Ruska agresija na Ukrajinu ušla je u novu subfazu: obrambene snage Kijeva su, kako se čini, ostvarile važan uspjeh ulaskom u selo Robotine, što im otvara manevarski prostor radi prodora prema Azovskom moru, s jedne strane, i prema Krimu, s druge, što je strategijski cilj operacije koja je pokrenuta početkom lipnja.
Agencijski izvještaji govore da su ruske snage u subotu napale Kupjansk, strategijski važan grad na istočnom dijelu bojišta koji je Ukrajina prije godinu oslobodila u brzoj operaciji kojom je bezmalo izbacila okupatorske snage iz Harkivske oblasti.
Suočavamo se tako s interesantnom slikom ratišta, Ukrajina vrši pritisak na jugu gdje se ruski agresori aktivno brane nastojeći spriječiti proboj obrambenih linija. Kijev je znatan dio vremena utrošio na gađanje ciljeva u pozadini ruskih linija kako bi otežao logističku podršku trupama na fronti, čime automatski djeluje i na moral mobiliziranih snaga.
Lojalnost, ne sposobnost
Rusija se uzda u kvalitetu obrane koju je postavio nedavno smijenjeni general Sergej Surovikin. Njegova smjena još je jedan element koji gradi nadu u Kijevu jer je zbog pobune sad pokojnog Jevgenija Prigožina došlo do niza smjena unutar vojne hijerarhije koju karakterizira lojalnost, ne sposobnost: Surovikin je bio jedan od najboljih generala koje Rusija ima.
Prije nekoliko tjedana ukrajinska je vojska promijenila napadačku taktiku prebacivši se s modela napada moćnog oklopa praćenog pješaštvom na manje pješačke jedinice koje traže točke na kojima se lakše može proći kroz gotovo nepregledna minska polja, prvu liniju zaštite ruske obrane. Promjena taktike mogla bi biti signal da je general Valerij Zalužni, zapovjednik ukrajinskih obrambenih snaga, ostvario pobjedu nad političkim vrhom. Predsjednik Volodimir Zelenski, vjerojatno uz podršku ministra obrane Oleksija Reznikova, upozoravao je da treba izbjeći velik broj ukrajinskih žrtava, ali je želio brži uspjeh. Može se spekulirati da je povratak ukrajinskih snaga u Bahmut također politička odluka jer taj razrušeni grad nema strategijsku, ali ima propagandnu vrijednost. Američki su vojni stručnjaci taj potez posebno zamjerili Kijevu. Najveći donatori ukrajinske vojske nisu bili zadovoljni odlukom Zalužnog da promijeni taktiku, ali uspjeh kod Robotina, ako se pretvori u stvarni proboj ruske obrambene linije, dodatno će ojačati ugled i utjecaj zapovjednika ukrajinske vojske. Slabeći istodobno karizmu Zelenskog, koji se sad gotovo svakodnevno suočava s korupcijskim skandalima unutar vlasti. Ukrajinski je predsjednik zbog toga inzistirao na najavi slanja borbenih zrakoplova F-16, što mu je odobreno jer je Zapadu jasno da bi destabilizacija njegove vlasti u ovom trenutku postala ozbiljan problem. Srednjoročno, slabljenje Zelenskog jačalo bi desne i radikalno desne opcije, što bi davalo argumente ruskoj dosad neargumentiranoj tezi o neonacističkoj vlasti u Kijevu.
Ruski planeri nastavljaju taktiku kojom su kanili oslabiti oštricu udara ukrajinske ofenzive: jačati napade na istočnom dijelu bojišnice kako bi prisilili generala Zalužnog da dio udarnih jedinica drži na tom području jer bi pad Kupjanska, drugi put, bio težak udarac moralu vojske i javnosti. Agresorske snage na tom području ostvaruju određene, ne prevelike, ali uspjehe koji potvrđuju da i dalje nisu u stanju izvoditi složene ofenzivne operacije, ali mogu izazivati teškoće ukrajinskim planovima.
Diplomacija radi
Diplomatske aktivnosti traju, tiho, većina svijeta želi da oružje u Ukrajini zašuti, ali Kijev i Moskva i dalje vjeruju da mogu ostvariti ciljeve: prvi dovesti Krim u doseg topništva, drugi sačuvati liniju podjele. Iako će govoriti kako su ciljevi konačna pobjeda - Kijevu je to izbacivanje ruskih snaga, Moskvi okupacija četiriju anektiranih oblasti (Doneck, Luhansk, Zaporižje, Herson) - sasvim je jasno da su to, u ovom trenutku, neostvarivi ciljevi.