Šest mjeseci rata: Iran je ozbiljno ranjen, Amerika je u problemima, ali još gore je prošao Izrael

Od početka rata u Iranu, koji se vrlo brzo proširio i na druge lokacije na Bliskom istoku, prošlo je šest mjeseci i šest dana.

Tim povodom u novoj epizodi podcasta Prva linija razgovarali smo s vojnim analitičarem s portala obris.org, Igorom Tabakom. Pritom smo se osvrnuli na nekoliko ključnih pitanja - u kojoj je fazi rat trenutno, je li izvjesnija daljnja eskalacija ili prestanak sukoba, koliko kapaciteta zaraćene strane imaju da nastave s borbama, kakav je status Hormuškog tjesnaca i može li itko od uključenih reći da je ostvario neki od zadanih ciljeva na početku rata.

Cijeli video emisije možete pogledati ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, na playlisti Prva linija

Videosnimku podcasta pogledajte ispod

- Ovdje ima jako malo mira, onaj Memorandum o razumijevanju, sklopljen u 6. mjesecu, dao je možda mjesec dana pauze u ratu, pa smo opet imali sukobe, da bi početkom kolovoza počela nova pauza, a sada se opet intenziviraju sukobi. Amerikanci su pritom izveli i napade koji nisu koncentrirani samo na Hormuz već diljem juga Irana, a ciljano je više od 100 meta. Iranci su odgovorili s tridesetak raketa što je potrošilo barem stotinjak američkih presretača za Patriote, a koji su deficitarni. Nadalje, Iranci svim sredstvima pokušavaju kontrolirati Hormuz, dok Amerikanci pokušavaju održati neki promet kroz tjesnac, uglavnom noću. Taj promet se koncentrira na tankere i naftu, ali i dalje je to u količinama koje su daleko od mirnodopskih uvjeta.

Kada je u pitanju Hormuški tjesnac, pitanje je i hoće li se (i mogu li se) Iran i Oman dogovoriti oko "raspodjele" kontrole nad tjesnacom.

- Ako se naplaćuju neke putarine, to bi se isplatilo i jednima i drugima, a sigurno se ne bi svidjelo svima ostalima. Naročito državama unutar Perzijskog zaljeva koje odjednom dobivaju novi trošak i drži im se "nož na grlu" zbog potencijalnog prekida prometa. Amerikanci su tu vanjski faktor, oni drže vanjsku blokadu Hormuza koja traje nekih mjesec i pol dana. Za to vrijeme okrenuli su nekih 80-ak brodova, kaže Tabak.

Što je s ciljevima

Pitali smo našeg gosta i koliko zadovoljni mogu biti Amerikanci i Izraelci nakon šest mjeseci rata, pogotovo s obzirom na svoje ranije deklarirane ciljeve (uništenje iranskog nuklearnog programa, uništenje balističkog programa, uništenje zračnih snaga i mornarice, promjena režima itd.).

- Amerikanci objektivno nisu zadovoljni. U prvom momentu pričali su o nuklearnom programu koji su kao "izbrisali", pa su ga "brisali" opet, a na kraju se oko toga još nije ni pregovaralo. Nadalje, aktualni režim Irana nije toliko oslabio da bi se urušio. Iranska mornarica, ona klasična, je uništena. Ali ona ozbiljnija, od Revolucionarne garde, je preživjela - a ona ima veliki broj manjih plovila, torpeda i mina te je namijenjena blokiranju Hormuza. Da, uništen je dio iranskog zrakoplovstva, ali dio aviona i dalje se viđa u zraku, kakvi god oni bili. Novi problem za Amerikance je zapravo taj da se Hormuz pokazao kao bitno ozbiljnije sredstvo pritiska nego bilo koja nuklearna bomba.

Sedam epizoda, devet sati, jedan ekspert: Pogledajte serijal o Iranu s Darijom Špelićem

Još gore od Amerikanaca su prošli Izraelci. Osnovni uvjet bio im je zatrti iranski nuklearni program, a to se nije dogodilo, niti se Iran raspao kao organizirana država, bez obzira na seriju vojno-ratnih atentata koje su izveli. K tome im je i ratovanje u Libanonu zaglavilo u susretu s FPV dronovima. Iran je pak preživio, ali je podnio dosta ekonomske štete. Njima i dalje svako malo nešto ode u zrak, a u kombinaciji s ionako nedostatnom infrastrukturom to se osjeti. Pitanje je koliko narod sve to može podnijeti, od nedostatka goriva, manjka vode, inflacije...

Vječni rat

Znači li ovo da bi SAD mogao zaglaviti u "Forever Waru", to jest vječnom ratu kako su republikanci, naročito Trump i Hegseth, nazivali ratove u Iraku i Afganistanu?

- Jasno je da i ovaj rat svojim trajanjem sve bliže dolazi toj definiciji. Pentagon je već sad ljudima na terenu produžio rok službe do 2027., a što se Ratne mornarice SAD-a tiče, ona je sve operativne nosače aviona poslala ili u Arapsko more pred Iran, ili neke od njih, poput Lincolna, šalju nazad na remont.

Pitanje je i koliko zaliha američka vojska ima za voditi rat u Iranu.

- Oni su zadnjih godina preferirali brze, kratke i žestoke sukobe. Naglasak je na zračnim snagama, a nastoji se sve manje koristiti kopnene snage - Venezuela tu služi kao neki pokazni primjer. No, Iran se pretvorio u drugačiji tip sukoba u kojem se svako malo mora "kositi travu", to jest djelovati ispočetka. A pritom je pritisak na zalihe specijaliziranog oružja, koje američke snage uglavnom drže izvan dometa protivnika. Tog se specijaliziranog streljiva potrošilo jako puno, a kako ovaj rat nije unaprijed planiran, nije se unaprijed ni povećala proizvodnja. Zadnjih mjeseci Amerikanci su krenuli s velikim novim ugovorima, ali za njih tek treba izdvojiti sredstva u Kongresu. Stoga je pitanje je li proizvodnja pokrenuta, a kako su ta oružja kompleksna, trebat će godine da se vrati na stanje zaliha iz veljače ove godine, a uz to bi se i njihova potrošnja trebala smanjiti.

Ključni posao za Hrvatsku vojsku: ‘Pogledajte kako se Ukrajina muči, a mi tek nemamo ništa‘

Na kraju smo vojnog analitičara pitali otvara li ovo Amerikancima bok na nekim drugim potencijalnim žarištima.

- Naravno, to se vidi na nizu drugih strana. Odgađa se isporuka specijaliziranih naprednih sustava i streljiva dugog dometa za kupce koji su to odavno platili. Na primjer, to su slučajevi švicarskih Patriota, Japan je stavljen na odgodu što se tiče Tomahawka, a veliko je pitanje i što je s ostalim saveznicima. Na primjer, hoće li hrvatska kupovina Himarsa biti ispunjena u skladu s rokovima. Sve to je deficitarna roba i tu nije samo pitanje mogućeg novog rata, nego i opskrbe saveznika ili Ukrajine koja očekuje nove napade tijekom zime.

Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.