Notorni ruski plaćeni ubojica po prvi put je otvoreno progovorio o svom krvavom poslu i detaljno opisao kako je smaknuo skoro 40 ljudi u svojoj bogatoj karijeri. Andrej Veršinjin danas ima 43 godine, trenutačno je iza rešetaka, ali nada se da će nakon desetak godina ponovno biti slobodan čovjek. Međutim, tu će slobodu morati krvavo zaraditi na način da 'propjeva' i ruskim vlastima otkrije sve o nemilosrdnim gangsterima i mafijaškim vezama.
Za sada mu ide vrlo dobro. Veršinjin se bez problema na sudu obračunava s mafijašima s ciljem da izbjegne doživotni zatvor. Čak je odbio postati i zaštićeni svjedok, ali ruske vlasti ipak skrivaju njegovo lice na svjedočenjima, piše kommersant.
Iako 'cinkari' svoje donedavne kolege i poslodavce, ubojica kod svjedočenja bez problema govori o svojim nedjelima i pri tome ne pokazuje ni trunke kajanja.
- Samo sam radio svoj posao. Koji je bio moj posao? Finaliziranje problema s nekim pojedincima. Nakon toga bi otišao kući - rekao je državnoj tužiteljice Mariji Semenenko.
Veršinjin, za razliku od plaćenih ubojica koje gledamo u filmovima, nije svoje žrtve ubijao iz snajpera s velike udaljenosti. Bio je prisiljen pucati iz blizine, a razlog je pomalo bizaran. Naime, ima problema s vidom.
Veršinjin je ispitivan za vrijeme suđenja notornom mafijaškom bossu Dimitriju Lješnjakovu. On je vodio bandu pod imenom 'Forest' poznatoj po brutalnim likvidacijama po čitavoj Moskvi, a ubojica pokajnik odmah je identificirao šestoricu članova. Još ranije je Lešnjakove strpao u zatvor na 25 godina.
Potvrdio je da mu je Lešnjakov često plaćao za ubojstva protivnika.
- U to vrijeme ubojstva su bila svakodnevica. Obična dnevna rutina.
Njegova prva prava žrtva za 'Forest' bio je mafijaški boss iz mjesta Miass na Uralu, ali prije toga surađivao je s jednom drugom bandom.
- Sve je počelo kad sam imao 18 godina. Moji prijatelji i ja smo se okupili i oformili bandu pod imenom Lokomotiv.
U svom rodnom gradu nije se dugo zadržao, vrlo brzo je otišao u Moskvu, a potom u Perm i Rostov.
- Ponekad sam radio kao ubojica, a ponekad kao utjerivač dugova.
Priznao je da je radio za mafijaškog kuma Mihaila Prutova, a detaljno je opisao i na koji način je ubijao svoje žrtve.
- Nekoliko dana sam ih promatrao i snimao svaki njihov pokret. Najčešće bi ih likvidirao kad bi izlazili iz zgrade ili automobila. Prije samog ubojstva popričao bi s Prutovom, raspitivao se o načinu ubojstva, ali bi ga i žicao vozača koji bi me odvezao s mjesta zločina.
Uoči svakog ubojstva Veršinjin je imao isti ritual.
- Prerušio bi se. Nosio bi naočale, šešir i šal. Približio bi se žrtvi, upucao je i pobjegao. Otišao bi prvo u neku obližnju zgradu, presvukao bi se i ušao u automobil koji bi me uvijek čekao u blizini. U idealnoj situaciji, cijela operacija bi trajala oko tri minute - rekao je Veršinjin dodavši da ponekad nije bilo sve kako je zamislio, te da je ponekad morao improvizirati. Pogotovo pamti kada je jednog čovjeka dočekao u kontejneru za smeće.
- Nema tu emocija. Jednostavno sam radio svoj posao.
Sredinom devedesetih po ubojstvu su mu plaćali 5.000 dolara, a jednom su mu kao nagradu uručili i lažnu putovnicu. Uhićen je 2009. godine i osuđen na 19 godina zatvora. Kaže da je i sam svjestan da će po izlasku iz kaznionice imati velikih problema sa svojim starim prijateljima.