VELEPOSLANIK UKRAJINE

‘Hrvatska zna što je Vukovar. I razumije da je takvih Vukovara danas u Ukrajini već desetak‘

‘Danas riječ ‘sloboda‘ ima okus ukrajinske krvi. Ukrajinski vojnici, civili, djeca, gradovi i cijele regije umiru za slobodu.‘

Vasilj Kirilič snimljen na skupu podrške Ukrajini u Zagrebu, 5. ožujka

 Goran Mehkek/Cropix

Veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj Vasilj Kirilič za Jutarnji je komentirao kako Hrvatska razumije Ukrajinu jer "Hrvatska zna što je Vukovar. I razumije što znači reći - takvih Vukovara je danas u Ukrajini već preko desetak.

"Tko može razumjeti patnju koju osjećaš zbog razaranja svoje domovine? Samo onaj koji je sam prošao kroz ovu patnju.

U Hrvatskoj razumiju. Jer ovdje još uvijek pamte zvukove bombardiranja. Hrvatska zna što je Vukovar. I razumije što znači reći: takvih Vukovara je danas u Ukrajini već preko desetak. Gradova koje je ruska vojska uništila do temelja. S bombardiranim bolnicama, rodilištima, stambenim zgradama. S djecom koja nemaju hrane. S ljudima koji tjednima sjede u skloništima okruženi ruskom vojskom. Mobilni telefoni su njima van dometa i njihove obitelji ni ne znaju jesu li živi.

Hrvatska zna kako je to, istrčati iz kuće s jednim jedinim dokumentom i nikad se više ne vratiti. Jer kuće više nema.

Hrvatska zna što su izbjegličke kolone, braniteljske rane, što je nasilje i što je smrt.

Sve se to danas događa u Ukrajini. Nekoliko kilometara od pobratimljenog sa Zagrebom grada Kijeva. Samo dvije granice od Hrvatske.

Što su danas granice?

Uostalom, što su danas granice? Ruske bombe već su pale 20 kilometara od Europe. U blizini Lavova, na pragu NATO-a, bombardiran je Međunarodni centar za mir i sigurnost Javoriv, a sinoć i tvornica za zrakoplove.

Svaki dan ruske trupe intenzivno granatiraju i uništavaju infrastrukturu Ukrajine, provode masovno granatiranje stambenih područja ukrajinskih gradova i sela uz pomoć topništva, raketnih bacača i balističkih projektila.

Ukrajina krvari. I svakim danom ukrajinskih Vukovara postaje sve više. Sirene za zračni napad, skloništa i podzemne garaže, eksplozije, tenkovi na ulicama, ruski okupatori pred vratima ukrajinskih kuća – sve je to današnja strašna stvarnost Ukrajine.

Cijela Ukrajina je ustala na borbu i bori se za svoju neovisnost. Za svoju zemlju i za živote svoje djece.

Ali, za što se bori Rusija? Odgovor je jednostavan. Za obnovu Velikoruskog carstva i dokazivanje cijelom svijetu tko je ovdje glavni. Jer, kako građani Rusije pišu na društvenim mrežama, “svih ovih godina mi nismo sanjali o miru. Sanjali smo o pobjedi".

Međutim, Ukrajinci nisu robovi. Vojnici, žene, volonteri, političari, gospodarstvenici, dijaspora – svi su ustali na borbu, i svatko pridonosi svoj dio kako bi Ukrajinu približili pobjedi.

Sada cijeli svijet svojim mislima i djelima pomaže Ukrajini. I Hrvatska je također uz Ukrajinu. Tako je bilo oduvijek kroz povijest Ukrajine i Hrvatske, a i sama povijest dviju zemalja u mnogočemu je slična. Upravo zato danas Hrvati dobro razumiju što to znači za Ukrajince – boriti se za svoju neovisnost.

Ukrajina svojim otporom agresoru glasno govori: Ukrajina nije Rusija. Nikada nije bila i nikada neće biti. Imamo različite jezike, povijest i svjetonazore. Imamo različite želje. Ukrajina nastoji živjeti po europskom formatu, sa svim njegovim izazovima. Rusija, naprotiv, mrzi Europu i želi nametnuti diktaturu jednog cara cijelom svijetu. Sa zatvorima za one koji nisu suglasni i sa željeznom zavjesom ruske propagande koja ih odvaja od cijelog svijeta.

Mit o bratskim narodima

Ukrajina i Rusija nikako nisu braća. Stari mit o "dva bratska naroda" dio je ruske lažne propagande. Rusija na svojim službenim TV kanalima redovito kreira sve apsurdnije mitove – na primjer, tvrdi da Ukrajinci jedu djecu, da ukrajinske ptice nose biološko oružje i da Ukrajinci dočekuju rusku vojsku s cvijećem.

Ali u stvarnosti, rusku vojsku u Ukrajini dočekuju umjesto cvijeća s oružjem. Jer Rusija je država-okupator.

U ovom ratu, kao nikada prije, vidljiva je razlika u vrijednostima Ukrajinaca i Rusa, a ukrajinske i ruske suze znače različite stvari. Danas stanovnici Rusije plaču za Instagramom i Mc Donald'som, a Ukrajina plače jer mala djeca umiru. Ruski građani boje se izaći na ulice i prosvjedovati, a Ukrajinci protjeruju naoružane okupatore golim rukama iz svog dvorišta. Ruski vojnici ubijaju i pljačkaju, a ukrajinski vojnici stoje u redovima da se upišu u vojsku, kako bi zaštitili svoje majke.

Rusija kaže: došli smo obraniti ljude koji govore ruski. A zapravo, potpuno uništavaju Harkiv, grad s milijunima ljudi od kojih puno njih govori ruski.

Rusija kaže da ciljaju samo vojne objekte. A ustvari pokušavaju izbrisati Ukrajinu, bombardirajući stambene kuće, bolnice, škole, vrtiće, infrastrukturne objekte. Pogođeno je preko 1500 civilnih kuća, 430 i više obrazovnih institucija, od kojih je 63 potpuno uništeno. Srušeno je više od 30 bolnica. Ubijeno je 109 djece. Ranjeno je više od 130 djece.

'Nuklearni terorist'

Skupina ruskih diverzanata u Kijevu strijeljala je automobil u kojem se nalazila obitelj s troje djece. Učenica četvrtog razreda Polina i njezini roditelji preminuli su na licu mjesta, još dvoje djece u kritičnom je stanju u bolnici.

Trudna žena iz bombardiranog rodilišta je umrla, njezina beba se nikad nije rodila.

Rusija govori o neonacistima. I lansira bombe na centar u kojem su novorođene bebe i trudnice sjedile u skloništu 10 dana bez hrane i vode, jer ruski vojnici nisu dopuštali humanitarnu pomoć. Ili bombardiraju staro židovsko groblje na području Memorijala holokaustu Babin Jar u Kijevu.

Rusija kaže da ona oslobađa Ukrajinu. A zapravo, okupirala je najveću nuklearnu elektranu u Europi, ponaša se kao nuklearni terorist i prijeti cijelom svijetu. Rusija kaže da ruska vojska koristi visokoprecizno oružje. A ustvari koristi kasetne bombe na civilima, kršeći međunarodno pravo, i svaki dan lansira nekontrolirane rakete u razmaku od nekoliko stotina kilometara. I naravno da ruski agresor kaže kako je Ukrajina propala država i da Ukrajinci ne postoje kao nacija. Ali Ukrajina je 30-godišnja nezavisna država s više od 1000-godišnjom poviješću, i to joj nitko ne može oduzeti.

Danas riječ „sloboda“ ima okus ukrajinske krvi. Ukrajina se bori za svoju slobodu kao što se majka bori za svoje dijete. Ukrajinski vojnici, civili, djeca, gradovi i cijele regije umiru za slobodu.

I tu je najveća razlika između Ukrajine i Rusije – u tome što Ukrajina štiti svoje, a Rusija okupira tuđe.

Uzdamo se u pobjedu istine. I vjerujemo u snagu zaštitnika Ukrajine. Ukrajina ostaje jaka, jer brani svoju zemlju. A branitelji, koji štite svoje, oduvijek su blagoslovljeni".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. veljača 2024 03:32