U nastavku donosimo:
- što stoji iza izjave američkog državnog tajnika Marca Rubija i zašto je ključna za odnos SAD–Iran
- kako raspoređivanje američke armade u Zaljevu mijenja pregovaračku kartu Teherana
- koje opcije stoje pred iranskim vrhom i što one znače za regionalnu stabilnost
- signale da kanali između zaraćenih strana postoje te zašto se pažljivo skrivaju
- što u cijelu jednadžbu unosi Donald Trump i zašto to mijenja procjenu rizika
Kada u politici netko namiriši krv, samo je pitanje trenutka u kojem će glavni rival znati prepoznati priliku da mu pokuša zadati konačni udarac. Da si ne lažemo, logika je to koja u politici funkcionira od pamtivijeka, a jednako bi - uz određene kozmetičke preinake - funkcionirala i u okvirima sad već službeno krahiranog međunarodnog poretka, koji još uvijek oplakujemo. Zašto? Zato što je politika, prije svega, moć, a moć se dijeli po dinamici nulte sume.
U slučaju oslabljenog režima u Teheranu, što manje moći ima Islamska Republika, to više moći imaju SAD i Izrael. Upravo kroz tu prizmu treba sagledati ovotjednu znakovitu izjavu američkog državnog tajnika Marca Rubija, dokazano najsposobnijeg dužnosnika aktualne administracije koji možda ima mnogo mana, ali manj...