REJKYAVIK - Oduvijek je bio ekscentrik, a ni njegova smrt nije prekinula afere i sporove vezane uz njega. Bobby Fischer, jedan od najvećih svjetskih šahista (mnogi će bolji poznavatelji materije reći i najveći), jedini Amerikanac koji je do sada bio svjetski šahovski prvak, bio je svjetska zvijezda te 1972. godine. Naime, tada se igrao meč koji je bio veći od velikog šaha, koji je bio “nastavak hladnog rata drugim sredstvima”: mozgove su u glavnom gradu Islanda ukrstili junak Sovjetskog Saveza Boris Spaski i Bobby Fischer.
Šok za Sovjete
Moskva je do tada polagala pravo na zemlju najvećih svjetskih šahista, a sada se odjednom pojavio taj mladac koji je uistinu sjajno igrao šah. Nuklearne glave su mirovale u silosima, a rat se vodi na 64 polja - informativne emisije su započinjale viješću o rezultatu tog susreta, apsolutno najvećeg šahovskog sraza u povijesti. I Bobby je pobijedio, veselju zapadnog svijeta (a i dobrog dijela istočnog - u Zagrebu je tada bilo teško naći onoga tko je navijao za Spaskog - svijeta koji je uživao u svakom porazu komunističkog imperija) nije bilo kraja.
Bobby Fischer postao je zvijezda nad zvijezdama, ali ubrzo su stvari krenule krivim putem. Kao što mnogi znaju reći, velika je genijalnost uvijek rubna, lako se sklizne. Fischer se, kako navode njegovi biografi, naprosto nije snašao i počeo se povlačiti u sebe, a ubrzo je postao čudak zarastao u bradu i dugu kosu koji ulazi u rat sa svojom zemljom i traži neki novi svijet za sebe.
Drugi meč sa Spaskim
Nakon niza peripetija, koje uključuju i novi meč sa Spaskim 1992. godine, u jeku rata na području bivše Jugoslavije, zatim spor s američkom vladom zbog tog meča, pa i privremeno pritvaranje, Fischer se konačno smirio na Islandu koji mu je dao državljanstvo iz humanitarnih razloga: “Fischer je našu zemlju učinio prepoznatljivom na karti”, tvrdila je tada vlada u Rejkyaviku. I bili su u pravu, Reagan i Gorbačov ondje su se sreli 15-ak godina poslije, a financijski kolaps uslijedio je nedavno.
Fischer je na Islandu proveo kraj svog života uživajući u gostoprimstvu vlade, koje je uključivalo i kuću, a umro je 2008. godine.
Čudak, kakav je bio, nije ostavio nikakvu oporuku, i to je izazvalo novi spor, koji će se moći riješiti samo tako da se iskopa njegovo tijelo i uzme DNK.
Japanka i Filipinka
Pojavile su se dvije žene koje tvrde da imaju pravo na njegovo naslijeđe. Jedna od njih je Miyoko Watai, Japanka, negdje Fischerovih godina, koja je ustvrdila da su se njih dvoje potajice oženili još 2004. godine kako bi Bobby osigurao lakše putovanje svijetom. Njih se dvoje znaju još od 70-ih godina, ona je također pasionirana šahistica koja mu je bila vodič za prvog posjeta Japanu. Poslije se njihov odnos, tvrdi Miyoko, pretvorio u ljubavnu vezu.
No, mlada Filipinka Marilyn Young tvrdi kako sve to nije točno te da je jedina prava nasljednica njezina kći Jinky, kojoj je šahovski genij zapravo otac. Ona se s Fischerom upoznala u jednom klubu u Filipinima kad su Bobbyju predstavljali mlade djevojke. Jedan od njegovih čuvara za meča sa Spaskim za britanski Daily Mail potvrdio je da je Fischer, uvjeren da je genijalac, želio oploditi što više žena kako bi se geni njegove genijalnosti u što većem broju sačuvali na Zemlji. Marilyn tvrdi da je Bobby bio prvi muškarac s kojim je vodila ljubav te da je on brinuo za njih dvije do smrti.
Sve su oči sada uprte prema Islandu gdje se čeka ekshumacija nakon koje će, valjda, i ovaj Fischerov zaplet biti raspetljan.