ZAGREB - Sjaj i bijeda zajedničkih europskih projekata opet su zablistali ovih dana u novim dramatičnim zaokretima oko iznimno ambicioznog projekta A400M, što je naziv Airbusova vojnog transportnog zrakoplova koji bi trebao znatno unaprijediti snagu i pokretljivost oružanih snaga mnogih zemalja - ne samo europskih i ne samo članica NATO-a.
Dvadeset i osam godina prošlo je otkad je pokrenut projekt A400M, najprije u okrilju tada ustrojene skupine FIMA (engleska kratica za Budući međunarodni vojni zračni transporter, tj. Future International Military Airlifter).
Naum se izjalovio
Naum je bio proizvesti nasljednika za C-130 Herculesa i C-160 Transalla. Neuskladivost pojedinih zahtjeva i međunarodne političke komplikacije odnijele su cijeli ostatak toga desetljeća, uključujući odluku diva američkog vojno-industrijskog kompleksa, Lockheeda, da 1989. napusti taj projekt.
Prije osam godina raspisan je novi natječaj za motor - supersnažno srce koje će pokretati tu letjelicu. Nakon toga su, u svibnju 2003., partnerske zemlje - četiri glavne zapadnoeuropske sile (Britanija, Francuska, Njemačka, Španjolska), dvije zemlje Beneluxa (Belgija i Luksemburg, ali ne i Nizozemska), te zemlja s najvećom kopnenom vojskom u NATO-u nakon američke - Turska - potpisale sporazum o kupnji ukupno 212 budućih zrakoplova.
U međuvremenu se iz posla povukla tradicionalno prevrtljiva Italija, a i drugi su se donekle premišljali, pa je ukupni broj narudžbi smanjen na 180.
Crne prognoze
Kupcima se pridružila i Južna Afrika, koja je krajem 2004. odlučila kupiti osam tih aviona za ukupno oko 800 milijuna dolara, ali ih je čekanje zamorilo, te su u studenome i potvrdili otkazivanje narudžbe zbog kašnjenja. Loše vijesti nastavile su se nizati. Revizorsko-konzultantska tvrtka PricewaterhouseCoopers procijenila je da će A400M donijeti 2,4 milijarde eura gubitaka i neće moći to nadoknaditi bez prodaje i na tržištima izvan zemalja članica NATO-a. A prodaja izvan europskog dijela NATO-a već je dotad postala slabašno izvjesna.
Kulminacija krize
Godine 2006., Airbus je konkurirao na kanadskom natječaju za 17 taktičkih zračno-desantnih velikih letjelica koji bi zamijenili staru flotu modela C-130E, ali je Ottawa umjesto toga naručila četiri C-17 Globemastera III i 17 SuperHerculesa C-130J.
Kriza je kulminirala ovih dana kada je održan niz sastanaka koncerna Airbus, njegove majke tvrtke EADS (europske zračne, obrambene i svemirske kompanije) i sedam partnerskih zemalja. Dogodilo se to godinu dana nakon što je EADS objavio da će prve isporuke kasniti, te umjesto tijekom 2009. i 2010. biti najranije 2012.
Nešto poslije Airbusov glavni direktor Thomas Enders rekao je njemačkom časopisu Der Spiegel da je moguće otkazivanje cijelog projekta, a prethodno je list Financial Times Deutschland upozorio da je zrakoplov 12 tona teži nego što je smio biti, te neće moći ponijeti 32 nego samo 29 tona tereta, što je nedostatno za neke suvremena oklopna vozila za prijevoz postrojbi.
Tračak nade
Američki New York Times, pak, citirao je izvješće francuskog senata iz prošle veljače, gdje se nabraja kako je A400M premašio proračun za pet milijardi eura, kasni najmanje tri do četiri godine, i uvećava rashode Airbusa za milijardu do milijardu i pol eura godišnje.
Glavna je, međutim, nevolja u tome što i Njemačka i Francuska i Britanija sve ozbiljnije ratuju u Afganistanu i hitno trebaju pouzdane, moderne i kvalitetne letjelice, što bi A400M bio da nije pretrpio tolike promjene.
Ovih dana ipak se pojavio i neki tračak optimizma. Za spašavanje projekta, a time i ne samo ugleda nego i 10.000 radnih mjesta u vrijeme ionako rastuće nezaposlenosti i posustajanja trgovine, izdvojit će se dvije milijarde eura izravne pomoći, uz dodatnih milijardu i pol čiju prirodu treba još precizirati. Još uvijek je moguće da i američko ratno zrakoplovstvo naruči čak 120 takvih letjelica.
Sporazum će se potpisati na Dan žena?
Iako dug u britanskoj riznici raste, a vlada premijera Gordona Browna suočava se sa skorim izborima na kojima ionako nije favorit, a torijevska oporba je spremna napasti je kao isuviše popustljivu “prema Bruxellesu”, kompromis o dodatnom financiranju u zrakoplov mogao bi biti dogovoren, uz nadu da će sve biti potpisano na Međunarodni dan žena, 8. ožujka, što bi za golemi ratnički projekt možda i bilo neprikladno da već odavno nismo u globaliziranoj unisex eri. A upravo je jedna dama, španjolska ministrica obrane Carme Chacon, izrazila ovih dana uvjerenje da će sporazum biti ostvaren nadolazećih tjedana. Do tog se cilja dolazi korak po korak, nadovezao se njezin francuski kolega Herve Morin.
Ovakve (pripo)vijesti ne bi trebale obeshrabriti hrvatske zagovornike europskih integracija, jer A400M, uz sva posrtanja u realizaciji, zrači snagom i avangardnošću.