Savez koji su sklopile Sjedinjene Američke Države s Australijom i Ujedinjenom Kraljevinom (AUKUS), a o čemu ostali europski saveznici nisu imali pojma, poslužio je kao dodatni povod da EU istakne potrebu za jačanjem obrambenog identiteta i tzv. strategijsku autonomiju, kako bi ubuduće manje ovisila o Americi. Posebno su Francuzi bili bijesni jer je u vrijeme sklapanja dogovora AUKUS Australija otkazala ugovor o kupnji podmornica u vrijednosti od oko 50 milijardi eura što je za Francusku bio veliki udarac. Još je bolnije jer taj savez želi zajedno djelovati na Indo-Pacifiku kako bi se suprotstavio Kini. A to je zona od strateškog interesa Francuske koja ondje ima i svoje prekomorske teritorije.
Francuski bijes prema Americi prelio se i na institucije EU. Ali desetak dana nakon toga, stvari se smiruju, a o "liječenju rana" Pariza i Washingtona telefonski su razgovarali američki predsjednik Joe Biden i francuski Emmanuel Macron.
Neugodna epizoda s AUKUS-om dogodila se nakon fijaska u Afganistanu.
Primjer Afganistana iskoristio je visoki predstavnik EU za vanjsku politiku i sigurnost Josep Borrell kao priliku za dodatno zalaganje za stvaranje posebnih ozbiljnih snaga EU za brzo djelovanje. Takve bi, smatra on, mogle djelovati u situacijama poput one u Afganistanu, kako ne bi uvijek europske države ovisile o SAD-u.
Kritična masa
I predsjednica Europske komisije Ursula Von der Leyen u svom je godišnjem govoru o stanju u EU spomenula i potrebu i želju da Unija bude važniji faktor u svijetu.
Za to bi trebala, kako je rekla, ovisiti manje u sigurnosnom smislu o američkim vojnim snagama, ali i manje o čipovima iz Kine. Zašto EU ne bi imala svoje jake vojne snage? Ali, s pravom je postavila i pitanje čemu bi one služile ako se ne bi koristile.
Dakle, spomenula je ključni problem, a to je nedostatak političke volje.
Unutar EU stvorila se kritična masa koja će nametati aktivniji angažman u smjeru jačanja vojnog identiteta. U tu svrhu, kako je najavila, za vrijeme francuskog predsjedanja EU održat će se i obrambeni summit EU.
I predsjednik Europskog vijeća Charles Michel zalaže se za "stratešku autonomiju" EU i u obrani. Međutim, mnogi diplomati u EU, posebno iz istočnih država članica, pozivaju na oprez kako se ne bi ugrozilo transatlantsko savezništvo, a stup toga je NATO.
Dakle, unutar EU postoji spoznaja da treba biti manje ovisan o SAD-u, ali treba izbjegavati dupliciranje s NATO-om i ne dovoditi u pitanje opstanak NATO-a kao glavnog oslonca euroatlantske sigurnosti. Nove države članice, posebno one koje se boje ruske agresije, jasno kažu da računaju na NATO i SAD i ne žele to dovoditi u pitanje.
Zato je i predsjednik Europskog vijeća Charles Michel rekao da EU ne dovodi u pitanje savezništvo s Amerikom.
- Transatlantski savez ključan je za sigurnost u svijetu. Nikad to nismo dovodili u pitanje mi u Europi, ali snažna Europa čini i naš savez snažnijim - rekao je Michel.
Glavna riječ
O europskoj vojsci se govori još od 2000. godine naovamo i određene pripreme već su napravljene.
Ali sve je još daleko od ambicije i od stvaranja prave europske vojske koja bi mogla djelovati u izazovnim operacijama bez potpore NATO-a, točnije rečeno SAD-a, kao jedine prave vojne sile u NATO-u.
Budući da su se Britanci uglavnom protivili idejama o stvaranju vojske EU, takve prepreke nema više. Ali i dalje nema prevelike političke volje, a pogotovo ne i za znatno povećanje izdvajanja iz proračuna za obranu, da bi se u skorijoj budućnosti realizirala ideja o vojsci Europske unije. Problem je i postupak donošenja odluka jednoglasno o pitanjima sigurnosti i obrane, što otežava djelovanje pa i korištenje vojske EU. Svaku odluku može blokirati bilo koja država članica u Vijeću.
