LONDON - Londonski muzej Victoria & Albert objavio je na internetu dva toma dokumentacije koja pokazuje što je nacistički režim radio s otetom “izopačenom umjetnošću”.
Hitler je postimpresionističku modernu umjetnost proglasio “dokazom poremećenog uma” i djela ekspresionista, nadrealista i dadaista dospjela su na crnu listu. Dugačku listu, jer je početkom 40-ih naređeno da se više od 16 tisuća umjetničkih djela među kojima su bila i djela Kandinskog, Otta Dixa, Van Gogha i Mana Raya, uklone iz njemačkih muzeja. Mnoga su djela uništena, a knjige evidencije otkrivaju sudbinu ostalih.
Popis “izopačene umjetnosti” sastavljen je 1941. i 1942., a Victoria & Albert muzeju donirala ga je udovica Heinricha Roberta Fischera 1996. U međuvremenu su ga mnogi stručnjaci koristili u istraživanjima širom svijeta, najčešće za provjeru porijekla slika nestalih za vrijeme nacističke vladavine.
Kustos muzeja Victoria & Albert Douglas Dodd vodi projekt objave knjiga evidencije i BBC-ju je rekao da su liste “sistematski organizirane”. To je bila golema operacija koja se vodila s vrha, rekao je Dodd.
Za svaku instituciju iz koje su oduzimana umjetnička djela sastavljao se poseban popis. Djela su popisana po abecednom redu imena umjetnika i svaki zapis sadrži informacije što se s djelom događalo. Ako je razmijenjeno, obilježili su ga slovom “T”, ako je prodano slovom “V”, uništena djela označena su sa “X”.
Hitlera su najviše zanimala djela Chagalla, Mana Raya, Picassa i Matissea, posljednja dvojica zbog njihova interesa za primitivnu umjetnost što je za Hitlera bio “zločin protiv njemačke kulture”.
Pljačkanje muzeja predstavljao je kao “egzorcizam zla” i dokidanje židovske, marksističke, ne-arijevske urote za kontrolu umova i srca njemačkog stanovništva.
Prošle godine u stanu Corneliusa Gurlitta u Münchenu pronađeno je više od 1.400 opljačkanih umjetnina koje je sakrio njegov otac Hildebrand Gurlitt, jedan od glavnih dilera umjetnina nacističkog režima. Muzej Victoria & Albert odlučio je objaviti zapise o “izopačenoj umjetnosti” upravo kao odgovor na otkriće Gurlittovih slika. Mnoga se opljačkana djela još traže, a institucije iz kojih su odnesena nikad nisu uspjela dobiti dokumentaciju koja bi im pomogla ući u trag slikama, pa dokumenti objavljeni u Londonu daju novu nadu.