Američki predsjednički izbori često me podsjete na nogomet. Navijanje za demokrate je kao navijanje za Hrvatsku. Baš kad mislimo da smo već pobijedili, ipak uspijemo nekako izgubiti. Naravno, uvijek je u pitanju ili sudac koji nije svirao penal za Hrvatsku ili ga je svirao za Francuze, uvijek je tu nešto nejasno oko načina prebrojavanja glasova (ili još češće, ako se uopće ne ubroje), a uvijek u korist republikanaca. Uvijek ispadne nepravedno, na štetu Hrvatske i na štetu demokratske stranke. Mislite da se šalim?
U vrijeme kad je George W. Bush osvojio svoj prvi mandat, živio sam u državi Ohio. Žena i ja smo glasali za Ala Gorea i navečer slušali radijske izvještaje i gledali televiziju i sve brojke išle su Alu Goreu u prilog. Dobivao je i u onim državama gdje nije bio siguran, kao što su bile Ohio i Florida, i to s velikom prednošću. Otvorili smo bocu španjolskog crnog vina, Rioja, i nazdravili progresivnim vremenima koja dolaze - Al Gore najavljivao je borbu protiv globalnog zatopljenja, kao i protiv al-Qa'ide, dok je Bush tvrdio da se moramo usredotočiti na unutarnje probleme Sjedinjenih Država. Bush je ponosno izjavio da je njegovo jedino internacionalno iskustvo bio doručak u restoranu International House of Pancakes. Jeanette i ja smo otišli spavati, sretni kao bebe nakon dojenja majčinim mlijekom. Probudio sam se ujutro, u osam, spreman da nastavim slavlje, no tada sam čuo da je pobijedio - Bush. Glasovi na Floridi morali su se prebrojati iznova. Nakon što su se, dakle, izuzeli ti problematični glasovi, Bush je bio u prednosti za nekoliko stotina glasova. Nekoliko tisuća glasova u općini Palm Beachu, u Miamiju, bilo je poništeno, jer glasački listići nisu bili dovoljno dobro perforirani. Naime, da bi glasovanje u ono vrijeme bilo ispravno, prvo ste morali pritisnuti neko dugme da se probuši listić, da bi vaš glas bio valjan kad ga spustite u jednu od glasačkih kutija.
Svi ti starci tamo većinom su glasali za demokrate, ali dio onih koji su imali već gotovo sto godina, s artritisom, ti nisu imali dovoljno snage da dobro probuše listić. Vidjelo se da je papir na valjanom mjestu bio načet i to je svakako bilo dovoljno jasno, no republikanski Vrhovni sud države Floride presudio je da nije. Glupo, no Al Gore se nije bunio, priznao je poraz, George W. Bush je postao predsjednik i svijet je krenuo nizbrdo. Vrlo brzo, nakon što je Bush ignorirao međunarodnu politiku i upozorenja oko al-Qa'ide, dogodio se 11. rujna. S obzirom na to da je to bio jedan od glavnih, najavljenih prioriteta Ala Gorea, da neutralizira al-Qa'idu, 11. rujna se možda ne bi dogodio. Dva tako očito i nespretno isfabricirana rata, u Iraku i Afganistanu, možda se također ne bi dogodila, niti bi se ISIS digao iz pepela. Teško je reći što bi se sa svijetom dogodilo, ali vjerojatno bi bilo puno bolje nego ovako kako je ispalo. U svakom slučaju, tog jutra sam imao isti onaj grozni osjećaj kao i 1998., kad je nakon vodstva Hrvatske od 1:0 Thuram postigao dva pogotka ili kad je ono Turska uspjela u produžecima izjednačiti protiv Hrvatske. (Dobro, pretjerujem malo. Nije istina da Hrvatska i demokrati baš uvijek gube. Dva puta sam glasao za Clintona i dva puta za Obamu i sve su to bile lijepe pobjede.)
Još jedan trenutak bolnog poraza dogodio se 2004. godine kad je George Bush osvojio sporne izbore u državi Ohio, za svoj drugi mandat. Ja sam glasao za Johna Kerryja. John Kerry je bio u prednosti u anketama i trebao je pobijediti u Ohiou, ali je izgubio. Bilo je tamo mnogo nepravilnosti, kao na primjer u jednoj maloj općini južno od Clevelanda u kojoj je živjelo nekoliko stotina stanovnika, uglavnom demokrata, ali je na koncu ispalo da je Bush tamo osvojio 3000 glasova. Strojevi za prebrojavanje glasova očito su bili programirani da naprave prevaru. Rajko Grlić, kod kojega sam bio u posjetu u to vrijeme, dao je svojim studentima režije u zadatak da naprave dokumentarac o toj sustavnoj prevari u Ohiou, koja je omogućila Bushovu nevjerojatnu pobjedu. Znanstvenici sa sveučilišta Massachusetts Institute of Technology dokazali su da je šansa da Bush pobijedi u Ohiou bila 1 naprema milijun.
Čini se logično da su nekadašnji pristaše komunizma, ili njihovi simpatizeri, poput Rajka Grlića, bili za demokrate u Sjedinjenim Državama, ali zapravo to nije bio uvijek slučaj. Na primjer, jedan moj prijatelj, Iossel, rođeni Rus, volio je Ronalda Reagana jer je Reaganova čvrsta politika dovela do kolapsa Sovjetskog Saveza. Mnogi emigranti koji su pobjegli iz socijalističkih režima postali su neizlječivi desničari. Oni se i dalje boje da komunizam ne dođe i ovamo. Kubanska populacija na Floridi u velikoj će većini glasati za Trumpa, jer se on stalno protivi socijalističkom sustavu na Kubi i prijeti Kubi oštrim mjerama. Kubanci se boje da će Biden normalizirati odnose s Kubom, što onda neće dovesti do promjene tamošnjeg režima. Mnogi hrvatski emigranti koji su otišli iz zemlje prije Domovinskog rata skloniji su desnici i glasat će za Trumpa. Jedan moj dalji rođak, na primjer, koji se sa svojom obitelji doselio u New Jersey sedamdesetih, još kao dijete, i koji piše po Facebooku sentimentalne postove o tome kako je Amerika divna zemlja koja je primila tolike izbjeglice, žrtve komunističkih režima i vjerskih progona, glasat će za Trumpa i slaže se s njegovom politikom ograničenog useljavanja i gradnje zida prema Meksiku. Zaista licemjerno.
I 2016. je izgledalo da će izbori biti samo pro forma. Naravno, Hilary Clinton pobjeđuje. U to vrijeme sam bio na glasačkom popisu u Pennsylvaniji, ali nije me to osobito brinulo, jer su ankete pokazivale da je ona u velikoj prednosti pred Trumpom. Gledao sam debate i kod kuće, na televiziji i po birtijama. Kad je Trump izjavio da će biti oštar prema Kini i da će podići porez na uvoz kineskog čelika, ona je imala spreman odgovor: "Svi Trumpovi hoteli i kockarnice izgrađeni su od kineskog čelika, a ne američkog". Dakle, on je i te kako pomogao razvoju kineske ekonomije. Debate je ona dobivala. Štoviše, ispalo je da je Trump, čovjek koji izbjegava plaćanje poreza u Sjedinjenim Državama (zadnjih godina nije plaćao ništa, a prošle godine samo 750 dolara), Kini platio više od stotinu tisuća dolara poreza, jer tamo drži svoje tajne račune i tamo vodi mnoge poslove. U svakom slučaju, Hilary Clinton je bila i pametnija i zalagala se opću zdravstvenu zaštitu, tako da je svaki onaj koji osjeća imalo milosrđa prema drugim ljudskim bićima trebao glasati za nju. Na dan izbora ja sam u Montrealu imao neka predavanja i padao je snijeg. Prošao sam navečer pored nekoliko barova gdje se gledalo kako se broje glasovi i moglo se vidjeti kako trenutno stvari stoje. Hilary Clinton su već predviđali pobjedu u New Yorku, New Jerseyju i vodila je u otprilike 110 izbornih jedinica, a gubila u samo 35. Sve je bilo u redu. Onda sam otišao u Brouhaha, pivnicu dvije ulice dalje od mjesta gdje stanujem, jer vam je to, kad pratite izborne rezultate sami, isto kao da sami gledate finale Svjetskog prvenstva u nogometu. Hilary je i dalje imala veliku prednost, 135 prema 75, no ja sam bio iznenađen kako je Trump uopće osvojio toliko elektorskih glasova. Spiker na CNN-u je tada rekao da je veliko iznenađenje Pennsylvania u kojoj su glasovi izjednačeni. Hilary je imala prednost od samo nekoliko stotina glasova na ukupno nekoliko milijuna. Nakon što sam malo porazgovarao s ljudima u pivnici oko sebe, ponovo sam pogledao kako stoje stvari i Trump je imao prednost u Michiganu i Wisconsinu i dalje bio vrlo izjednačen u Pennsylvaniji i Ohiou. Obično, onaj tko dobije Ohio dobije i cijele izbore i ja sam odjednom osjetio onu istu mučninu koja se javljala kad je hrvatska nogometna reprezentacija stajala dobro, ali je bilo još pet minuta do kraja. New York Times je procijenio da je vjerojatnost da će Hilary Clinton pobijediti bila gotovo 90 posto. Procjena Massachusetts Institute of Technology penjala se na 98 posto. Ovakve procjene dijelom su bile krive što je malo demokrata izišlo na izbore, poput mene, jer smo svi mislili da je unaprijed bilo sve gotovo, tako da nije potrebno da baš svi glasamo.
Poučeni tim iskustvom sada demokrati ništa ne uzimaju zdravo za gotovo. Ovaj put sam siguran da moj glas neće biti nužan. Uostalom, propustio sam rok do kada sam se trebao registrirati kao glasač iz inozemstva. Zbog situacije s koronavirusom, jako je teško bilo ući u konzulat Sjedinjenih Država u Montrealu. A pošta je spora. Ipak, imao sam vremena da sve to obavim, no odložio sam za kasnije i sada je već kasno. Ako Trump pobijedi s jednim glasom razlike u Pennsylvaniji i ako to odluči izbore, obrijat ću i kosu i bradu i hodati bos po ulici, po snijegu, i posipati se pepelom. Naravno, to se neće dogoditi, tako da ću možda samo napisati neku priču u kojoj ću cijelu tu situaciju isfantazirati. Biden mora pobijediti ne zato što je dobar nego zato što je Trump toliko strašan. Trump je napravio sve što treba da izgubi ove izbore. Prvo je negirao da uopće postoji ikakav opasan virus, a nakon toga je izjavio i da smo koronu pobijedili. Tako je izgubio potporu mnogih, pogotovo onih starih glasača na Floridi - ti su prestravljeni već pri samoj pomisli da bi mogli dobiti virus, jer će od toga vjerojatno umrijeti, a njihov predsjednik se s tim istim virusom ismijava. On zastupa nazadne stavove, bijele rasiste, ksenofobe, bogataše zastupa protiv siromašnih itd. Nema potrebe da se nabraja ono što svi znamo. Ovaj put bih volio otići u Brouhaha pivnicu i pratiti brojanje glasova, kao što sam sam gledao Lakerse u zadnjoj utakmici protiv Miami Heata, ali, čekajte, ne mogu u pivnicu. Mi smo sada već u gotovo totalnoj izolaciji zbog virusa, djelomice zahvaljujući i Trumpu. On to naziva kineski virus, a neki moji prijatelji u Montrealu to zovu američki virus, jer je do nas gore stigao iz New Yorka. Zahvaljujući Trumpovoj inkompetenciji, neću gledati i uživati u njegovu javnom porazu u društvu, nego sam, uz brojke koje ću pratiti na računalu, kao da Hrvatska igra protiv Malte ili protiv naših starih mušterija, Njemačke.
Preveo Saša Drach