‘Broj iranskih raketa manje je bitan, gledajte što Amerikanci i Izraelci zadnjih dana posebno love‘

U subotu ujutro Izrael i SAD u koordiniranoj akciji napali su Iran. Udar je izvršen na niz lokacija, a kasnije se pokazalo da je u prvim napadima likvidiran i vrhovni vođa Irana, ajatolah Ali Hamenei. Osim njega, eliminirani su i ministar obrane Aziz Nasirzadeh, šef Iranske revolucionarne garde Mohammad Pakpour, šef Združenog stožera Oružanih snaga Irana Abdolrahim Mousavi i još niz drugih visokih dužnosnika.

Uz ono malo informacija koje dolaze iz Irana (budući da je režim efektivno ugasio internet za stanovništvo još tijekom prosvjeda početkom godine), čini se da je šteta na vojnim postrojenjima i nizu drugih objekata pozamašna. Prema izvorima iz Irana (Društvo iranskog polumjeseca), ubijeno je više od 780 osoba, a među njima i mnoštvo djevojčica iz jedne ženske škole koju je pogodio projektil.

Američko-izraelski udari pritom se nastavljaju već četvrti dan, Trump je najavio da najsnažniji val tek slijedi, a Iran je s druge strane udario na niz država na Bliskom istoku. Od Izraela, u kojem je ubijeno 12 osoba, do gotovo svih zaljevskih država koje ranije nisu bile na meti Teherana. I pritom nisu gađane samo američke vojne baze, nego i energetska postrojenja, ali i zračne luke, obične zgrade... A zatvoren je i Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi 20 posto svjetske opskrbe naftom.

O tome kako su planirane i kako teku američka i izraelska operacija, Epski gnjev i Lavlja rika, kako se Iran od njih brani i kakvim je napadima uzvratio te koje su opcije sad na raspolaganju jednoj i drugoj zaraćenoj strani, u novoj epizodi podcasta Prva linija govori vojni analitičar s portala Obris.org, Igor Tabak.

Cijeli razgovor možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlisti Prva linija.

Emisiju pogledajte ispod

Tabaka smo prvo pitali zašto je napad, što je pomalo neuobičajeno, izvršen tijekom jutra, a ne tijekom noći.

- Dva su razloga za to: jedan je da bi se postiglo taktičko iznenađenje, a drugi je taj da se pričeka sastanke čelnika iranske države kako bi ih se tad unaprijed likvidiralo. Očito se čekao znak od ljudi koje su Izrael i SAD imali u Iranu, a navodno se radi o istoj obavještajnoj mreži koja im je pomogla u 12-dnevnom ratu lani, govori naš analitičar, dodajući kako je to princip "dekapitacije" odmah na početku.

- Ispalo je da su bili prilično efikasni, budući da je Iran ostao bez vrhovnog vođe, ministra obrane, načelnika Revolucionarne garde i tako dalje.

Velike snage

Naš vojni analitičar objasnio nam je potom i kolike su snage za napad skupili Amerikanci (dvije udarne grupe nosača aviona, niz brodova te tehnike i ljudi po bazama na Bliskom istoku), ali i Izrael.

- Valja istaknuti da su Zračne snage Izraela imale svoj najintenzivniji borbeni dan u povijesti, koji je zahtijevao niz logističkih priprema. Tu je, recimo, bilo više od 120 letećih tankera pa se čulo iz Izraela da ih je bilo dovoljno da su se piloti osjećali kao na benzinskim pumpama - tankaš, odeš i djeluješ dalje. Onda su tu još i AWACS avioni, brodovi američke ratne mornarice, a korišten je niz baza koje Amerikanci imaju u zemljama koje su susjedne Iranu, govori Tabak i nastavlja.

Iranski protuudar zatekao je mnoge, a Kuvajt si je zabio autogol

- Što se intenziteta napada tiče, govorimo o više od 1000 borbenih napada dnevno, ali jako je teško reći koji su učinci te masovne količine naoružanja. Naime, Iran je zatvorio internet i jako kontrolira vijesti o štetama, a ni Amerikanci ne objavljuju puno toga. Onda nam ostaju međunarodni mediji, društvene mreže, snimke i drugi materijali pojedinaca...

Pritom Iranci nisu dugo čekali s uzvratom, pa neki mediji spominju da je nad Zaljevom srušeno više od 500 balističkih projektila i više od 1100 različitih dronova, koji su navodno napravili i veću štetu od raketa.

Pitanje zaliha

A jedno od najvažnijih pitanja ovog rata jest kakve su zalihe naoružanja kojima raspolaže Iran, odnosno SAD i Izrael. Konkretnije, koliko balističkih projektila ima Iran (govorilo se od 1000 do 3000 prije onog rata s Izraelom prošle godine, neki smatraju da ih je sad tek nekoliko stotina) te koliko presretača, to jest raketa za svoje najmodernije PZO sustave imaju Amerikanci i Izraelci u regiji.

- Glavna klasificirana stvar su iranske zalihe, oni su spominjali i do dva-tri puta veće brojke od ovih koje ste vi naveli. Ali koliko ima tih balističkih projektila i dronova nije jasno. Veće je pitanje koliko se toga uspije dovesti na borbene položaje i ispaliti. Puno je uže grlo broj lansera koji moraju izaći van s raketom, jedno vrijeme biti izloženi i onda ih ispaliti. To je ono što Amerikanci i Izraelci zadnjih dana posebno love. Iranu na ruku ide to što se dugo priprema na ovakvu situaciju i to što su većinu tog naoružanja spremili pod zemlju.

Naš analitičar ističe da se ta priprema posebno vidi u tome da micanje velikog dijela državnog vodstva nije napravilo previše da sruši režim.

- Ne samo da imaju linije zamjene tih ljudi, nego je čitava država vrlo brzo prešla na jedan mozaični način funkcioniranja u kojem su pojedini pokrajinski organi dobili samostalnost u djelovanju, što ih čini puno otpornijima na gubitke ljudi i na gubitke veze s centralnim vlastima. U tome je i jedan uzrok izdržljivosti Irana, ali i uzrok situacija u kojima neki od napada nisu koordinirani, objašnjava Tabak.

Tko će naslijediti Hameneija?

Vojni analitičar potom objašnjava i koje su sad opcije Irana.

- Navodno su Amerikanci očekivali da će Iran biti ograničen na obranu na svom teritoriju, a dogodilo se upravo suprotno - široka eskalacija i obrana napadom. Iran je krenuo lupati sve oko sebe, ali ne potpuno bez prioriteta, što se vidi po tome da nisu dirali Tursku i Azerbajdžan, na primjer (iako su mogli). Gađane su sve baze u kojima se okupljala vojska koja ih je krenula napadati i civilna infrastruktura vezana uz to. Ono što zaljevskim zemljama sigurno nije drago jest to da je ispalo da se praktički brane same, iako je činjenica da su puno ulagale u protuzračnu obranu. Otprilike polovica svega lansirana je prema njima, a polovica prema Izraelu koji se, i uz pomoć saveznika, ipak puno bolje brani. I važno, napadnuta je i energetska infrastruktura, što se izravno veže i na blokadu Hormuškog tjesnaca, a sve kako bi se ograničio tijek i opskrba naftom. Mislim da je baš to iransko eskaliranje sukoba iznenadilo puno raznih planera koji su se preračunali kao Rusi u Ukrajini: vjerovali su - tri dana i onda pobjednička parada. A to se očito nije dogodilo.

Opcije za SAD i Izrael

Našeg sugovornika na kraju smo pitali i koje opcije sad imaju Izrael i SAD, naročito u kontekstu njihove namjere da se sruši režim u Iranu.

- Trump je prvo rekao da će to biti kratko, onda je spominjao četiri-pet tjedana, pa dodao i "koliko god bude potrebno". Recimo, ako Iran minira Hormuški tjesnac, to jako komplicira stvari. Nadalje, nad Iranom i dalje traje zračni rat te Izraelci i SAD djeluju po jako puno meta, od lova na raketne lansere, radare i PZO sustave pa do, navodno, uništavanja i većih policijskih stanica. Želi se razlabaviti domaći sigurnosni sustav kako bi se dala neka pobuda za pobunu, kaže Tabak i didaje da ovakva eskalacija odgovara samo Izraelu, to jest Netanyahuu.

- S druge strane Amerikanci su se odjednom našli u ratu koji se produljuje do daljnjeg, a postavilo im se pitanje zašto više brane Izrael od arapskih saveznika (iako to i nije toliko iznenađenje). Sada sve ovisi o tome koliko Iran može izdržati nove napade i uzvraćati udare te koliko se od njih mogu braniti zaljevske zemlje. Imajte na umu i da Teheran navodno, kako vrijeme odmiče, lansira sve sposobnije rakete, a tu su i unaprijeđeni dronovi Shahed, oni za koje se govori da su se uzeli iz Rusije, zaključuje Tabak.

Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.