imenom El Niño, pasati postaju slabiji ili čak i okrenu smjer tako da pušu iz smjera Australije prema središnjem Pacifiku. To pak uzrokuje puno manje oborina i više suša, naročito u proljeće i u ranom dijelu ljeta kao što je to bilo ove godine. Dakle, ovdje vidimo jedan vrlo loš i nepovoljan slučaj - kombinaciju utjecaja za Australiju, što se zadnji puta dogodio 1980-ih godina prošlog stoljeća, a to je da su i IOD i ENSO tijekom proljeća bili pozitivni. To uzrokuje manje oborina u proljeće i početkom ljeta, dolazi do isušivanja tla i vegetacije, a uz pojačane vjetrove to naročito pogoduje divljim vatrama koje haraju ove godine - objasnio je Hrvoje Tkalčić. Istaknuo je kako je u igri i treći čimbenik, famozni Southern Annular Mode (SAM), južno od Australije. - SAM se odnosi na oscilaciju globalne cirkulacije u južnoj hemisferi kod koje vjetrovi pušu sa zapada prema istoku.
Osciliranje, ili jednostavnije, pomicanje ovog pojasa zapadnjačkih vjetrova prema sjeveru ili jugu može poremetiti australsku klimu na sljedeći način: u negativnoj fazi taj pojas vjetrova se pomiče prema sjeveru i sjedi iznad južnog dijela Australije, a u pozitivnoj je fazi on potisnut južnije, prema Antarktici. Trend je obično takav da je za vrijeme normalnog australskog ljeta SAM u pozitivnoj fazi, što donosi stabilno topla i suha ljeta, ali s povremenim oborinama u južnim dijelovima Australije. Međutim, u negativnoj fazi, kad se zapadnjaci protežu preko južnih dijelova Australije, više suhog zraka ‘pumpa se’ u središnji dio kontinenta i to naposljetku svede oborine na minimum. Nažalost, SAM je negdje od listopada bio negativan i nije se vraćao na pozitivno stanje sve do siječnja. Zaključak je da se uz IOD i ENSO poklopila najgora moguća kombinacija s negativnim SAM-om - pojasnio je Tkalčić.
Planet se uistinu naljutio
Također, naglasio je da je u Australiji treća sušna godina zaredom.
- Ovoga puta suočeni smo s novim fenomenima i opažanjima. Primjerice, oblaci dima iz Australije proširili su se čak do Južne Amerike, pepeo je prekrio i zatamnio ledenjake južne hemisfere, što pridonosi njihovu ubrzanom otapanju, svjedoci smo vatrenih tornada i pirokumulusa, olujnih oblaka induciranih požarima iz kojih sijevaju munje koje pak uzrokuju nove požare - planet se uistinu ‘naljutio’ i sada nam drži lekciju i nudi gorki okus onoga što bi tek moglo doći - upozorio je Tkalčić. Naš sugovornik ističe kako se kraj katastrofalnih požara u Australiji ne nazire. - Bit će to najdulja sezona do sada, s obzirom na to da su požari počeli još u proljeće, a proširili su se na sve savezne države, čak i na Tasmaniju na jugu, koja je dovoljno hladna i vlažna da ih izbjegne. Još su pred Australijom barem dva duga mjeseca sezone požara. IOD, ENSO I SAM igraju važne globalne uloge i bez milosti se poigravaju sudbinom Australije. Ali najviše od svega budućnošću Australije i cijelog čovječanstva poigravamo se upravo mi sami - zaključio je Hrvoje Tkalčić.