Češka je oduvijek poznata kao zemlja koja baš i ne voli vojsku. Ne treba ići daleko, tu je Švejk, iako je to više priča o trulosti jedne carevine. A osim Hašekove, ima još sličnih knjiga, poput "Oklopnog bataljuna", sjajnog djela Josefa Škvoreckog. I rijetko ste mogli čuti od Čeha, bilo na odmoru u Hrvatskoj ili tijekom boravka u Pragu, Brnu ili nekom drugom gradu, kako se hvale svojim vojnim uspjesima (u povijesti ih baš i nije bilo) ili boravkom u vojsci.
A onda šok: istraživanje javnoga mnijenja objavljeno početkom ovoga tjedna pokazalo je da češka javnost najviše vjeruje - vojsci. I policiji. Čak dvije trećine ispitanika.
Riječ je, dakle, o ozbiljnom obratu u češkom doživljaju svijeta, ali na nj je već ukazivao general Petr Pavel, zapovjednik Vojnog odbora NATO-a. Može se zamisliti što su mislili ruski generali: Čeh, pa na čelu NATO-a!
No, time ne prestaje niz iznenađenja ovog istraživanja javnog mnijenja. Česi tako vjeruju svojim sudovima (ovo je sasvim razumljivo, i to je jedan od razloga zašto u zemlji ima samo oko četiri posto nezaposlenih, a ekonomija stoji sjajno) i - nešto za Hrvatsku sasvim nezamislivo - bankama. Te dvije institucije uživaju podršku 53 posto stanovnika.
Najgore je, što je nastavak češke tradicije, prošla Crkva: njoj vjeruje samo 20 posto ispitanika. Ipak, tu je stanje bilo bolje sve dok 2012. nije donesena odluka da im se vrati konfiscirana imovina ili isplati protuvrijednost. E, to ide iz džepa, a to se ispitanicima ne sviđa. Crkva voli novac, ali porezni obveznici više vole svoj novac u svom džepu, nego na crkvenim računima.
Nisu bolje prošle ni televizije, vjeruje im 35 posto, dok rad nevladinih organizacija vjerodostojnim smatra njih samo 32 posto. I novine su na zlu glasu, vjeruje im 30 posto Čehinja i Čeha, a samo nešto veći postotak povjerenja daju sindikatima.