Flint je bio nervozan. Bilo je rano jutro sredinom ožujka, a on je s malom skupinom kolega vojnika stajao na aerodromu u Dnjipru. Misija na koju se spremali otisnuti bila je tajna, filmska, herojska i potencijalno smrtonosna. Čeličana Azovstal, golemi industrijski kompleks u lučkom gradu Mariupolju, bila je tjednima u okruženju, pod neprestanim ruskim udarima, a branitelji su ostali bez opreme, hrane i lijekova. Mnogi od njih bili su teško ranjeni.
Kada su im nešto ranije zapovjednici otkrili plan, neki su odbili "samoubilačku akciju". Tišina je bila teška, osjećaji još teži, a onda se jedan kolega prijavio. Imao je poseban razlog - suprugu koja se kao medicinsko osoblje nalazila u Azovstalu. Misija je doista bila više nego riskantna. Dva helikoptera, potpuno "goloruka", oslobođena oružja kako bi bila što lakša, trebala su preko neprijateljskog teritorija doći do tvorničkog kompleksa, prizemljiti, iskrcati prijeko potrebni teret – pomoć za branitelje i civile koji su se sklonili u podzemno grotlo tvornice – i izvući ranjenike. S najteže ozlijeđenim braniteljima Mariupolja evakuirana bi bila i supruga Flintova kolege.
Bio je nervozan. "Shvaćali smo da je to jednosmjeran let. I bili spremni na to da se nećemo vratiti", govori danas taj ukrajinski vojnik, koji je otada sudjelovao na još tajnih misija o kojima nema dozvolu govoriti. Letjelo se preko stotinjak kilometara neprijateljskog terena, premreženog ruskim protuzračnim sustavima, jednog od najgušće raketiranih područja u zemlji, a sve oči bile su uprte u njih i sudbinu njihove "nemoguće misije". "O tim akcijama bi se trebale napisati knjige i snimiti filmovi", kaže Flint u intervjuu novinaru The Warzonea, Howardu Altmanu.
U rano jutro tog dana on i kolege presvukli su se u civilnu odjeću i ušli u helikoptere tipa Mi-8 Hip. Prije toga su u kabinu ukrcani projektili tipa zemlja zrak Stinger, protutenkovske rakete NLAW i komunikacijski sustavi Starlink. "Mogli smo birati gdje ćemo sjesti", kaže. Kraj tanka s gorivom – što je značilo da idu u zrak u slučaju da ih neprijatelj pogodi. Ili na kutije s municijom. "Tamo bi u najboljem slučaju slomio pokoj ud da se srušimo", kaže Flint. Tajni spasilački helikopteri za pomoć Azovstalu uzletjeli su u 3.30 ujutro. Prvo su išli na punjenje goriva pa ravno prema neprijateljskim linijama.
Nervoza je prestala nakon ukrcaja. Odabrao je kutije s municijom i s visine od samo 4.5 metara, na kojoj je helikopter letio kako bi izbjegao ruske radare, čekao da se domognu cilja.
Letjeli su brzinom od oko 240 kilometara na sat, a visina i brzina te promjenjivi teren i raznorazne prepreke zahtijevale su vještog pilota. Kada su stigli do čeličane, opazili su da je komadić terena dovoljne veličine i bez krhotina i time prikladan za slijetanje. Idućih 15 do 20 minuta helikopteri nisu gasili pogon.
Vojnici, iznenađeni uspjelom posjetom, žurno su iskrcavali zalihe i dovlačili ranjenike do letjelica. Sa 16 teško ozlijeđenih boraca helikopteri su se ponovno odvojili od tla. Taj dio bio je teži od slijetanja, a uspio je zahvaljujući podršci branitelja iz Azovstala, kaže Flint. "Vojnici iz čeličane odvukli su pažnju neprijatelju započinjući novi teški okršaj", objašnjava. Dok se letjelica udaljavala, gledao kako se ispod njih rasplamsava pakao.
Na aerodrom u Dnjipru vratili su u 7.30. sati. Na povratku su ga preplavile emocije.
- Zaista je poseban osjećaj kada predaš ranjenike liječnicima i shvatiš da si uspio u nečemu što se činilo potpuno nemoguće. Sretan si i ponosan na svoj narod - zaključuje.