Srbija nastavlja tapkati u Vučićevu autoritarnom mraku. Teško je više naći bilo kakvu racionalnost. Ima li ovo ikakve veze sa zdravim mozgom? Nastavljaju se kaos, metež i rusvaj, koji je ostao i nakon još jednih izbora po srbijanskim "selendrama" kojima i režim i antivučićevski oponenti - studenti - pridaju egzistencijalni značaj. Izbori u deset malih provincijskih sredina bili su na život i smrt, a ukupno u svim tim mjestima ima manje od 250 tisuća glasača (u Srbiji oko sedam milijuna ljudi ima pravo glasa), što samo pokazuje koja se strast, opčinjenost, žudnja, ali i frustracija, ogorčenje i tjeskoba nataložila u "komšiluku".
Obje strane potegle su koliko mogu. Aleksandar Vučić podigao je uoči izbora ljestvicu do neslućenih apsurda, najavljujući čak i agresiju Hrvatske i Albanije na Srbiju (!?), studenti su u javnosti i medijima bili izloženi neviđenim bestijalnim napadima, a oni koje režim naziva "blokaderi" iskazivali su vidno razočaranje time što im je možda gotovo 1,5 godina prosvjeda iskliznulo kroz prste i otišlo u vjetar kada se činilo da je Vučić već na podu i odbrojavanje do nokauta prešlo sedam.
Koliko je Aleksandar Vučić opterećen i opsjednut ostankom na vlasti za koju se narcisoidno boji, govori i činjenica da je bio nositelj svih tih deset seoskih lista. U normalnim okolnostima izbori u tim gradićima i selima bili bi samo usputna vjestica u medijima, ako i to. No, koliko su izbori u Aranđelovcu, Bajinoj Bašti, Boru, Kladovu, Knjaževcu, Kuli, Lučanima, Majdanpeku, Sevojnu i Smederevskoj Palanci bili važni, pokazuju i "hype", odnosno uzavrela atmosfera, pa i histerija i kod režima i kod studenata te pljuštanje istovjetnih optužbi za krađe, nasilje i pritiske, ali i sama činjenica da je Aleksandar Vučić osobno na televiziji, što su prenosile sve TV postaje s nacionalnom frekvencijom, čitao njihove rezultate te slavodobitno "palanački" objavio da je pobijedio 10-0. Sve to pokazuje tu iščašenu srpsku stvarnost. Izbori u tih deset mjesta, od kojih mnogi ni u Srbiji nisu sigurni gdje se točno nalaze, predstavljeni su kao biti ili ne biti, odnosno lakmus za "majku svih izbora" - parlamentarne, koji bi trebali-mogli biti ključni za sudbinu Srbije.
Nesagledive posljedice
Doduše, Vučić jest pobijedio u svim tim srbijanskim zabitima, ali uz znatno manje glasova nego što je to bilo prije, što njegov ionako paranoični karakter dodatno uznemiruje. Antivučićevska oporba i oponenti hvataju se za tu činjenicu, najavljujući da je to ipak "omen" koji će dijaboličnog i patetičnog autoritarnog Vučića pomesti u ropotarnicu povijesti.
Naprednjaci su proglasili uglavnom tijesne pobjede, uz incidente, batinaše i neregularnosti, navode antivučićevski mediji, a studenti u očaju poručuju da će na parlamentarnim izborima biti "znatno teže provesti zastrašivanje i ucjene". Ipak, ostaje bojazan da će Vučićeva mašinerija sve učiniti da ih dobije, pa po bilo koju cijenu (vjerojatno neće zazirati ni od otvorenog nasilja tiananmenskog scenarija koji ionako prorežimski ljudi otvoreno zagovaraju).
No, ako dobije i te glavne izbore, a ovi "mali" pokazuju s kakvom se strašću on baca na njih, obračun s neistomišljenicima i bahatluk režima mogu imati nesagledive posljedice po drugačiju Srbiju. Ali, ne znamo ni što bi pobjeda "studenata" donijela Srbiji jer, kako smo već puno puta konstatirali, ne znamo njihov stav o mnogim važnim pitanjima Vučićeve politike, od "srpskog sveta" do odnosa prema susjedima i pitanju europskih integracija koje su, prema novim istraživanjima, dodatno izgubile podršku, očito i među mnogima koji bi rado Vučiću gledali u leđa ili avionski mlaz dok bježi u (Bjelo)Rusiju ili kamo već.
‘Udar iz Zagreba‘
Vučić je u grču i nervozi prije "the izbora" za koje se još ne zna kada će biti jer ih se ipak ne usuđuje najaviti zato što je svjestan da je i ove izbore dobrim dijelom dobio prijetnjama, kupovinom, medijskim pritiskom, psihotičnim i apokaliptičnim, na granici bizarnosti, plašenjem naroda. Oporba je iznijela niz evidentnih kršenja izbornih regularnosti: od izravnog kupovanja glasova i dovođenja lažnih glasača iz drugih gradova do izravnih pritisaka gubitkom posla ili nuđenjem unapređenja, uporabom tzv. "bugarskog voza". Bivši srbijanski predsjednik Boris Tadić u svom je postu na X-u napisao da je Vučić poslao na izbore svoje "horde zla - batinaše i okorjele kriminalce, svoje najvažnije saveznike - to su radili Mussolinijevi fašisti". S druge strane, ni režim nije štedio svoje protivnike. I oni su, prema njihovim tvrdnjama, dovodili lažne glasače i vršili pritisak, a u igri su opet bili Vučićevi omiljeni troublemakeri - Hrvati.
Režimski mediji govorili su o stotinama hrvatskih automobila koji su došli u gradove u kojima se glasalo, a i sam Vučić nije odolio da ne kaže kako su "nas udarali iz Zagreba, ali i šire regije". "U Kuli ste tijekom izbornog dana imali više zagrebačkih tablica nego iz cijele regije", rekao je usnulim glasom Vučić koji cijelo vrijeme izluđuje narod da je Srbija jedina zemlja u kojoj, dok je on na vlasti, nije bilo rata, a svima im prijete. Srbiju naziva jedinim otokom slobode u Europi, pa čak fantazmagorično uspoređuje Srbiju s "galskim selom" iz stripa Asterix, pogrešno navodeći da je to iz stripa Talični Tom!? Besmisleno je da Vučić - koji drži sve poluge vlasti jer sve institucije više nemaju autonomiju te su postale paradržavne stranačke "ustanove", a nema ni trodiobe vlasti jer je sve koncentrirano u njegovim rukama - nastoji uvjeriti sve oko sebe da on brani slobodu koju ugrožava oporba, odnosno studenti koji nemaju nikakvu političku moć, ni pristup nacionalnim medijima, osim u slučaju kada ih se sotonizira na najniže načine. Režimske televizije više se ne skanjuju nazivati ih ne samo izdajnicima i ustašama, nego čak koriste i najprostiji psovački rječnik, nazivajući ih terminima kao što su "govna, đubrad, stoka i šljam".
Nesigurni diktator
Vučić je otvoreno krenuo u rat protiv svih koji drugačije misle i ne preza više od uporabe nasilja jer paravojne kriminalne skupine haraju Srbijom pod paskom policije koju je ionako u posljednjih godinu dana pojačao i u ljudstvu i u opremi, a udvostručio im je i primanja. Vučić sve jasnije pokazuje sve slabosti nesigurnih diktatora koji se boje za sebe i svoju vlast.
Neki tvrde da će izbori biti na ključni srpski mitski blagdan Vidovdan, 28. lipnja, neki spominju studeni i prosinac, a neki čak da bi se sve moglo otegnuti do ožujka 2027. godine. Sve ovisi o volji samog Vučića.
No, kako bilo, Srbija je ušla u eru potpunog džumbusa i jasne svijesti da Vučić i njegov režim neće popustiti niti prepustiti vlast, pogotovo ne na izborima. On je za očuvanje vlasti spreman ići do kraja, pa što god to značilo. Ovi minorni lokalni izbori pokazali su tu uznemirujuću stvarnost u kojoj se Srbija nalazi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....