U pipcima afere Qatargate sve je više dotaknutih. U prvom redu socijalista i ljevičara, pa su u Rimu, na Piazzi del Popolo, vladajuća postfašistička Braća Italije montirala i pano na kojemu se rugaju talijanskoj oporbenoj ljevici kao leglu korupcije.
Na evropskoj razini oprez je veći. Novi predsjednik Evropske socijalističke stranke, Šved Stefan Löfven, sastao se s predsjednikom Evropske pučke stranke Nijemcem Manfredom Weberom, pa se doznaje da su se dogovorili da pučani neće napadati socijaliste generalno, da će "razdvajati političke odgovornosti od osobnih".
Nije posrijedi samo duga povijest njihova operativnog savezništva pred sve jačim napadom evroskeptičnih stranaka, nego i refleks kontrole štete. Istraga se već dotakla dugogodišnjega glavnog tajnika Evropskog parlamenta, njemačkog demokršćanina Klausa Wellea, te Maríje Spyráki iz grčke Nove demokracije.
Ona, doduše, nije osumnjičena da je primala mito, nego da je varala na prikazivanju novca koji je potrošila na suradnike, tj. da ga je strpala u vlastiti džep. Kune se da je nevina. Kune se i bivša potpredsjednica Evropskog parlamenta Éva Kailí, izjavivši da neće dopustiti da od nje naprave Ifigeniju (tako se zvala Klitemnestrina i Agamemnonova kći koju je otac žrtvovao da bi umilostivio bogove i ishodio povoljan vjetar za pohod na Troju).
Još 60 potencijalnih?
I dosad pritvorene osumnjičenike su belgijske i još neke službe pratile još od lani, prikupljajući podatke i dokaze. Tko zna tko je još na rešetu, a da se ne zna. Možda ih je zaista 60-ak među evrozastupnicima, kako su javili grčka Mega TV i njemački Focus.
Upravo su prateći glavnog osumnjičenika Pier Antonija Panzerija agenti svjedočili njegovim odlascima u Katar i Maroko, koji se nenadano našao upleten u istrage.
Korupcija sa strane Maroka (navodna - sve do pravomoćne presude) zapravo je i dulja i dublja od katarske. Maroko ima dva cilja, koji nisu tajna: ukinuti vize za svoje državljane kada idu u Evropsku uniju, te navesti Evropu da prihvati marokanski suverenitet nad Zapadnom Saharom, nekadašnjom španjolskom kolonijom, u kojoj je Fronta Polisario još 1976 proglasila Saharsku Demokratsku Arapsku Republiku.
Ondje Maroko, kao kompromis, nudi Saharcima autonomiju ali ne neovisnost. Mogli bi upravljati sami sobom, ali ne i jedinim bogatstvom koje imaju: ležištima fosfata, koji od Maroka čine drugog izvoznika na svijetu. Sjevernoevropske zemlje, predvođene Švedskom, i dalje priznaju Polisario kao legalnog predstavnika. Francuska i Španjolska podržavaju Maroko.
Marokanske vlasti ucjenjuju Španjolsku i Uniju doziranim puštanjem migranata, osobito na ulazu u Ceutu i Melillu, španjolske eksklave na marokanskom tlu. Dvije kraljevine su zajednički zataškale obračun s migrantima ljetos 24 lipnja, kada su ortačkom akcijom zatukle i podavile barem 76 crnih migranata, od tada netragom "nestalih".
Lani je Evropski sud pravde morao intervenirati i poništiti Ugovor o ribarstvu između EU i Maroka koji je obuhvatio i teritorijalno more Zapadne Sahare, iako Ujedinjeni narodi ne priznaju suverenitet španjolske krune na tom teritoriju.
Korumpiranje
Katar je notorno poznat po korumpiranju. Tako je stekao domaćinstvo sadašnjega Svjetskog prvenstva u nogometu.
Profesor Meir Litvak sa Sveučilišta u Tel Avivu kaže da Katar stalno dvolično igra na međusobno suprotstavljene karte, "nastojeći imati vodeću ulogu u politici Bliskog istoka, i to je jedan od razloga zašto je stvorio mrežu Al Jazeera. Održava veoma prijateljske odnose s Iranom i bio je u neprijateljstvu spram Saudijske Arabije. Sponzorirao je Muslimansko bratstvo i donedavno je bio neprijateljski raspoložen prema [egipatskom predsjedniku Abdelfatahu] Sisiju.
Podržava Iran u mnogim pitanjima, ali drži veliku američku pomorsku bazu. On podržava Hamas i poslao je milijune dolara Hamasu u Gazu uz punu podršku Izraela. Nije se pridružio Abrahamovu sporazumu, ali dopušta izravne letove iz Izraela i Izraelaca na Svjetsko prvenstvo u nogometu".