NATO je nedavno izveo svoju najveću vojnu vježbu od Hladnog rata, u kojoj su sudjelovale trupe iz 14 zemalja, a fokus je bio na obrani europskih granica, posebice u blizini Rusije.
Uz porast napetosti od ruske aneksije Krima 2014., NATO je dao prioritet koalicijskim pripremama za ratovanje, dok vojnici iz zemalja članica moraju vješto surađivati na bojnom polju, piše Wall Street Journal koji ipak primjećuje da suradnja unutar NATO-a zasad često odražava napetosti i razlike. Postoji još mnogo izazova za prebroditi u pripremama za moguću obranu od Rusije, ocjenjuje dnevnik.
Dobra vijest je da NATO iz godine u godinu ipak jača. Povećala su se izdvajanja za obranu europskih članica, pridružili su se novi saveznici, Finska i Švedska, nedavno je, 4. travnja, savez proslavio 75.obljetnicu.
Kritike čelnika
Glavni izazovi uključuju neslaganja oko proširenja i ispunjavanja proračunskih obveza. Utrka za nasljedstvo glavnog tajnika NATO-a, Jensa Stoltenberga, je u tijeku, što dodatno potiče napetosti dugogodišnjih i novih država članica iz bivšeg istočnog bloka, piše WSJ.
Iako su se članice NATO-a obvezale potrošiti 2% BDP-a na obranu do 2014., nisu sve ispunile taj cilj, što je izazvalo kritike čelnika NATO-a. Latvija, koju je Sovjetski Savez napao 1940. i nije stekla neovisnost do 1991., potrošit će 2,4% svog BDP-a na obranu ove godine, što je dio plana da dostigne 3% 2027. Kanada izdvaja oko 1,3% svog BDP-a svojoj vojsci i ne planira doseći 2%. Niži kanadski izdaci za obranu odražavaju različite percepcije prijetnji unutar saveza. Dok je kod zapadnih zemalja veća zabrinutost Rusija, kod zemalja članica uz Sredozemno more i onih istočnih prijetnje predstavljaju ilegalne migracije, terorizam i regionalni sukobi.
Značajna bliskost
NATO izravnu rusku invaziju na susjednu članicu za sada ocjenjuje nevjerojatnom, no postoji zabrinutost da bi Moskva mogla potaknuti sukob u obližnjim zemljama iskorištavanjem lokalnih napetosti, kao što se to vidi u istočnoj Ukrajini.
Nakon moskovske aneksije Krima i njezinog angažmana u istočnoj Ukrajini, članice NATO-a 2016. pristale su održati rotirajuće raspoređivanje trupa u ranjivim istočnim državama članicama, dodijelivši svakoj zemlji vodeću obrambenu ulogu.
Obranu svake države NATO-a duž istočne granice saveza vodi jedna država članica, a druge je podupiru. Sjedinjene države vodile su trupe u Poljskoj, Njemačkoj i Litvi. Velika Britanija vodila je u Estoniji, Kanada u Latviji.
Nakon invazije na Ukrajinu u veljači 2022. NATO je pojačao svoju prisutnost u zemljama te uspostavio nova partnerstva u Slovačkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj. Hrvatske trupe podupiru akcije u Mađarskoj i Poljskoj.
Ovogodišnje vježbe Steadfast Defeneder koje su se protezale na lokacijama od Arktičkog kruga do Crnog mora, koje uključuju 90.000 vojnika i razna vojna sredstva, imale su za cilj poboljšati interoperabilnost među saveznicima.
Partnerstva stvorena nedavnim vježbama označila su značajnu bliskost među saveznicima. Latvijska vježba, Crystal Arrow, značajan je primjer. Latvija, zemlja sa značajnim ruskim stanovništvom i problemima na granici s Rusijom i Bjelorusijom, izvela je vježbu koja je uključivala 3,000 vojnika iz 14 zemalja, uključujući Kanadu, SAD, Island i Estoniju. Kanadske snage stacionirane u Latviji čine trenutno najveće prekomorske trupe zemlje.
Različite nacije
Unatoč vanjskom prikazu zajedništva, razlike postoje na terenu. Prve su one u komunikaciji. U vježbama kao što je Crystal Arrow, latvijske i američke trupe surađivale su s Kanadom koja je nadzirala multinacionalne obrambene snage. Komunikacijski izazovi su i dalje postojali, dok su se vojnici iz različitih nacija borili za učinkovitu interakciju, ometani jezičnim razlikama i nepouzdanim radijima. Službena komunikacija odvija se na jezicima NATO-a, francuskom i engleskom.
Postoje razlike u naoružanju i standardizaciji vojne opreme. Primjerice od pridruživanja NATO-u 2004. Latvija je modernizirala svoje oružane snage kako bi zadovoljila standarde saveza, zamijenivši opremu iz sovjetske ere zapadnim modelima. Svaka država članica često održava svoje vlastite vojne sustave, što dovodi do logističkih složenosti i problema s interoperabilnošću.
- Operacije uspijevaju zbog jednostavnih planova i integracije. Svaka zemlja ima svoj način na koji to čini, ali namjera i učinak bili su isti u cijeloj borbenoj skupini, rekao je kanadski potpukovnik Jonathan Cox koji je nadzirao operacije u Latviji za Wall Street Journal.
Unatoč naporima da se uspostave norme za opremu, nedosljednosti i dalje postoje, čak i za osnovne stavke poput topničkih granata. Čak i manja oprema predstavlja izazove jer su planeri godinama rješavali problem kompatibilnosti terenskih radija proizvedenih iz raznih zemalja. Ova raznolikost komplicira održavanje i kompatibilnost, osobito za zemlje koje primaju potporu, poput Ukrajine, gdje kombinacija opreme iz zemalja NATO-a stvara logističke izazove.
Proizvodnja vojne opreme je unosan posao, a malo koja zemlja je se želi odreći. U Europi, većina zemalja štiti nacionalne proizvođače oružja i često se natječu za izvozne narudžbe.
Nakon Hladnog rata tehničke razlike nisu bile važne. Ali sada trupe moraju moći međusobno koristiti opremu i znati da će se granate jedne zemlje moći ispaliti iz topova druge.