U dvorani su se lijeno klatile vreće za boks, koje smo Matjaž i ja neuspješno pokušavali snažno odalamiti desnicom, kada je u ring veselo utrčao čistokrvni border koli. Za njim dvije asistentice i, konačno, eto i gazde, laobana (direktora) Chen Yongqinga koji je na sastanak kasnio dobrih sat vremena, ali nas je dok smo čekali zabavljao porukama koje nam je slao preko WeChata, kineske inačice vibera. U prostranoj, golemoj dvorani bilo je sve do tog trenutka tiho - povremeno bi se čula glazba kada bi se otvorila vrata koja vode prema recepciji, a kada smo se Matjaž i ja odvažili navući boksačke rukavice i ponovno navaliti na vreće - što je njemu išlo puno bolje nego meni - sa strane su nas, smijuljeći se, gledali budući kineski tjelohranitelji, zabavljeni upornošću i (ne)talentira...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....