NA KAPALJKU

Je li Europska unija zakazala kod cjepiva? Evo što o tome govore ove činjenice

Cijepljenje protiv virusa korone je počelo - teoretski. Jer očito nema dovoljno doza cjepiva
 Ronny Hartmann/AFP

Je li EU naručio premalo doza cjepiva?

Netočno da ne može biti još manje točno: Europska komisija je prošle godine sklopila ugovor za isporuku gotovo dvije milijarde doza cjepiva - dakle gotovo četiri komada za svakog od oko 450 milijuna građana 27 članica Europske unije, piše Deutsche Welle. Ugovori su potpisani sa šest proizvođača cjepiva: BioNTech/Pfizer, Moderna, AstraZeneca, Curevac, Johnson & Johnson i Sanofi za različit broj doza od svakog proizvođača.

Kako za Deutsche Welle objašnjava glasnogovornik Europske komisije Stefan De Keersmaecker, u trenutku potpisivanja ugovora cjepivo još nije niti postojalo i nitko nije znao reći, koji proizvođač će prvi - i hoće li uopće uspjeti stvoriti preparat. Prva dozvola Europske agencije za lijekove (EMA) je izdana za cjepivo tvrtki BioNTech/Pfizer, 6. prosinca je preporučila i cjepivo tvrtke Moderna.

Izvorno je od te dvije tvrtke doista naručeno "samo" 200 milijuna doza od BioNTecha i 80 milijuna od američke tvrtke Moderna zato jer je kod njih riječ o novoj tehnologiji i veoma visokoj cijeni doza cjepiva da bi bilo pametno naručivati tek "za svaki slučaj". Povrh toga je i problem držanje tih doza cjepiva: preparat BioNTecha se mora držati na temperaturi od -70 stupnjeva Celzijusa.

Ipak, njemački političar i stručnjak za zdravstvo Karl Lauterbach je nedavno i u toj politici prvih narudžbi optužio EK da je ipak slijedio i neka druga načela od zdravstvenih i pitanja troškova: "Da je Moderna na primjer bila francuska tvrtka, sasvim sigurno bi bilo naručeno više cjepiva."

Bilo kako bilo, već po objavi uspjeha u pronalasku cjepiva je EK zimus odmah naručio dodatne količine, još 100 milijuna doza od BioNTech/Pfizera i još 80 milijuna od Moderne - to je bila opcija dogovorena već u prvom ugovoru. Glasnogovornik EK nam je potvrdio i kako se već vode pregovori o isporuci još većih količina.

U drugim članicama EU-a je, ne bez zlobe primijećeno i kako je Njemačka "dobila" znatno više doza cjepiva tvrtke BioNTech nego ostale države. To je točno, ali zato postoji i dobar razlog: Njemačka je vlastitim novcem, dakle novcem ovdašnjih poreznih platiša - i to veoma značajnim iznosom - potpomogla razvoj tog cjepiva čime se ta tvrtka obvezala i za isporuku dodatnih količina.

Je li EK trebao već unaprijed naručiti još veće količine - od dvije milijarde doza cjepiva? Takva odluka bi se teško mogla objasniti, a sklapanje ugovora s ovako raširenim spektrom proizvođača bi se brzo mogao isplatiti kad - kao što se očekuje - za koji mjesec budu dopuštena i cjepiva tvrtki AstraZeneca i Curevac. Europska komisija isto tako vodi i pregovore s američkom tvrtkom Novavax o isporuci i 100 milijuna doza cjepiva tog proizvođača.

Za razliku od optužbe da je EU naručio premalo doza, ima nešto istine u optužbama nevladinih humanitarnih udruga kako je bogata Europa naručila goleme količine - što znači i da će siromašnije zemlje svijeta doći na red mnogo kasnije.

Provodi li se u Europskoj uniji cijepljenje previše sporo?

Tu nema većih rasprava: to je točno. Nakon priča o početku masovnog cijepljenja već prije proteklog Božića, polako se počelo tek 27. prosinca - u nekim članicama još sporije nego u drugima. Obzirom na visok broj novozaraženih, tu je kritika potpuno na mjestu.

Ali problem nisu količine koje su naručene, nego količine koje su proizvođači uopće u stanju isporučiti, objašnjava njemački ministar zdravstva Jens Spahn: "Činjenica da moramo određivati prioritete nema veze s naručenim količinama, nego s proizvodnim kapacitetima tih farmaceutskih tvrtki." A tu se već radi punom parom: u Njemačkoj će u dogledno vrijeme proizvodnja BioNTechovog preparata početi i u novom pogonu u Marburgu, a i glasnogovornik EK-a nam kaže kako je Bruxelles odvojio značajne iznose za povećanje proizvodnih kapaciteta.

A razloga za tu sporost svakako ima još: u mnogim članicama je problem i nedostatak osoblja koje bi organiziralo i provodilo cijepljenje, ali i kompliciran postupak u određivanju termina. Jer tu svaka članica ima i svojih "specijaliteta": na primjer u Francuskoj pljušte međusobne optužbe zbog "fijaska" u što se pretvorio početak cijepljenja, ali tamo je i problem liječnička praksa u cijepljenju. Francuski liječnici su obavezni baš svakome u osobnom razgovoru objasniti prednosti - i moguće mane cijepljenja, a onda im još i dati nekoliko dana "za razmišljanje". Tek onda svaki građanin može vlastitom rukom potpisati privolu da bude cijepljen - da bi se nakon svega toga uopće počelo razmišljati kad i gdje će biti cijepljen.

I Nizozemska se "istakla" kao jedna od posljednjih članica gdje je počelo cijepljenje - tek 6. siječnja - ali tamo se pokazao i problem same logistike isporuke. Naime, u skladištu na istoku Nizozemske već danima stoji oko 175.000 doza cjepiva proizvođača BioNTech/Pfizer, ali trebalo je naći načina kako da ih se dovede do građana i da stalno ostanu na traženoj temperaturi od -70 stupnjeva.

S druge strane, kad je Nizozemska tek počela s cijepljenjem, u Njemačkoj je cijepljeno već oko 367.000 osoba - i usprkos tome također pljušte kritike. Nije ni čudo: u ovoj zemlji pak u hladnjačama skladišta stoji oko 1,3 milijuna doza koje su isporučene i glasnogovornik njemačke vlade Steffen Seibert jedino može priznati kako "trenutno još ne teče sve optimalno na svim mjestima" u organizacijskom lancu cijepljenja građana.

Opet ta birokracija EU-a! Amerikanci i Britanci su počeli prije s cijepljenjem!

To je prigovor koji je doduše točan, ali je neopravdan jer se tu ne uzima u obzir jedan veoma bitan čimbenik. Britanci su doista počeli s cijepljenjem 8. prosinca najprije preparatom BioNTech/Pfizer, a Amerikanci 14. prosinca. U EU-u je to počelo "tek" dva tjedna nakon Amerikanaca.

Ali ta dva tjedna su veoma važna: London i Washington su cjepivu dali uporabnu dozvolu u slučaju nužde, Europska unija je postupak dozvole provela po hitnom postupku, ali ona je još sve detaljno provjerila prije nego što je dozvola izdana. Kakvo je to sitničarenje u razlici između "nužne" i "hitne"? Golemo: kad neka država dopusti preparat u "slučaju nužde" to znači i da ta država preuzima svaku odgovornost za moguće posljedice.

Europska unija je od početka odlučila kako će cjepivu dati - manje ili više "normalnu" dozvolu iz dva razloga: prvi je što tako svaku odgovornost onda snosi farmaceutska tvrtka koja je nadležno tijelo željela uvjeriti u djelotvornost i bezopasnost preparata, a drugi je što je EU nastupio kao kolektivni kupac za sve članice. I zato ima dobrih razloga: kao predstavnik 450 milijuna mušterija je već i u ugovorima o narudžbi Europska unija dobila mnogo povoljnije uvjete, a tu je onda, kao što je više puta naglasila predsjednica EK-a Ursula von der Leyen i pitanje solidarnosti između bogatih i manje bogatih članica Unije, piše Deutsche Welle

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. siječanj 2021 23:05