U nastavku donosimo:
- izjavu i politički profil američkog analitičara Jamesa Carafana (Heritage Foundation) te reakcije u Zagrebu
- ključne elemente novog iranskog prijedloga posrednicima, uz uloge Abbasa Araghchija i regionalnih aktera
- što stoji iza koncepta blokade “Ekonomski gnjev” i zašto je postao središnja točka pritisaka
- pozicioniranja SAD-a, Irana i zaljevskih zemalja u pregovorima, uz bilješke reportera Baraka Ravida i drugih izvora
- projekcije tržišta energije i posljedice po Europu i SAD prema velikim bankama, uz rast zelene tranzicije i iskustva s terena
James Carafano iz Zaklade Heritage u Zagrebu je ovog vikenda rekao da je “Trump starac kojem se žuri da riješi sve svjetske probleme", kako je prenio Filip Pavić, novinar Jutarnjeg. Gordo bi to zvučalo da nije u protuslovlju sa stvarnošću: u godinu dana nije riješio niti jedan problem, ali je zato stvorio krizu iz koje se ne zna izvući, u Iranu.
Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi vikend je proveo putujući regijom, od Pakistana preko Omana i opet Pakistana da bi se u ponedjeljak obreo u Rusiji. Možda zatraži da im uzvrate uslugu i pošalju što više besposadnih letjelica kao što su slali njima za napade na Ukrajinu? Barak Ravid, novinar Axiosa, javlja u nedjelju navečer da je SAD dobio novi iranski prijedlog sporazuma. Promjena u odnosu na dosadašnje ponuda je Teherana da se pregovori o nuklearnom programu odgode za kasniju fazu, nakon otvaranja Hormuškog tjesnaca i prekida američke blokade iranskih luka, dok bi se prekid vatre protegnuo na dulje razdoblje ili bi se strane dogovorile o trajnom okončanju rata.
Najteže ostaviti za poslije
Dovitljiv diplomatski obrat kojem pribjegavaju pregovarači kad se nađu pred zidom: najteže pitanje ostaviti za neki drugi trenutak. Iranski prijedlog cilja podršku međunarodne zajednice jer bi prihvaćanje dovelo do normaliziranja prometa Hormuškim tjesnacem. Europske zemlje najavile su da će jamčiti promet kad dođe do sporazuma, pridružiti bi im se mogle i druge, Turska je najavila tu opciju. Zaljevske zemlje više su nego zainteresirane za takav razvoj, a Azija ne može dočekati. Trump bi se mogao naći pod pritiskom da prihvati prijedlog. Njegova je procjena, koliko se može zaključiti prema posljednjim izjavama, da će Iran uskoro biti na rubu ekonomskog kolapsa i pristati na sve njegove uvjete; eskalaciju sukoba ne želi. "Kad vam kroz sustav teče ogromna količina nafte ... ako iz bilo kojeg razloga ta linija bude zatvorena jer je ne možete prebaciti u spremnike ili brodove ... događa se da ta linija eksplodira iznutra. ... Kažu da imaju samo oko tri dana prije nego što se to dogodi," rekao je Trump u nedjelju na Fox TV. Vjerojatno je da zbog toga nije prihvatio posljednje pregovore i da će, izgledno, odbaciti iranski prijedlog.
Iranski prijedlog mogao bi smatrati potvrdom svoje procjene i uspješnosti operacije “Ekonomski gnjev”, kako je nazvana blokada iranskih luka, podsjećajući na naziv vojne akcije ”Epski gnjev”. Teheran je ekonomski izranjavan i izložen, pomoć koju bi mu mogle kopnom pružiti Rusija i Kina spora je i nedostatna, a izostanak sredstava koja su stizala prodajom nafte mogao bi akcelerirati nezadovoljstvo javnosti. Ravidu je izvor rekao da je Araghchi tijekom vikenda jasno dao do znanja pakistanskim, egipatskim, turskim i katarskim posrednicima da u iranskom vodstvu ne postoji konsensus o odgovoru na američke zahtjeve. Kamen smutnje zahtjev je SAD-a da Iran obustavi obogaćivanje urana. Prije posljednjeg iranskog prijedloga pozicije dviju strana bile su razrožene. SAD je zahtijevao 20-godišnju suspenziju obogaćivanja i uklanjanje obogaćenog urana iz zemlje, a dužnosnici zemalja posrednica sugerirali su da bi SAD bio voljan dopustiti Iranu da provede neke radove vezane uz obogaćivanje tijekom drugog desetljeća. Teheran je nudio petogodišnje obustavljanje obogaćivanja s mogućih dodatnih pet godina tijekom kojih bi njegov program obogaćivanja ostao ograničen, prenio je The Wall Street Journal.
Dosad poznata, sada potvrđena informacija koja dodatno otežava postizanje bilo kakvog sporazuma. Dodatna prepreka nastavak je iranskih vojnih operacija u Libanonu. Dobra vijest je da su prestali napadi na Iran i njegova odmazda zemljama Zaljeva.
Banka Berenberg objavila je dobar i loš scenarij ekonomskih posljedica bliskoistočne krize. Prvi predviđa da je najgore (rat, pregovori) završeno do kraja travnja, početka svibnja. U tom slučaju cijena nafte vraća se sa 100 dolara za barel tipa Brent na 75 dolara do prosinca, što dovodi do privremenog porasta inflacije. Drugo tromjesečje Europu vodi u stagnaciju zato što neizvjesnost i više cijene energije uzimaju svoj danak. Drugi stupa na scenu ako Hormuški tjesnac ostane zatvoren šest mjeseci. Cijena nafte ostaje 120 dolara za barel, plin 70 za megavatsat sve vrijeme (europske zemlje još uvijek nisu napunile skladišta plinom za zimu). Inflacija ozbiljno raste (prelazi 3 posto, penje se na 4, u Hrvatskoj proporcionalno polazeći od osnovne inflacije 4,8 posto) uz stagflaciju u Europi do kraja ove godine. Rast SAD-a se usporava.
Banka se nada da će rast cijena goriva u SAD-u potaknuti Trumpa da proglasi pobjedu uz kineski pritisak na Iran da ustupi. Zvuči dobro, ali Trump je već rekao da ga ne zabrinjavaju visoke cijene goriva do izbora u studenom, a kineski utjecaj na iransko vodstvo je ograničen. Putin neće poticati Araghchija da rade ustupke jer mu ovakva situacija odgovara.
Sekundarne ekonomske posljedice sukoba su raznolike, primjerice izvoz kineskih komponenti za obnovljive izvore energije (Peking je globalni lider u toj domeni) zabilježio je rekordnu prodaju prošlog mjeseca, ukupno 26 milijardi dolara. Iako je prijelaz na zelenu energiju zastao Trumpovim drugim ulaskom u Bijelu kuću, hormuška kriza potiče većinu zemalja koje nemaju izvore fosilnih energenata da ubrzaju tranziciju.
Toliko ljudi je ubijeno, strašno
Geopolitičke i geoekonomske rasprave ne smiju s uma smetnuti najgoru posljedicu rata, mrtve (podatci kako ih je sakupio AP): “Od početka rata u Iranu je ubijeno najmanje 3.375 ljudi, a u Libanonu najmanje 2.509.” Obje su brojke strašne, ali libanonska većinom uključuje ljude koji nisu ni na koji način povezani s Hezbollahom protiv kojeg Izrael ondje ratuje. “U Izraelu su ubijene 23 osobe, više od dvanaest u državama Zaljevskih zemalja. Poginulo je petnaest izraelskih vojnika u Libanonu, 13 pripadnika američkih oružanih snaga u regiji i šest pripadnika mirovnih snaga UN-a na jugu Libanona.” Dovoljan razlog da rat prestane, osobito izraelska agresija na Libanon.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....