Anglikanski nadbiskup Canterburyja Justin Welby (59) na svom je Facebook profilu objavio dirljivu božićnu poruku.
Izrazio je tugu zbog svih onih muslimana koji zbog nedavnih terorističkih napada osjećaju da se moraju braniti zbog zlodjela učinjenih tobože u njihovo ime.
Iako je Božić tradicionalni kršćanski blagdan, nadbiskup je podsjetio da je to vrijeme suosjećanja i ljubaznosti prema svima.
'Božić je revolucionaran za nas kao kršćane, ali i za sve one oko nas, posebno za one koje pogrešno proglašavamo drugačijima', rekao je nadbiskup.
'Isus i njegova obitelj jednom su bili pogrešno shvaćeni i ljudi su ih mrzili. U Egipat su došli kao izbjeglice, kao migranti. Isus je i tijekom cijelog svog života bio neshvaćen i napadan', stoji u nadbiskupovoj poruci.
Čak i oni koji se ne smatraju vjernicima i koji nisu religiozni, mogu pronaći utjehu u Welbyjevim riječima. Božić za njega znači 'davanje ljubavi koju nam je Bog dao onima koji se osjećaju odbačenima'.
Pročitajte u cijelosti nadahnutu poruku nadbiskupa Welbyja:
'Ova je godina bila izuzetno teška za jako velik broj ljudi i zajednica. Ponajprije mislim na našu muslimansku braću i sestre koji osjećaju da se moraju braniti zbog zlodjela učinjenih tobože u njihovo ime.
Mnogo razmišljam o strahu u zajednicama židova, sikha, hindusa i ostalih vjera. Nitko u ovoj zemlji ne bi trebao osjećati strah ili tjeskobu zato što pokušava mirno živjeti i moliti prema tradiciji svojeg naroda. Za sve koje osjećaju strah, molit ću ovog Božića.
Božić predstavlja revoluciju za nas kršćane i za sve one koji žive oko nas i na koje često pogrešno gledamo kao na 'drugačije'.
Isus i njegova obitelj jednom su bili pogrešno shvaćeni i ljudi su ih mrzili. U Egipat su došli kao izbjeglice, kao migranti. Isus je i tijekom cijelog svog života bio neshvaćen i napadan.
Ali kroz to kako se odnosio prema drugima – posebno prema onima koji su smatrani drugačijima, manje vrijednima ili onima kojih se treba bojati – on nas je naučio duboku lekciju o tome kako se odnositi prema drugima. Bilo da je to priča o dobrom Samarićaninu, ili priča o ženi na izvoru s kojom se nitko nije želio družiti, Isus nam je pokazao nebrojeno mnogo načina na koje možemo voljeti druge.
No što to znači u praksi i u ovoj zemlji? Za mene to znači onu ljubav koju nam je Bog dao, proslijediti onima koji se osjećaju odbačenima, baš kao što su bili odbačeni Isus i njegova obitelj. To bi moglo značiti pozvati susjeda na večeru ili na čaj. Ili započeti razgovor s nekim na školskom igralištu. Ili jednostavno sjesti pored nekoga pored koga nitko ne želi sjediti. Pokušajte, riskirajte, vidite što će se dogoditi.
Kako kršćani pozvani smo učiniti taj prvi korak. Onaj tko preuzme taj rizik, spoznaje da je ta druga osoba božji dar nama, baš kao i što mi možemo biti dar njemu.
Moramo biti ljudi koji ne prihvaćaju priče koje nas razdvajaju – gdje god da ih čujete – jer mi poznajemo bolje priče. Takva je priča o Bogu koji je poslao svojega sina da bude uz nas u ovome svijetu punom straha i opasnosti. Mi imamo snagu podijeliti tu ljubav sa svojim susjedom, bez obzira tko on bio. I ne samo ovog Božića, nego uvijek.'